Vido Bogdanović
28.11.2008., petak
KAPETAN U EU
|
Sve je dobro što se dobro svrši. Lako je nama sad bit pametan, nijesmo mi odgulili 16 mjeseci u grčkim zatvorima i bili osuđeni na punih 14 godina. Potpisali se na peticiju, eventualno se pojavili ispred svetoga Vlaha i umirili svoju savjest. Učinili smo što smo mogli. Uostalom nijesu ni ti Grci neki trećesvjetski divljaci, valjda znadu što činu. Ne smatraju se uzalud kolijevkom demokracije, filozofije, umjetnosti, na kraju krajeva i samog pomorstva. Svi smo željeli vjerovat da je kapetan Kristo nevin, no negdje je ipak tinjala tiha sumnja. Kako su stizala svjedočanstva uključenih u cijeli slučaj, i kako su se pojavljivale ekspertize iz svijeta, sumnja je nestajala. Postajalo je sve jasnije da nešto nije u redu s grčkim sudstvom, barem u onoj prvoj instanci. Srećom prizivni sud je imao znanja, snage i etike poništit na ničemu utemeljenu osuđujuću presudu i kapetana Laptala oslobodit. Koliko je javna galama s hrvatske strane, uključujući pokušaje političkih i diplomatskih pritisaka na grčki sud, koristila ili štetila u slučaju Laptalo sad možemo samo nagađat. Ostaje činjenica da je prvostupanjski sud donio nerezonsku na dokazima neutemeljenu presudu. I nitko ne govori zašto! U našim pripremama za ispunjenje EU uvjeta pravosuđe je na drugom mjestu, odmah iza brodogradnje. Navodno moramo unaprijedit naše pravosuđe i dovest ga na europsku razinu. Grčka je članica EU, istina postala je članica po hitnom postupku bez pred pristupnih pregovora. Kad će grčki sudovi, odnosno njihovo pravosuđe dostić razinu hrvatskog. Ili ćemo mi morati spustit naše pravosuđe na njihove grane. Morat će se i grčko sudstvo potrudit dohvatit zadane vrijednosti inače cijela europska priča ne drži vodu. Ne drži vodu, jer opet zbog europskih pravila i grčkih propusta, kapetan Laptalo ne može odmah nakon oslobađajuće presude doma, ko u američkim filmovima. Nego sad mora nekoliko dana u ekstradicijski zatvor jer je, pazi sad ovo, neovlašteno boravio u zemlji Europske unije dulje od 3 mjeseca. Prvo uhite čovjeka bez ikakvih dokaza, onda ga osude na 14 godina robije i onda mu zaborave izvadit vizu kako bi zakonito mogo u zemlji Europske unije uredno odležat dosuđenu kaznu. Uistinu je krajnje vrijeme da napokon uđemo u tu famoznu Uniju. Tad nećemo bit u prekršaju kad nas zatvore na dulje od tri mjeseca. Draga Unijo, daleko ti lijepa kuća!  |
- 08:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.11.2008., četvrtak
TRAVANJ
|
Manje je od mjesec dana do Božića, i par dana više do Nove. Nekako je prerano za petarde koje se već čuju tu i tamo. Do izbora, lokalnih, još je oko šes mjeseca i sve češće se čuju predizborne petarde. Najnovija je povratak dubrovačkog (češkog) travanja. Novine prenose kako je na zadnjoj sjednici Poglavarstva najavljeno skoro predstavljanje plana za povratak dubrovačkog tramvaja, a sve u skladu s opet novom prometnom studijom. Ko god je sačuvo malo zdravog razuma i ima imalo tehničkog i financijskog znanja jasno mu je na prvu da se radi o još jednom spinu aktualne gradske vlasti. Dohodu izbori, bilanca učinjenog u pasanih osam godišta je šuplja, čeka nas teška gospodarska i financijska godina, pa zašto onda ne zaigrat malo na dubrovačku nostalgiju, tega u Gradu nikad ne fali. Samo ne znam gdje su i tko je pronašo ime «Žućko», koliko se sjećam tramvaj su u Gradu vazda zvali travanj. Zanimljivo će bit slušat ili čitat klepetanja o načinima kako opet uspostavit arhivski tramvajski promet kad će i samim povjerenicima brzo, ako već i nije, postati jasno da je to jednostavno nemoguća misija. Travanj kakav pamtimo i kakav je presto vozit sad već daleke sedamdesete kompletan se nalazi samo u Tehničkom muzeju u Zagrebu. I pitanje je koliko je ispravan. Čak kad bi i imali nekoliko kompletnih kola i bajvagena, ispravnih koliko je ispravno trebalo bit početkom sedamdesetih, bili takvim vozilima po sadašnjim propisima bio dozvoljen promet i prijevoz putnika? Bi li prošli tehnički??? Postojeći prometni koridori u Dubrovniku