Vido Bogdanović
08.02.2008., petak
VLAŠKA DRŽAVA
|
Uz guranje u srednju Europu (ne daj bože spomenut (jugo)istok Europe ili Balkan) nikad ne propuštamo naglasit da smo pomorska, jadranska, mediteranska država. Stalno to naglašavamo, koristimo svaku priliku za puhat se svojom pomoračkom tradicijom, sadašnjošću i bome svijetlom budućnošću. I dok se tako hvalimo bez pokrića, svakodnevnica nas iz dana u dan demantira, i potvrđuje da smo sve više vlaška država koja bježi i zazire od mora. Jadranska orijentacija tako pomalo postaje brdska. I došlo jajce na prigance. Godinama smo svi licitirali našom, hrvatskom izmišljotinom – ZERP-om. Nemajući snage, volje ni hrabrosti, naši političari su izmislili i kilavo proglasili zaštićeni ekološko ribolovni pojas, umjesto da su ko krštena čeljad jednostavno proglasili gospodarski pojas pa da ih cijeli svijet razumije, i Talijani i Slovenci. Ovako se i jedni i drugi činu ludi ko da ne razumiju o čemu se radi. I dok se približavala primjena takozvanoga ZERP-a, i jedni i drugi i treći, i oni na vlasti, i oni u opoziciji i oni koji nikad neće bit ni u vlasti ni u opoziciji, zaklinjali su se svim i svačim da nema odstupanja od ZERP-a. Nakon što je ZERP stupio na snagu, otkrilo se da nemamo propise po kojima bi mogli zaštitit taj famozni pojas, da nemamo brodovlja koje bi poslali da kontrolira naše novo more, i što je najgore, odjednom je ponestalo volje provodit vlastite odluke. ZERP je odjednom navodno posto glavna prepreka ostvarenju našeg navodno strateškog nacionalnog interesa, brzog ulaska u EU. Umjesto logičnih motiva za proglašenje i zaštitu našeg gospodarskog pojasa, ZERP je odjednom postao jeftino nacionalno, pa čak i nacionalističko pitanje koje navodno potežu desne ksenofobne nacionalističke snage euroskeptika i nazadnjaka. Što je toliki morski prostor i podmorje u usporedbi s čašću i slašću primitka u društvo odabranih koji će onda puno jednostavnije krčmit naše morske i kontinentalne potencijale. I tako u ovoj zemlji divljih i lijenih brđana ima previše bogatstva za 4 – 4 i po milijuna ljudi kojih je svaki dan sve manje. Što ne bi sve to lijepo podijelili s našim susjedima kojih ima ko Kineza i koji su svoja bogatstva već uglavnom potrošili, ribu izribali, vode zagadili, obalu izbetonirali, zemlju iscrpili, šume iskrčili. Prvo na red došlo more i podmorje, ko bi se topio po debelome moru i uribanu ribu opet prodavo Talijanima, neka je sami hvataju i tako je riba možda njihova, zalutala u naš dio Jadrana. Nakon što smo razbucali gotovo sve brodarske kompanije, od škverova učinili gubitaše i invalide, omrznuli navegavanje i bavljenje morem kod mladosti, na red je došo ZERP, nismo ga ni proglasili, a već bi ga izdali. Hvali more drž se kraja, i to debeloga. Kako stvari stoje uskoro ćemo odustat i od onih 12 milja teritorijalnog mora i puštit druge da kontroliraju to nesretno more sve do obalne crte i to po plimi. Susjedima smo već dopustili da kontroliraju hrvatsko more uz Prevlaku u Boki, a na dobrom putu smo da im to damo i u Savudriji. Neposredna havarija turskog RO-RO broda samo potvrđuje da jednostavno ne znamo što bi s vlastitim morem. U dva dana tragikomedije nadomak Istre javno smo pred kamerama demonstrirali da nemamo pojma što nam je činit u ovakvim nezgodama koja je ovaj put prošla bez žrtava i po svemu sudeći bez onečišćenja. Stekao se dojam da se jednostavno ne zna tko zapovijeda akcijom gašenja i