|
|
Vido Bogdanović
12.04.2008., subota
OPET ZERP
Prošlo je već nekoliko dana od kako je prof. dr. Stjepan Jukić, oceanolog s Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita na Sveučilištu u Dubrovniku održo predavanje pod nazivom «ZERP – gospodarski pojas. Kako dalje?»
Prva pouka ovog predavanja je da Dubrovnik više nije pomorski grad, na predavanje o izuzetno intrigantnom i atraktivnom znanstveno – pomorsko – političkom pitanju odazvalo se 7 ili 8 slušatelja. Nije bio nianci jedan novinar. Ako u pomorskom i sveučilišnom Dubrovniku nitko nije zainteresiran za ovu temu, onda zbilja o ZERP-u ili gospodarskom pojasu ne treba niti razmišljat.
Drugo pitanje koje se otvorilo ovim predavanjem jest ono staro, vječno pitanje – pitanje istine. Što je istina? Do ovog predavanja sam imao jednoznačno, inženjerski precizno mišljenje o ZERP-u, kad tamo, ko i uvijek u životu, medalja ima i drugu stranu. Istina nije jedna ili jedinstvena, više je stvar percepcije temeljem nečije prezentacije.
Treća pouka je vrlo važna – političari su opasni za sebe i okolicu jer barataju svojom istinom koja medijskom manipulacijom postane opće prihvaćena i zastupana od većine javnosti. Rješenje pitanja ZERP-a, odnosno ribolovnog pojasa uopće nije političko pitanje već isključivo stručno ili čak znanstveno. Pitanje se može riješiti isključivo na temelju nedvojbenih znanstvenih saznanja prikupljenih istraživanjem kroz međunarodnu suradnju i primjenom pravila igre propisanih brojnim međunarodnim konvencijama, dokumentima i formaliziranim iskustvima. Političari trebaju biti tek oni koji će na kraju formalizirati bilateralni ili multilateralni međunarodni dogovor i kasnije osigurati njegovu provedbu u uskoj suradnji sa znanstvenicima koji trebaju osigurati znanstveno praćenje ukupnog procesa.
Sigurno pitate, dobro, u čemu je štos? Štos je u tomu da ne znam prepričat predavanje prof. Jukića, štos je u tomu da niste bili na predavanju, i štos je u tomu da pratite kad će prof. Jukić opet neđe držat predavanje pa da pođete to lijepo poslušat. A najveći štos je da je politička elita sebe i nas učinili budalama stvorivši od ZERP-a nepotreban problem koji nam se lijepo razbio od glavu!
|
09.04.2008., srijeda
JEDNA PROTIV 100
Nije baš za pohvalit se, ali često gledam i ovi novi kviz Jedan protiv 100. Cijelo vrijeme me nešto smetalo i onda sam u nedjelju shvatio što. Kviz se zove JEDAN protiv 100 pa JEDAN protiv 96 pa JEDAN protiv 72 i tako dalje, bez obzira igra li žena ili muškarac. Nijesam još čuo Tarika da je reko JEDNA protiv ……. I sami logo kviza je muška silueta protiv 100. Neko će reć da cjepidlačim. Možda, ali ovo još jednom dokazuje da živimo u društvu skrojenom po muškoj mjeri.
Gledam danas na portalu dulist.hr anketu koja na postavljeno pitanje Kako biste reagirali da vam je dijete homoseksualac?
nudi odgovore:
(1) Izbacio ga iz kuće
(2) Poslao ga doktoru, psihijatru, egzorcistu…
(3) Ignorirao to
(4) Pokušao to prihvatiti
(5) Ne znam
Ne razumijem zašto postavljaju ovakvu anketu ako nisu spremni ponudit cijelu paletu mogućih stavova čitatelja, iz aviona se vidi da fali odgovor kojim bi roditelj bezrezervno prihvatio činjenicu da mu je dijete homoseksualac. Ako je sastavljač homofob ne mora anketiranim ostavljat samo homofobne opcije.
|
08.04.2008., utorak
JBT
Nikad nisam bio poklonik lika i djela Josipa Broza Tita iako sam odrasto u vremenu kad je JBT bio centralna društvena ikona i divljenje jedinom vođi bilo je neupitno.
