Vido Bogdanović
24.03.2008., ponedjeljak
SAVJEST
|
Ima li Svijet savjest? Pomislili ste da sam poludio. Otkle mi takva glupa pomisao? Ne znam, možda sam romantičar, ali čini mi se da bi čovječanstvo već trebalo imat uglavnom usuglašen sustav vrijednosti s jasno utvrđenim minimumom društveno prihvatljivog ponašanja. Čemu famozna globalizacija ako ne stvaranju svijesti o minimumu garantiranih ljudskih prava. Opet krivo. Globalizacija pogonjena suvremenim imperijalizmom(-mima) upravo stvara jaz između onih koji ostvaruju višak svojih prava na štetu onih koji ostaju i bez onoga što su imali, pa i ljudskih prava, kakvih – takvih. Jasno mi je da smo uvjetovani različitim civilizacijskim naslijeđem koje za posljedicu ima globalnu podjelu poznatog svijeta na nekoliko glavnih civilizacijskih grupa koje se osim jasno prepoznatljivih ljudskih normi sad razlikuju i po rastućim imperijalnim projektima. Proći će još puno vremena dok se na ovaj ili onaj način ne izravna stanje svijesti na zemlji, dok se ne prihvate zajednički moralni i etički standardi od čega sve počinje i čime sve završava. Ako već prihvatimo da Kinezima, Amerikancima, Evropljanima i Afrikancima ista stvar ne mora biti dobra odnosno loša, da o istoj pojavi ili ponašanju imaju drugačije ili potpuno drugačije stavove, ne mogu prihvatit da mi kao mala ljudska zajednica relativno istovjetnog civilizacijskog , a time i religijskog naslijeđa možemo jedan dan o istom problemu mislit jedno, a sutra drugo. Ako se nas tiče jedno, a ako se tiče nekog drugog onda drugo. Nakon stoljeća raznovrsne i uvijek djelomične državnosti, mi kao mali, sićušni slavenski narod dočekali smo, ili bolje reć izborili smo svoju nacionalnu državu. Takvu kakva je, i toliku kolika je. Neki su imali, a neki još uvijek imaju ambicije za teritorijalno i etnički drugačijom (čitaj: većom i čišćom) nacionalnom državom, no to su nedostižni sni bez obzira što sebe često smatramo «povijesnim» narodom posebne vrijednosti i uloge. U povijesti nismo prezali ni od prodaje duše vragu ne bi li ostvarili kakvu takvu državu. Često smo, pa i danas optuživali međunarodnu zajednicu zbog nerazumijevanja za naša nacionalna prava i htijenja. Kroz povijest smo prizivali razne aktualne svjetske i europske sile da nam omoguće ili barem priznaju pravo na nacionalnu državu. Ni danas ne možemo prihvatit robiju borca za hrvatsku stvar zbog pogibije američkog policajca, ili suđenje hrvatskim generalima zbog zapovijedanja konačnim oslobađanjem državnog teritorija. Ma koliko prizivali međunarodne centre moći da nam pomognu ili omoguće stvaranje nacionalne države, na kraju smo je gotovo sami stvorili, obranili i oslobodili. Nakon što smo ostvarili, s nekoliko stoljeća zakašnjenja, nacionalnu državu kakvu smo otprilike zamišljali, okitili smo se zastavama, grbovima, lentama i dok s rukom na portafoju ponosno slušamo državnu himnu lijepo nam se jebe za desetke sličnih naroda, nacija ili plemena koji i dalje robuju svojim okupatorima ili žive u neželjenim zajednicama. Preko noći smo zaboravili na naša stoljetna zapomaganja za vanjskom pomoći, odredili smo neke nove nacionalne interese i primakli se velikima i snažnima, a nesretnici bez domovine neka se mislu kako znadu i umiju. Neki dan smo korporativno priznali nezavisno Kosovo. Sumnjam da bi i to učinili da nije sitne osvete Srbima i poslušnosti novome gazdi, a koliko još jučer smo objašnjavali da je pitanje Kosova, odnosno Albanaca na Kosovu unutrašnja stvara Srbije, odnosno tad Srbije i Crne Gore. Svijet je pun obespravljenih naroda i pojedinaca, a mi Hrvati, pogotovo naša politička elita to potpuno ignorira, čak se otvoreno stavlja na krivu stranu. Jasno mi je da je politika umješnost mogućeg, ali bi svaka politika pa i ova naša jadna majmunska (majmunska – izvedenica od banana) trebala imati zadani sustav vrijednosti, minimum etičkih i moralnih normi ispod kojih ova zajednica, odnosno oni koji je predstavljaju ne bi smjeli ić. Što mi mislimo o Kurdima, Armencima, Palestincima, Baskima, Ircima, Tibetancima, itd., itd.? Ne mislimo ništa i lijepo nas boli qurac! Sit gladnu ne vjeruje! Mi