Vido Bogdanović
13.02.2008., srijeda
POMORSKA STRAŽA
|
Pomalo se bliži kraju saga o plutajućem Turčinu koja će po svemu sudeći okončat bez tragičnih posljedica osim troškova osiguravatelju i vlasniku. U doba ovakvog tržišta brodskog prostora možemo slobodno reć, pala muha na medvjeda. Domaći spin doktori već su pilu okrenuli naopako i naciji objasnili kako smo odlično odreagirali i bez negativnih posljedica nešto i zaradili. Nove vijesti stižu stare, medijski talog polako pokriva nedorečene događaje, javnost je zaokupljena novim korupcijskim aferama, lažnim intervjuima, svjetskim katastrofama, a i Holandezi su nas potopili na Poljudu uz to što kolaju kajmak u našem ZERP-u. Ko što u zaborav pomalo pada istinska ovoljetna tragedija vatrogasaca na Kornatu bez da se uopće preispitao postojeći organizacijski model protupožarne zaštite, dapače, predsjednik Vlade je odmah nakon nesreće izjavio da se u sustavu ništa neće mijenjat, tako će i ova, u usporedbi s Kornatskom tragedijom minorna nezgoda brzo u zaborav bez da će se izvuć ikakve pouke u cilju boljeg upravljanja kriznim stanjima na moru. A tijek događanja za nezgode koja još uvijek traje pokazao je da sustav ili ne postoji ili ne funkcionira. Između redaka moglo se naslutit da je postupcima spašavanja, gašenja, sprječavanja zagađenja, i što ja znam čega još trebalo upravljati ili zapovijedati nešto što se zove Nacionalna središnjica za traganje i spašavanje na moru. Moram priznat da je to za mene nekakva virtualna institucija amorfnog sadržaja nepoznatog zapovjednika i mornara, vjerojatno opet nekakva Čerčilovska komisija. Od brojnih službi na moru, prve dane se na poprištu nesreće moglo vidjet par remorkera i kanaderi uz mucave dužnosnike koji su svojim izjavama izazivali potpunu konfuziju kod novinara i javnosti. Konkretno se interveniralo tek kad su stigli talijanski remorkeri i odmah brod stavili pod kontrolu uzevši ga u tegalj i kad su se na brod ukrcali holandski vatrogasci. Do tad mi jesmo tek hladili užareni brod prepušten vremenu i strujama. Čemu mi plaćamo i zašto imamo tolike službe na moru, nabrojimo tek ratnu mornaricu, policiju, obalnu stražu, kapetanije, kad nisu u stanju stavit pod kontrolu školski primjer nezgode na moru koja se kao naručena dogodila tek petnaestak milja od kraja, u samu zoru po potpunoj bunaci i odličnoj vidljivosti? Stvari ne funkcioniraju i nameće se jednostavno pitanje, zašto se upravljanje i zaštita uz spašavanje ne prepusti jednoj jedinstvenoj polivalentnoj službi koja bi kompetentno preuzela nadležnost i odgovornost nad najvrjednijim, a istovremeno i najosjetljivijim hrvatskim prirodnim resursom – Jadranom? Umjesto da se po moru neusklađeno mota desetak službi čije se nadležnosti često preklapaju, a još češće ostavljaju praznine nenadležnosti, dovoljno je na hrvatskom Jadranu imati jednu paravojnu službu, nazovimo je Hrvatska pomorska straža, svojevrsna pomorska žandarmerija ili rejnđeri. U mirno doba služba bi uz prvenstveni zadatak čuvanja teritorijalnog (zerpovskog) integriteta nadzirala i sve ostale aktivnosti na moru i priobalju vezano za more, od sigurnosti plovidbe do spašavanja, od bespravne plovidbe do šverca, ribarstva do onečišćenja. U slučaju rata služba bi se podredila glavnom stožeru OSRH. Pomorska straža bila bi organizirana kao državna upravna institucija u nadležnosti Vlade RH sa zapovjednikom i stožerom odgovornim predsjedniku Vlade. Uz pomorsku komponentu (flotu) služba bi raspolagala zračnim snagama (zrakoplovi i helikopteri za osmatranje i spašavanje, kanaderi) i instalacijama na kopnu (luke, radarske postaje i osmatračnice, svjetionici). Uz ovakvu državnu službu na moru trebale bi postojati tek kapetanije i lučke uprave s jasno definiranim nadležnostima. Sve ostale službe bi trebalo uključiti u Pomorsku stražu, posebno ratnu mornaricu koja u principu ničemu ne služi nego za parade i nepotrebno trošenje javnog novca. Zašto pomorska a ne obalna straža. Obalne straže imaju države koje uz to imaju veće ili manje ratne mornarice. U takvim odnosima, obalne straže imaju prvenstvenu zadaću nadzora priobalja. Budući Hrvatska ne bi trebala imati ikakve ambicije sudjelovati svojim pomorskim snagama izvan naših voda (teritorijalnog i gospodarskog pojasa) nama je sasvim dovoljna sigurnosna organizacija profila obalne straže koju bi upravo zbog sveobuhvatnosti nazvao Pomorskom stražom čime bi se i iz naziva prepoznala nadležnost sveukupnog sigurnosnog djelovanja na cijelom akvatoriju Hrvatske. Ovakvom organizacijom sigurnosne službe na hrvatskom moru dobili bi znatno jeftiniju i nemjerljivo učinkovitiju službu primjerenu veličini akvatorija, očekivanim zadacima, financijskim, kadrovskim i tehnološkim mogućnostima relativno male nacije od 4,5 milijuna stanovnika. U slučaju postojanja Pomorske straže za nedavne nezgode turskog broda sigurno bi operacija spašavanja i gašenja bila puno učinkovitija, a bili bi u prilici od kompetentnih zapovjednika Pomorske straže čuti jasne i nedvosmislene informacije o nesreći i tijeku spašavanja. A za slučaj propusta ili grešaka u očekivanoj i propisanoj reakciji jasno bi se znale odgovorne osobe. Ovako nam ne preostaje ništa drugo nego uzdat se u puku sreću i po onu vlašku, hvalit more a držat se kraja te i dalje financirat brojne "admirale" na svojim smiješnim flotama. |
- 21:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||