Kako starim, a vrag nije pametan zato što je vrag nego što je star, sve više sam uvjeren da je JBT bio prvoklasni svjetski razbojnik. Bez obzira koliko pokušavali njegova (ne)djela opravdat pakiranjem u celofan vremena i okolnosti u kojima su se događala, neupitno je nasilnik koji nije birao sredstva u ostvarenju svojih ciljeva. Da ne bi raspravljao s onima koji drugačije misle, spomenut ću tek dva neupitna događaja, ili bolje rečeno procesa, koja nedvojbeno govore o tome kakav je JBT bio.
Prvi je postupak kojim je uklonio rivale za izbor na dužnost sekretara KPJ pred 2. svjetski rat. JBT je primijenio u svoju korist neupitan kandidacijski postupak, sredio je da svi potencijalni protukandidati budu od Moskve osumnjičeni, pohapšeni i likvidirani.
Drugi postupak koji govori o specifičnom poimanju demokracije i ljudskosti JBT jest priprema za očekivane poratne izbore u oslobođenoj Jugoslaviji. Oslobađajući jugoslavenski teritorij, partizanske jedinice su odmah provodile pred kandidacijski postupak likvidirajući sve viđenije predstavnike građanskih političkih opcija za koje se očekivalo da bi se mogli pojaviti kao kandidati na izborima nakon oslobađanja zemlje od okupacijskih i kvislinških snaga. Sve je to provedeno sa ili bez odluka prijekih vojnih sudova fizičkim uklanjanjem navodnih narodnih neprijatelja.
Moglo bi se još pronalaziti primjere i elaborirati Brozovu nasilničku prirodu no i ova dva primjera neupitno ukazuju o kakvom se čovjeku radilo. Zato uistinu čudi da i u 21. stoljeću u Hrvatskoj postoje ulice, trgovi, udruge koji nose JBT ime. Bez obzira što se JBT opravdano svrstava u sastav pobjednika antifašističke koalicije, nema opravdanja da takvom ratnom i političkom zločincu još uvijek ponegdje uspravno stoji spomenik.
Ljudi su višeslojni. Teško je analizirat i uspoređivat kvalitete svakog od tih slojeva pa onda eventualno zbrojit ili oduzet vrline i mane pa na kraju dobit konačnu ocjenu. Postoje karakteristike, kao na primjer zločinački profil JBT koji ne može bit nadoknađen bilo kojim od njegovih kvaliteta, odnosno njegova zločinačka priroda diskreditira sve njegove vrline i pozitivne vještine.
Jedna od njegovih neupitnih vrlina jest da je imo velika muda. Dokaz za to su brojne supruge, družice, priležnice, maserke, ali ne mislim ovdje na ta muda. Mislim na politička! Zato se naše današnje vođe ne mogu na bilo koji način uspoređivat s Titom. Naši političari su tipični piškit ću, kakit ću hrvatski političari koji jedva čekaju uhvatit se za skute velikog navodnog zaštitnika i u pravilu mu odmah ponudit danak u krvi kroz mlado hrvatsko topovsko meso. I još cijeloj naciji objašnjavat da je sve to zbog ostvarenja strateških interesa. U mnogo težim i opasnijim vremenima kad su zapadne i istočne snage zveckale oružjem na jugoslavenskim granicama Tito je jednostavno reko i jednima i drugima da se ne bu štel mešat u njihove svađe i cijelo vrijeme je osto sa strane, što bi Maček reko, ispod krčmarskog stola dok se veliki tuku. A usput je Amerikancima srušio i avion iznad Slovenije. Tek toliko da se zna.
Za razliku od njega koji je imo muda ostvarit svoju političku viziju, Stipe i Ivo ne da nemaju muda, nego nemaju ni viziju. Njihove vizije su copy paste vizije euroatlantskih integracija čime polako ali sigurno postajemo banana republika na jugoistoku Europe.
|
06.04.2008., nedjelja
NITKO NE SME DA VAS BIJE!