jednostavno ne ostavljaju mogućnost postavljanja šina na očekivanoj liniji broj 1 od Pila do Kantafiga i obratno. I ovako blokiran cestovni promet, puzeći travanj s nužnim mjestima za mimoilaženja (križanja) potpuno bi zaustavio promet. A skromni kapacitet samih travanja ne bi kompenziro usporavanje prometa. Možda se može razmišljat o postavljanju travanja, jedna ili dvoja kola na nekoj kratkoj relaciji tek kao povijesni i prometni kuriozitet, ali nikako ne kao integralni dio gradskog sustava prijevoza putnika. Recimo u Uvali Lapad ili novom Lapadskom obalom. Tramvaj, za razliku od onega maškaranoga autobusa, za kretanje treba šine i žice s palama preko kojih dobiva struju. A za struju treba imat trafo stanice i ispravljače jer tramvaji voze na istosmjernu struju. Sve to najavljuje gradska vlast koja u sedam godina nije uspjela asfaltirat ni jednu kompletnu gradsku ulicu, a kamoli postavit šine od Pila do Kantafiga i onda od stanice Lapad do Uvale. Za razliku od autobusa koji remizu mogu imat đemudrago, tramvaj u remizu može doć jedino po šinama. Budući će nova remiza bit u Komolcu, znači da tramvajsku prugu zajedno s šinama i žicom treba postavit sve do Komolca. Treba li još? Mislim da ne treba. Ako je i od dokazanih spin doktora, previše je! Ma koliko nostalgični bili, povratak u prošlost je nemoguć, a koristit prometna rješenja s početka dvadesetog stoljeća u prometnim studijama dvadeset i prvog obična je ludost. I politički bezobrazluk!  |
- 18:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
25.11.2008., utorak
KRUŠKOVAC
|
Moram priznat da se iz dana u dan sve češće slažem s Tomićem (Antom) koji je prije nekoliko setemana napiso, otprilike, da ga Mesić (Stjepan) često svojim izjavama podsjeća na stare tetke kad bi se napile kruškovca. Lako je ako je do kruškovca, a što ako su stare tetke išempijale?  |
- 13:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.11.2008., četvrtak
VELEIZDAJA
|
Svjedočimo li početku raspada? Dugo smo bili bombardirani "održivim razvitkom", a sad smo suočeni s prostim "opstankom". Sustav, ako uopće postoji, počinje se raspadati. Takozvana tranzicija, dio koje se odvijao u ratu, odvela nas je u nezasitni konzumizam gdje smo stalno živjeli u prividnom, virtualnom svijetu neutemeljenom na stvarnim mogućnostima i dokazanim vrijednostima. Jedine isprepletene vrijednosti i svačiji cilj postale su moć i novac, ili novac i moć, kako vam je draže. Svi se sad čudimo što se događa? Dvadesetak godina smo živjeli sustavno obasipani najavama i obećanjima o blagodatima života u liberalnom kapitalističkom društvu gdje ćemo ostvariti sve naše generacijama zatomljivane i zabranjivane snove. Domaći i strani političari, znanstvenici, crkva(e), mediji, nevladine organizacije, svi oni su nam najavljivali i opravdavali makro i mikro političke postupke (tranziciju) koji će nas odvesti u sanjani svijet blagostanja. Štoviše, svjedočili su nam da već u živimo u sanjanom svijetu samo toga nismo bili svjesni. A mi ko ovce u tom oslobodilačkom i nacionalnom zanosu nismo ni primijetili da su nas elite u međuvremenu obespravile i opljačkale. Buđenje iz brižljivo konstruiranog privida bit će bolno i razočaravajuće. Sve ubrzava gospodarski i financijski slom naših zapadnih uzora na čelu s (ne)moćnom Amerikom. Nakon prividnih debelih godina «održivog razvitka» dolaze mršave godine borbe za «goli opstanak». Što se dogodilo? Vođe uz pomoć svojih poslušnika i suradnika ne daju odgovor već nude nova prazna obećanja za izlaz iz krize, nove privide. Uzrok krizi ili lomu koji nas još očekuje jednostavan je. Godinama smo trošili više nego što smo stvarali. Štoviše, trošili smo više nego što nam treba. Bili smo i jesmo neekonomični i neefikasni. Vijek svake zajednice, bila to obitelj, nacija ili čovječanstvo, koja stalno troši više nego zarađuju ograničen je vrijednošću njene supstance. Kad se supstanca potroši dolazi do loma. Loma koji povuče i one koji su bili ekonomični i efikasni. Kako godinama stvaramo manje novih vrijednosti no što ih trošimo, morali