smo se skučili i što bi sad brigu brinuli o njima na suncu, kiši i snijegu, što bi mi ugrožavali našu vanjskotrgovinsku bilancu i strateške saveze razmišljajući o tamo nekim beskućnicima koji nijesu kadri sebi ni državu stvorit. Što bi se sad mi, molim vas lijepo, zamjerali velikim Kinezima zbog tamo nekih Tibetanaca s vrha svijeta, čudnih planinskih ljudi obučenih u šarene lincule koji nijesu uspjeli ni obranit svoju domovinu, a kamo li je oslobodit? Ne, mi nećemo prosvjedovat kod Kineza zbog ugrožavanja autonomnosti ili samostalnosti Tibeta, nećemo se čut ni oko nepoštivanja običnih nacionalnih ljudskih prava Tibetanaca ko što je pravo na jezik. Što bi mi, mali balkanski narod ugrožavali naš uvoz kineskog bofla, ugrožavali poslovne interese hrvatskih tranzicijskih šupaka koji najamnike u toj istoj Kini plaćaju par dolara dnevno, što bi ugrožavali našu svijetlu turističku perspektivu ometanjem dolaska turističkih Kineza, što bi se petljali u nešto što nije naš poso, a kontra je našega interesa? Ali nećemo ni prešutat. Nećemo samo poslat naše atlete na ovogodišnje Igre nego će i naš predsjednik ko punopravni zastupnik i predstavnik naše zajednice osobno počastit kinesku vlast svojom nazočnošću na Igrama. Na Igrama u zemlji gdje se ljude još uvijek masovno ubija na stadionima, na Igrama koju organizira vlast koja svoje studente gazi tenkovima, na Igrama u zemlji gdje cijela jedna mini civilizacija stenje u koncentracionom logoru, u zemlji čija vlast dopušta i našim tajkunčićima izrabljivanje djece i radnika kako bi proizveli polu otrovni bofl za našu djecu. Ako smo već sitni i nejaki, mogli smo sve kurvarski prešutat i ne pojavit se na svečanoj tribini, ovako smo izabrali krivu stranu predsjedniče. Ima jedna bogata zemlja koja se hvali svojom višestoljetnom poviješću i kulturom. U toj ponosnoj zemlji su na nekakvoj provincijskoj placi po ne znam koji put uhvatili dječačića u sitnoj krađi s banka. Budući im je dozlogrdilo dječje bezočno potkradanje, nekoliko brkatih, neobrijanih moralista u spavaćicama uhvatilo je dječačića i držalo ga na zemlji dok mu je junak autom nekoliko puta prošo preko lupeških dječjih podlaktica. Kako mali ne biše nikad kro !!!!! Obišle slike i video snimka cijeli svijet i – ništa! Jebe se cijelome svijetu za gladnog dječačića i masne egzekutore! U istoj toj zemlji, velike povijesne kulture i ponosa, zaljubio se mladić u mladića, pazite zaljubio se, a ne ubio! Kako bi se riješili neprihvatljive ljubavi, vlasti su se jednostavno riješili mladića objesivši ih na auto dizalice da ih svi i cijeli svijet vide. U toj državi preljub, ili izvan bračnu ljubav, ili nekakve slične bezazlene «prijestupe» ponekad kažnjavaju zakopavanjem u zemlju i kamenovanjem. I što onda učini naš predsjednik? Prihvati poziv i sastane se s njihovim predsjednikom i konstruktivno porazgovara. Ma o čemu se može razgovarat s predsjednikom zemlje u kojoj se sakate djeca, vješaju homoseksualci i kamenuju preljubnice?!? Vjerojatno o ograničenju primjene atomske energije na mirnodopske svrhe. Ako smo kod ljudskih prava, onda su ljudska prava nešto što bi naša zajednica prvo trebala branit, i doma i vanka. Onda bi se naš predsjednik koji svoju snagu smije vuć samo iz naše zajednice, predsjednik koji bi svoj sustav vrijednosti trebao crpst iz vrijednosti naše zajednice, trebo uvijek i svugdje borit baš za ljudska prava. Bilo da se radi o pravima naroda na samostalnost, zajednice na svoj jezik, zaštite dječjih prava, prava na ljubav, prava na život, naša zajednica ne bi smjela činit kompromise. Ako se u svojoj zemlji borimo za nacionalna i etnička prava, ako zabranjujemo sakaćenje, ako zabranjujemo svake smrtne kazne onda se i naš predsjednik treba dosljedno borit za te vrijednosti. I treba naučit da nema većih nacionalnih interesa od promicanja i obrane uspostavljenih standarda zaštite ljudskih prava kao najviših moralnih i etičkih normi suvremene civilizacije. Ako već sebe sa svojim savjetnicima spušta na razinu ljudožderskih civilizacija molim ga da mene tamo ne spominje. |
- 16:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||