Vido Bogdanović
08.04.2008., utorak
JBT
|
Nikad nisam bio poklonik lika i djela Josipa Broza Tita iako sam odrasto u vremenu kad je JBT bio centralna društvena ikona i divljenje jedinom vođi bilo je neupitno. Kako starim, a vrag nije pametan zato što je vrag nego što je star, sve više sam uvjeren da je JBT bio prvoklasni svjetski razbojnik. Bez obzira koliko pokušavali njegova (ne)djela opravdat pakiranjem u celofan vremena i okolnosti u kojima su se događala, neupitno je nasilnik koji nije birao sredstva u ostvarenju svojih ciljeva. Da ne bi raspravljao s onima koji drugačije misle, spomenut ću tek dva neupitna događaja, ili bolje rečeno procesa, koja nedvojbeno govore o tome kakav je JBT bio. Prvi je postupak kojim je uklonio rivale za izbor na dužnost sekretara KPJ pred 2. svjetski rat. JBT je primijenio u svoju korist neupitan kandidacijski postupak, sredio je da svi potencijalni protukandidati budu od Moskve osumnjičeni, pohapšeni i likvidirani. Drugi postupak koji govori o specifičnom poimanju demokracije i ljudskosti JBT jest priprema za očekivane poratne izbore u oslobođenoj Jugoslaviji. Oslobađajući jugoslavenski teritorij, partizanske jedinice su odmah provodile pred kandidacijski postupak likvidirajući sve viđenije predstavnike građanskih političkih opcija za koje se očekivalo da bi se mogli pojaviti kao kandidati na izborima nakon oslobađanja zemlje od okupacijskih i kvislinških snaga. Sve je to provedeno sa ili bez odluka prijekih vojnih sudova fizičkim uklanjanjem navodnih narodnih neprijatelja. Moglo bi se još pronalaziti primjere i elaborirati Brozovu nasilničku prirodu no i ova dva primjera neupitno ukazuju o kakvom se čovjeku radilo. Zato uistinu čudi da i u 21. stoljeću u Hrvatskoj postoje ulice, trgovi, udruge koji nose JBT ime. Bez obzira što se JBT opravdano svrstava u sastav pobjednika antifašističke koalicije, nema opravdanja da takvom ratnom i političkom zločincu još uvijek ponegdje uspravno stoji spomenik. Ljudi su višeslojni. Teško je analizirat i uspoređivat kvalitete svakog od tih slojeva pa onda eventualno zbrojit ili oduzet vrline i mane pa na kraju dobit konačnu ocjenu. Postoje karakteristike, kao na primjer zločinački profil JBT koji ne može bit nadoknađen bilo kojim od njegovih kvaliteta, odnosno njegova zločinačka priroda diskreditira sve njegove vrline i pozitivne vještine. Jedna od njegovih neupitnih vrlina jest da je imo velika muda. Dokaz za to su brojne supruge, družice, priležnice, maserke, ali ne mislim ovdje na ta muda. Mislim na politička! Zato se naše današnje vođe ne mogu na bilo koji način uspoređivat s Titom. Naši političari su tipični piškit ću, kakit ću hrvatski političari koji jedva čekaju uhvatit se za skute velikog navodnog zaštitnika i u pravilu mu odmah ponudit danak u krvi kroz mlado hrvatsko topovsko meso. I još cijeloj naciji objašnjavat da je sve to zbog ostvarenja strateških interesa. U mnogo težim i opasnijim vremenima kad su zapadne i istočne snage zveckale oružjem na jugoslavenskim granicama Tito je jednostavno reko i jednima i drugima da se ne bu štel mešat u njihove svađe i cijelo vrijeme je osto sa strane, što bi Maček reko, ispod krčmarskog stola dok se veliki tuku. A usput je Amerikancima srušio i avion iznad Slovenije. Tek toliko da se zna. Za razliku od njega koji je imo muda ostvarit svoju političku viziju, Stipe i Ivo ne da nemaju muda, nego nemaju ni viziju. Njihove vizije su copy paste vizije euroatlantskih integracija čime polako ali sigurno postajemo banana republika na jugoistoku Europe. |
- 18:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||