smo namaknuti nedostajuća sredstva. Jedan od načina je prodaja imovine, a drugi zaduživanje. Sredstva od prodaje imovine, bilo osobne, obiteljske, gradske, nacionalne, kao i posuđena sredstva uglavnom nisu investirana u stvaranje novih vrijednosti, već u potrošnju, i to uglavnom kupovinu uvoznih roba, novih vrijednosti koje su stvarale neke druge zajednice. Privid je trajao sve dok nismo rasprodali imovinu i postali kreditno nesposobni. Više nemamo što prodat, a niko nam više neće zaimat solde. Povijesna činjenica jest da zajednice uvijek neko vodi, od plemenskih poglavica do demokratski izabranih vođa. Kroz povijest smo svjedočili uspješnost ili neuspješnost pojedinih zajednica i kroz to ocjenjivali njihove vođe. Tako i sad kroz uspješnost novog svjetskog poretka možemo vrjednovat svjetske i nacionalne vlasti. Nije moglo i ne može sve poć po zlu samo od sebe, netko je za to odgovoran, a odgovorne su upravo vlasti, predsjednici, premjeri, vlade koje nisu znale ili nisu htjele organizirat održivo funkcioniranje zajednice. Ne mogu se i ne smiju hrvatske vlasti pravdat svjetskom krizom, ona je samo ubrzala naš slom. Bez obzira na volju naroda, uvijek su pojedinci ili grupe preuzimali ili otimali pravo upravljanja zajednicom. Saldo upravljanja ljudskom zajednicom u samostalnoj međunarodno priznatoj državi(ci) poznatoj pod imenom Hrvatska (Croatia) jest KATASTROFA. Ne samo da smo sami sebe opljačkali i obespravili, već smo opljačkali i obespravili vlastitu djecu. Ukrali smo budućnost vlastitoj djeci koja će biti vječni dužnici međunarodnih vjerovnika, najamnici nepoznatih poslodavaca i podanici stranih centara moći. Bit će obespravljeni stranci u vlastitoj zemlji. Ovakvo ponašanje u javnom poslu može se nazvat samo veleizdajom. Veleizdajom za koju nitko neće odgovarat, za razliku od povijesti. |
- 11:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.11.2008., srijeda
PREDIZBORNI ZIMSKI SAN
|
Sad možemo mirno čekat sljedeće lokalne izbore. Opozicija je dogovorila svog zajedničkog kandidata, Andra Vlahušića i sad preostaje tek vidjet kome će se priklonit ili ko će pokupit stranački sitniš. HSLS, HSU, HSS, novosnovana stranka Bošnjaka i ne znam tko još, ne moraju nešto predstavljat na sljedećim izborima, ali opet, velikima je bolje imati ih uza se. Izborna pravila su prilagođena, dovoljno je zamjeničkih mjesta kako bi se zadovoljile sitne koalicijske ambicije. U doba Obamamanije, kad je svima postalo jasno da su promjene, stvarne promjene moguće i u velikim sustavima ko što su SAD, dubrovački razvoj situacije razočarava. Ukoliko se ovdje ne pojavi neki mali Obama, a to Vičan sigurno nije, pobjedit će ili Dube ili Andro. Drugim riječima, neće bit promjena. Dube i Andro su usko surađivali i protekli mandat gdje je HNS nominalno bio u oporbi pa je za sadašnje stanje u Dubrovniku, neko kaže odlično, a neko katastrofalno, suodgovoran i Andro Vlahušić. Sljedeći izbori neće biti sukob različitih političkih opcija, različitih vizija razvoja grada. Bit će to sukob političkih grupacija za osvajanje vlasti u Dubrovniku. Koliko bi na kvalitetu života u gradu utjecala pobjeda jedne, odnosno druge opcije, teško je reć, ali slobodno se može zaključit da neće bit nikakvih promjena niti velike razlike. Predizborni sat uporno otkucava preostalo predizborno vrijeme, a Jambo pomalo slaže svoju županijsku političku slagalicu. Daleko od javnosti, najčešće u Stonu, dogovarana je načelnička kadrovska križaljka i već imamo postavljene kandidate za ključne položaje. Karamatić za župana, Vlahušić za gradonačelnika, opet Karamatić za gradonačelnika, Jambo za gradonačelnika. Ne znam što je odrađeno u Korčuli, tamo se govorilo o SDP-u. Ostala načelnička mjesta će i tako služiti tek za međustranačko podkusurivanje. Jambo u Dubrovniku sigurno pobjeđuje. Pobijedila Dube ili pobijedio Andro, u Dubrovniku će na vlasti bit Jambovi ljudi. Čudni su puti dogovorne demokracije……… |
- 08:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.11.2008., četvrtak
OBAMA - MOJ PREDSJEDNIK !
