Vido Bogdanović
29.03.2009., nedjelja
........................
|
Neka se kamenom baci prvo onaj koji nije griješio, ili nekako tako glasi jedan od poučaka s vjeronauka. I što sad? Jasno da smo svi griješili. Nema bezgrešnih. Upravo relativiziranje krivnje nas dovodi u bezizlaznu situaciju. U zemlji institucionalizirane pljačke, ovdje gdje je korupcija način ponašanja, narodu koji osuđene ubojice proglašava herojima, gdje se stotine, tisuće, ma što tisuće, stotine tisuća moraju snalazit da bi preživjele, ko je jamio - jamio je tek pučka zajebancija, što je to krivnja? Što je to grijeh? Kako djeci objasnit što je dobro, a što loše, što se smije, a što ne? Tri manige i mlaznica dovoljne su za profesionalnu i političku likvidaciju. Rekli bi neki naivci sa strane da smo precizni ko Švedska. Nema u Hrvata labavo. Ko mu je kriv što nije uzeo šleper maniga i kamion mlaznica. Ili barem milijun eura provizije na istim tim mlaznicama i manigama. Tad bi mu se klanjali, a ne ga pljuvali. Nije problem u grijehu ni u kamenjima, problem je u letvici! Ako je uspiješ preskočit upadaš u odabrano društvo nedodirljivih, a ako imaš loš dan pa je obališ onda praviš društvo kokošarima, postaješ primjer uspješnog funkcioniranja pravne države. Nema labavo u Hrvata. Ružno je živjet život gdje se pravda diskreciono uređuje. Nema opće prihvaćenih standarda pravednosti. Reko bi Radić, nema pravice, dok mu se njegovi slijednici smiju ko staroj debeloj diabetičnoj budali koja je eto dopustila i da ga ubiju u parlamentu. Nema pravice učitelju, i nitko se za nju više ne bori. Ni crkva kojoj ni tad nijesi puno vjerovao. Svi se u grijehu pokušavamo snać kako ko umije. Možda bi još i uspjeli da nije ovoliko kamera. |
- 00:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||