Konačno smo i mi dobili svoje: "Nitko ne sme da vas bije!". I to od sina gospara koji je daleke '91. pustio da se dobro pošoramo kako bi vidio ko će pobjedit. Tati nije padalo na pamet zaustavit tučnjavu i zaštitit nenaoružane i okrutno napadnute Hrvate, ili im barem dopustit da se naoružaju. Nakon što smo iz lokalne tučnjave manje više vlastitim zaslugama izišli ko pobjednici i kad nas više nema ko tuč i napadat, sin od gospara je odlučio da možemo uć elitni klub svjetskih tučara. E fala mu!
U vremenu kad se genetski ispituje sve i sva, bilo bi zanimljivo istražit kad i kako je došlo do genetske deformacije koja je Hrvate zauvijek učinila podanicima. Mi ko da ne znamo biti svoji, vazda tražimo ćaću. Kroz cijelu povijest preko Franja Josipa, Petra – Alexe – Perice Karađorđevića, Adolfusa i Musolinija, Tite, Pape pa sad do Đura Bušića, vazda nas je neko trebo vodit za ruku. Da apsurd bude veći, i mi i naši brojni ćaće to stanje zovu slobodom.
Možemo se složit s hipotezom da ne bi bili napadnuti da smo u NATO-u bili '91., ali onda bi se morali složit i sa zaključkom da se Hrvatska tad ne bi osamostalila, jer '91. nije u NATO-u mogla bit Hrvatska već Jugoslavija. Bilo bi interesantno da spin doktor objasni kako bi se Hrvatska iskobeljala iz zagrljaja NATO Jugoslavije.
Sad kad smo u pristupnom razdoblju sustava "apsolutne zajamčene sigurnosti" bilo bi lijepo da Bum Buš naredi NATO Sloveniji da nas više ne zajebava, jer nije u duhu pristojne NATO članice nasilno se ponašat prema susjednom NATO novorođenčetu. Mogli bi zbog frustracija u djetinjstvu obolit od NATO PTSP-a pa se i mi počet nepristojno ponašat u elitnom klubu.
Svi mi pokušavamo sebi i drugima učinit stvarnost i budućnost ljepšima nego što one objektivno mogu bit, ali teško je progutat toliku količinu blefa i laži koja dolazi s najviših razina neuspješnih vladara najmoćnije države na svijetu i njene minijaturne balkanske družice.
Spin doktori uvijek priču okreću na svoju istinu i logički model. Bili mi neko od vanjsko političkih i vojno strateških spin stručnjaka zno objasnit zašto u NATO nijesu niti namjeravaju uć naprimjer Austrija, Finska ili Irska, po mnogočemu uzor države naše željene budućnosti ???
|
04.04.2008., petak
POWER TO THE PEOPLE
Napokon smo počeli. Skupljat potpise ne bi li vlast uvjerili da raspiše referendum o ulasku Hrvatske u NATO. Ako je vjerovat anketama prema kojima je oko 60% ljudi za NATO onda treba poštovat i preko 70% ljudi koji žele da se odluka o NATO-u donese na referendumu. Baš me interesa što će sad reć moj šef Joža. Prvo se tvrdo držo referenduma, onda je reko da nema smisla trošit solde na referendum kad ankete pokazuju značajnu prevagu onih koji su za NATO. A što sad kad još veći broj građana traži referendum? Ili da ubuduće ukinemo izbore, što će nam izbori kad su ankete puno jeftinije pa neka se vlast sastavi prema rezultatima ispitivanje javnog mnijenja.
Danas su se skupljali potpisi na tri lokacije, na placi u Gružu, ispod Spnze i ispred Tomya. Za početak dobro, skupili smo oko 500 potpisa. Ukoliko održimo takav ritam to bi bilo oko 4.500 potpisa što je znatno više nego 10% upisanih birača!