U šiloku je već danima. Raspoloženje ko i biometereološko stanje –  . Ipak, danas, a pogotovo jučer sam nekako dobre volje. Za despet šiloku i kiši. Razlog je Obama, Barrack Obama.Obama ko dokaz da nije i ne mora biti onako kako nam godinama iz dana u dan peru mozgove. Gore nego za najgoreg komunizma. Obama kao dokaz da su promjene i iskoraci mogući. Obama kao lekcija i našim političarima da je u politici prvenstveno važna vizija, ili san kako to vole reć Afroamerikanci. U politici su prevažni i pobjeđuju oni koji imaju «dream». Političari bez vizije su obični politokrati, suhoparni šupljoglavci uzrokovani i povezani mnogostrukim interesnim vezama organizirani u višepartijsku elitu, svojevrsnu nedodirljivu kastu koja se kroz privid demokracije nadmeće za pravo vladanja obespravljenom zajednicom. I u nas se udomaćilo političko nadmetanje takozvanim programima. Politička aktivnost sve više sliči na svojevremeni rtv tjednik koji se mislim zvao Studio i bio prepun televizijskih i radio programa. Umjesto nadmetanjima idejama, vizijama, ideologijama, «snovima», današnji političari se nadmeću programima koje gotovo pa pišu po istim šprancama. I onda se pojavi Obama. Dokaz da ljudi žele promjene, promjene koje vode stvaranju uvijek pravednijeg društva za razliku od mnogobrojnih programa koji cementiraju stanje sve većih razlika između gore bogate i moćne elite i dolje obespravljenog i osiromašenog naroda. Upravo kad su nas skoro uvjerili da nam je jedina moguća svijetla budućnost bezlično utapanje u globalizirani liberalni kapitalizam po američkom modelu, prvo se svjetski kapitalizam složio ko kula od karata, a onda je sve dobilo i demokratsku političku potvrdu kroz izbor Barracka Husseina Obame za predsjednika najmoćnije nacije. Ne mogu se nego s gađenjem sjetit vazalskog ponašanja hrvatske političke elite za posjeta Zagrebu najvećeg gubitnika prekojučerašnjih izbora, Đorđa Buša. Još uvijek im se iza uši cijedi vazelin pa je neki dan i Coly bila ushićena mogućnošću petominutnog razgovora s odlazećim predsjednikom nakon što je potpiso da nas uzima u NATO. Da se jednostavno izrigaš! A onda Sandyev komentar na Obaminu pobjedu, ko da ga je netko zalio vrelom vodom, ko ništa se neće promijenit u odnosima SAD i Hrvatske. Gospodo, vaš kandidat i vaša politika u Americi je popušila, sad ih slobodno možete zvat na odmor na hrvatski Jadran. Samo neka sami plate svoje račune. I zato sam dobre volje. Iako je šilok. Za despet biometereologiji. Kad već mi Hrvati nemamo vizionara, sanjara u politici, onda barem ohrabruje promjena kolosijeka svjetske političke, gospodarske i vojne lokomotive. Budući nas je naša politička kasta nekritički i nepopravljivo podjarmila svjetskim centrima moći kroz «euroatlantske integracije» veseli utjeha da svjetsku lokomotivu preuzima neglupi, trijezni, nedrogirani, moralni, iskreni, simpatični vlakovođa. Obama – moj predsjednik!  |
- 12:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||