Napokon smo počeli. Skupljat potpise ne bi li vlast uvjerili da raspiše referendum o ulasku Hrvatske u NATO. Ako je vjerovat anketama prema kojima je oko 60% ljudi za NATO onda treba poštovat i preko 70% ljudi koji žele da se odluka o NATO-u donese na referendumu. Baš me interesa što će sad reć moj šef Joža. Prvo se tvrdo držo referenduma, onda je reko da nema smisla trošit solde na referendum kad ankete pokazuju značajnu prevagu onih koji su za NATO. A što sad kad još veći broj građana traži referendum? Ili da ubuduće ukinemo izbore, što će nam izbori kad su ankete puno jeftinije pa neka se vlast sastavi prema rezultatima ispitivanje javnog mnijenja.
Danas su se skupljali potpisi na tri lokacije, na placi u Gružu, ispod Spnze i ispred Tomya. Za početak dobro, skupili smo oko 500 potpisa. Ukoliko održimo takav ritam to bi bilo oko 4.500 potpisa što je znatno više nego 10% upisanih birača!
Zanimljivo je bilo promatrat i slušat reakcije prolaznika. Neki su se, pogotovo neke, odmah zaletili potpisat čim su viđeli štand ko da su jedva čekali da se počne. Većina se ljudi vrti oko štanda ko mačak oko vruće kaše, izgleda da ima istine u mišljenju da je ljude nekako strah odredit se pismeno i još ostavit svoje osobne podatke. Za ne vjerovat! A toliko kenjamo o nekakvoj postignutoj slobodi i demokratskom društvu.
Od mnogih komentara i dobacivanja zapamtio sam dva. Oba muška. Jedan je u prolazu dobacio da zaludu skupljamo potpise jer nas time nećemo uspjet vratit u Jugu!?! Ajde sad razumi što je pjesnik htio reć. Drugi koji očito nije vidio metak ni u filmu, dobacio je da se država stvara mecima, a ne lapisima. Pa sad budi pametan!
Uspio sam na pola imenika iz mobitela poslat mali milijun SMS-ova i onda sam s meni nepoznatoga broja (+38598344075) dobio sljedeću poruku: Izlazimo svi na referendum jer to podrzava komunisticka omladina srbije (?!?)
I sad se bori za demokraciju. Je li moguće da postoje ljudi koji ne žele suodlučivat o svojoj sudbini i sudbini svoje djece. Očito postoje!
|