Zanimljivo je bilo promatrat i slušat reakcije prolaznika. Neki su se, pogotovo neke, odmah zaletili potpisat čim su viđeli štand ko da su jedva čekali da se počne. Većina se ljudi vrti oko štanda ko mačak oko vruće kaše, izgleda da ima istine u mišljenju da je ljude nekako strah odredit se pismeno i još ostavit svoje osobne podatke. Za ne vjerovat! A toliko kenjamo o nekakvoj postignutoj slobodi i demokratskom društvu.
Od mnogih komentara i dobacivanja zapamtio sam dva. Oba muška. Jedan je u prolazu dobacio da zaludu skupljamo potpise jer nas time nećemo uspjet vratit u Jugu!?! Ajde sad razumi što je pjesnik htio reć. Drugi koji očito nije vidio metak ni u filmu, dobacio je da se država stvara mecima, a ne lapisima. Pa sad budi pametan!
Uspio sam na pola imenika iz mobitela poslat mali milijun SMS-ova i onda sam s meni nepoznatoga broja (+38598344075) dobio sljedeću poruku: Izlazimo svi na referendum jer to podrzava komunisticka omladina srbije (?!?)
I sad se bori za demokraciju. Je li moguće da postoje ljudi koji ne žele suodlučivat o svojoj sudbini i sudbini svoje djece. Očito postoje!
|
03.04.2008., četvrtak
MAJMUN
Osjećam se sve blesavije dok slušam nacionalne vođe kako od mene čine majmuna među ostalim izjavljujući kako je NATO obrambena vojna organizacija dok i malo dijete sad već zna da NATO danas nije ništa drugo do militantna organizacija za ostvarenje prvenstveno američkih imperijalnih interesa.
U svojoj bezidejnosti obukli su najbolje vestite i cijeloj naciji ponosno objavili svoje sudjelovanje na dosad NAJVEĆEM skupu NATO-a. I sad bi mi svi trebali bit sretni i veseli, jer ko fol ostvarili smo sve preduvjete za bit pozvani u prestižno društvo. Ostvarili smo ih nakon Rumunjske i Bugarske, a skupa s Albanijom. Svaka čast svakome, ali ne razumijem zbog čega se naši predsjednici hvala našim nazadovanjem na civilizacijsku razinu Albanije, ili zaostajanjem za civilizacijskim dosezima Bugarske i Rumunjske. Umjesto da ta društva stižu nas, naše vođe su postigle da mi moramo sustizat njih. A ne sjećamo se kad su nas to prestigli.
Još se hvalimo kako ćemo ravnopravno sjedat za stolom s ostalih 26, 27 ili ne znam ni sam koliko članica zapadne vojne alijanse. Moš mislit ravnopravnosti. Bit ćemo ravnopravni ko ministrant koji se vrti oko oltara dok kardinal služi misu. I za tim stolom ćemo se nešto pitat?!? Ko što smo se pitali kad ćemo priznat Kosovo!
Činit ćemo ono što nam naredi šef najjače članice, čovjek koji je kao najobičniji lažov izmislio cijeli arsenal opasnosti po čovječanstvo i alijansu poveo u osvajački rat koji sad ne zna okončat i "oslobođenom" narodu donijet mir. Kad postanemo punopravni član organizacije onda ćemo i mi punopravno sudjelovat u neopravdanim ratovima kojima će se branit i ostvarivat neki tuđi interesi.
Sve je to i malome djetetu jasno pa me čudi kako to nije jasno našim izabranim predsjednicima ili nas tek licemjerno obmanjuju nesposobni voditi Hrvatsku kao samostalnu i samosvojnu zajednicu punog političkog, gospodarskog pa i vojnog suvereniteta. Vazda je teže bit dobar gospodar nego poslušna sluga!
I da nešto ne zaboravim. Sad kad smo napokon pozvani u organizaciju, veliki gazda je jasno reko da smo balkanska zemlja te time dokinuo sve dvojbe o tome ko smo, što smo i gdje pripadamo. Niti Zapadni Balkan, nego Balkan!!!
|
|
|