Vido Bogdanović

24.03.2009., utorak

ŽIČARA

Izgleda da se situacija sa žičarom zapetljala ko sajla, od žičare. Godinama su se stvarni problemi gurali pod tapit i stalno prozivalo Atlas da konačno krene s obnovom. I kad su Atlas nekretnine napokon odlučile krenut s investicijom, pred rekonstrukciju žičare postavile su se dvije ozbiljne prepreke. Neriješeni imovinsko-pravni odnosi i ljudi koji žive u kućama na trasi žičare. Kako će se u konačnici riješit sukob navodno općeg interesa s jedne i individualna prava manje ili više ugroženih pojedinca s druge strane ostaje za vidjet. Mnogi od nas reagirat će na uobičajeni kolektivistički način, ko što reagiraju brojni ugostitelji u Gradu na pritužbe o gužvi i buci. Što sad zajebava tih nekoliko stanara i time ugrožava naš turistički prosperitet? Ako im smeta žičara i sajle poviše glave neka lijepo prodaju kuće i presele negdje gdje nema žičare. Moram priznat da ne znam kako to izgleda kad ti svako nekoliko minuta preko tarace preleti dvaes, tries ljudi u niskom letu. Bacu pogled u pjat i proviru u banju. I točno kad ih otpratiš puzgore evo ti onih odozgo nizdolje. I tako cijeli dan. Priznajem opet, ovo izmišljam. Nikad nijesam sjedo na taraci ili na zahodu, a da mi poviše glave prelijeću grupe znatiželjnih turista i kibe me kroz prozor. I nikad nijesam koristio mast sa sajle ko ulje za sunčanje. I nikad nijesam nosio robu na kemijsko čišćenje od iste te masti. Ne mogu ni zamislit kako je tim ljudima osuđenim za bit skretničarima nebeskome tramvaju. Može li sajla puknut i kompletna im žičara panut na glavu, ne znam? Mislim da je ta vjerojatnost puno manja nego da im avion padne na glavu. U svakom slučaju, situacija ne izgleda ohrabrujuće. Hoće li vlast, nakon što se riješe imovinsko-pravna pitanja, dopustit postavljanje žičare iznad dijela naselja temeljem činjenice da je već tu postojala, iako nova po zakonu ne bi bila dopuštena, ovisit će najmanje o propisima i zdravom razumu, a više o vezama, utjecaju, moći i jasno – soldima, jednom riječju interesima. Bez obzira na sve objektivne i subjektivne poteškoće koje prate rekonstrukciju žičare, opće je raspoloženje i želja da se uspostavi žičara prema Srđu. To će se posebno intenzivirat budućim razvojnim projektima na Srđu i Bosanci. Kako i kuda? Ne znam! U ovim prijeporima oko rekonstrukcije žičare čuo sam da neki predlažu da se donja stanica žičare premjesti na magistralu?!? Ne razumijem kako bi putnici stigli do donje stanice? Premalo je ostalo slobodnog prostora kako bi se žičara mogla postavit iz gradskog područja do Srđa. Netko je jednom spominjo i mogućnost postavljanja žičare od Belvedera (Orsule) do Žarkovice. Kad je počela ova najnovija priča oko žičare, sjetio sam se jednog davnog prijedloga ili ideje Vedrana Kraljevića koji je ponudio prilično egzotičan način prijevoza putnika s kruzera od Gruža do Grada i obratno. Predložio je da ih se prevozi žičarom s Kantafiga preko Nuncijate duž hrbata Srđa do tvrđave. Na tvrđavi bi se mogli prekrcat na žičaru za spustit se u Grad. Na prvi pogled ludo, ali ako se malo bolje promisli to bi uistinu moglo bit spasonosno, a u isto vrijeme i atraktivno riješenje. Osim što bi turisti bili prevezeni do Grada bez da uopće opterete gradske prometnice, imali bi rijetku priliku vidjet cijeli Dubrovnik iz neuobičajene perspektive. I ne samo putnici s kruzera ako u luci budu postojale garaže. To bi moglo bit lijepo i korisno ako bi se riješili nesporazumi oko rekonstrukcije bivše žičare. Još jedna hrabra ideja se provlačila prije desetak godina. Bez obzira na žičaru i kasniji razvoj projekata na Bosanci, razmišljalo se o ispitivanju mogućnosti izgradnje uspinjače na Bosanku, odnosno Žarkovicu i Srđ. Uspinjača bi išla po šinama s Ploča ulicom od Bosanke koridorom starog karavanskog puta. Kad bi se popela na Bosanku mogla bi krenut lijevo prema Srđu ili desno prema Žarkovici. Osim što bi povezala Bosanku, Srđ i Žarkovicu s Gradom, koristili bi je i stanovnici gornjeg dijela Ploča. Hong Kong Victoria Peak Tram Rio de Janeiro Corcovado Tram Ovakvih uspinjača koje više sliče na male vlakiće ili starinske tramvaje ko što je bio naš, ima dosta u Alpama, a vrlo su poznate one u Hong Kongu i Rio de Janieru gdje već voze stotinjak godina. Uspinjača ima veliku prednost pred žičarom budući se veliki broj ljudi boji visine, a može imat i usputne stanice. S druge strane, žičara može prevest puno više ljudi u istom vremenu i puno je brža. Sigurno da sve ovisi o isplativosti i jedne i druge varijante, a ne znam kako bi reagirali ljudi koji stoje u ulici od Bosanke i oko nje??? Dok se stari dubrovački travanj pokušava vratit na zagušene dubrovačke prometnice, možda bi neka vrsta retro uspinjače mogla zadovoljit našu nostalgiju i riješit dio prometnih poteškoća i izazova?

- 13:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #