
Kad sam vidio post na blogu Salvavanje tirintina od 24. ožujka sjetio sam se izleta u Grad neđe između Božića i Nove godine. Dok sam čeko ispred Dvora da Tilda u Županiji osvoji MaksMaru u akciji, pogled mi je zapeo za vizuru Sponze i padina Srđa, nekad slavne Dubrave. Dubova više nema, njih smo prežalili. Zamijenili su ih divlji borovi pa je za očekivat da će i Grad promijenit ime u Borik.

Ali, nijesu mi za oko zapeli borovi, nego, enološko gastronomski rečeno, oduševila me sljubljenost arhitekture i urbanizma nas suvremenih neimara sa zadanom potkom starih dubrovačkih graditelja. Često se pitamo jesmo li dostojni baštinici naslijeđenog perfekcionizma? Ne znam, ovo je mali prilog razmišljanju.

|