spašavanja broda i okoliša. Pred kamerama su se redali ministri, državni tajnik, vatrogasni zapovjednik i još neke face koje su uglavnom mucale, ali indikativno je da u dva dana spasilačkih aktivnosti nismo mogli vidjet ni čut niti jednu odgovornu osobu koja bi bila pomoračke profesije i znanja. Javnosti su predstavljani ljudi koji pojma nemaju o moru i pomoračkom ponašanju. Kad se sad potegne crta (ako je već smijemo potegnut) mogu se utvrdit katastrofalne činjenice: - nakon zaprimanja obavijesti o nesreći na brodu 15 milja od Rovinja, posadu je pokupio grčki prolazeći brod i odveo u svoje odredište, Veneciju - prvi dan je tek taj jedan remorker intervenirao na mjestu nesreće - cijeli prvi dan su požar pokušavali staviti pod kontrolu kanaderima - cijeli prvi dan je bila bunaca, a naši stratezi su prizivali buru koja bi naše probleme otpuhala mrskim Talijanima - javno je rečeno da se razmatra mogućnost raketiranja i potapanja broda ukoliko bi ga vrijeme nosilo prema obali Istre - ministar od mora je u svom obraćanju javnosti uglavnom govorio o troškovima koje ćemo svakako naplatit - Glavašev ministar od policije bolje da nije ništa ni govorio - cijeli prvi dan, iako je bila bunaca, naši remorkeri nisu uzeli brod u tegalj i na taj način kontrolirali situaciju - spravili smo 2 km protu polucijskih brana koje smo navodno namjeravali postavit oko broda na pučini ukoliko bi došlo do izlijevanja ulja bez da je itko objasnio kako bi onda preko brane pristupili brodu u slučaju potrebe, te koju korist bi imali od brana nakon što zapuše kao što je zapuhalo drugi dan - nakon što su došli na mjesto nesreće drugi dan, talijanski remorkeri su odmah uzeli brod u tegalj i na taj način osigurali svoj «plijen», a nama ostavili da i dalje štrcamo po brodu - na koncu se ispostavilo da leteći Holandezi nisu nikakvi supermeni već tek dobro obučeni vatrogasci kakve bi valjda i mi trebali imat u svojim interventnim postrojbama - cijelo vrijeme se špekuliralo o tome što vlasnik broda želi i odlučuje, u neznanju zaboravljajući činjenicu da je brod napušten i da se nalazio u zoni naše, hrvatske pune odgovornosti i da smo mi jedini bili pozvani odlučiti što i kako činit s brodom dok se ne dovede u stabilno stanje, i tek onda uhvatit vlasnika za uši zbog sranja koje čini u našemu ZERP-u - na kraju ispada da se požar na brodu sam ugasio uz činjenicu da je luto kud su ga more i vjetar nosili time da su naši remorkeri ipak oplatu držali stabilnom kako ne bi pukla zbog toplinskog naprezanja. I što na kraju zaključit? Jednostavno, klonimo se mora. Onima koji bi znali i htjeli upravljati normalnim i kriznim aktivnostima vezanim uz more nema mjesta u odgovornim službama, dok debeloguzi šupci čuvaju svoje fotelje relativizirajući stvarne nacionalne interese i sramoteći nas kao pomorsku naciju ignorirajući solidarnost kao osnovni postulat življenja s morem. I na kraju, je li netko u cijelom ovom cirkusu negdje vidio mornaricu, obalnu stražu, pomorsku policiju, sve one nakinđurene oficirčine i kapetane koji nas znaju izvještavati o oduševljenosti naših partnera nakon uspješno provedenih namještenih zajedničkih vježbi? Ja ih nisam nigdje vidio ni čuo. Vlasi hvale more a držu se kraja. I nakon kraja, što će bit kad se neka slična nesreća dogodi negdje nasred Jadrana, pokraj Palagruže ili Jabuke baš kad zapuše šilok? Hebe nam se, neće valjda! |
- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||