|
|
Vido Bogdanović
27.03.2006., ponedjeljak
Pilana
Čovjeku u debuleci padaju na pamet svakakve stvari. Ne može više gledat televiziju, a kamo li čitat novine. Ostane mu samo vrtit se u postelji, pit ljekove i mislit gluposti. Tako je i meni zamantranome neki dan palo na pamet kombinirat kako bi se moglo naštelit javni natječaj. Sve sam kombiniro i kombiniro, dvaput se preznojio, popio antibiotik, na koncu ipak nešto iskombiniro i zaključio da je to u stvari nemoguće. A skočila mi je i febra.
Kako ne znam što bi danas piso, ipak ću vam prepričat tu moju fantaziju koja nema nikakve veze sa stvarnošću.
Recimo da se nešto u nas prodava, veliko. Tega je barem bilo koliko hoćeš. I sve je lijepo transparentno i pošteno prodano i naplaćeno. Recimo da se prodava nekakvi kamenolom. To mi je nekako egzotično, naročito nakon onega Đapićevog i Sanaderovog Zeca.
I onda taj što prodava kamenolom iliti vodi prodaju kamenoloma, odredi početnu cijenu od recimo 5 milijuna kuna, raspiše natječaj i obavijesti javnost da treba ponude u kuverti predat najkasnije do nekijeh ura nekoga datuma na poštu ili nekome od onih expresa. Kad to čuju moji tajkuni i tajkunčići, odma ih uhvati nervoza. Svi bi to kupili, ali ne bi puno platili. Nijesu oni ni postali tajkuni zato što su u životu puno plaćali. Jasno, moji izmišljeni tajkuni, ne ovi naši pravi. Vrpolje se, vrpolje, i na kraju, recimo, ostane ih trojica koji bi bili spremni bacit koji solad u kamenolom rađe nego na rulet ili u majbaha. Samo, kad već igraju onda bi i da dobiju. Sad je glavno njuškanje i ako se može ikako, barem otprilike, saznat koliko je spremna ponudit konkurencija. Treba imat dobar pregled igre i bit siguran koliko će igrača uopće bit u igri, da ne ukliže neko nepoznat i ne pokupi banak.
Ko u svakoj igri, tako i u ovoj mojoj izmišljenoj, imamo dobroga igrača, zločestoga nesposobnog i zločestoga sposobnog. Već znate koji će pobijedit, a nijesam vam ništa reko. Nazovimo ga Zloćo. Prvi zadatak je pazit na broj igrača. Kako su igrači samo oni koji uplate polog, treba u banci na kojoj je račun nać krticu koja će račun držat na oku i odma javit kako ko uplati solde. To se riješi recimo s nešto solada ili se pozove na neke stare usluge ili ljubavi. Priči bi tu najviše odgovarala, recimo ljubavnica i to bi se još dalo razradit.
Tako imamo situaciju u kojoj Zloćo već dobrim dijelom nadzire igralište, ali što će mu to kad ne zna koliko će nadzirani igrači na kraju ponudit. Mogo bi on zveknut recimo 10 milijuna, ali što ako konkurencija ponudi 5 i po i 6? Zato treba aktivirat spavače u svim strukturama kuda se kreće konkurencija. Kako se Zemlja zaklela Raju da se sve tajne znaju, nakon nekog vremena se slika počne bistrit. Kako stvari stoje jedan ne bi mogo platit više od 5 i po milijuna, a drugi ne bi cio platit više od 7. Sad budi pametan, što ako je pilana?
Nema druge, treba uklizat u Prodavača. Od kad su Feničani izmislili solde pitanje metode je riješeno. Ostalo je samo pitanje količine. Tako barem kažu oni koji imaju solde, a njih svak sluša. Daklem, Zloćo je s Prodavačem dogovorio količinu, a ja ću im izmislit način kako preveslat onu dvojicu.
Treba se dogovorit s Dostavljačem ponuda da od Zloća zaprimi dvije ponude pod istim brojem zadnjih pet minuta isteka roka. To se isto riješi po feničkom modelu. Nakon što bankovna krtica javi da nema nepoznatih igrača, predaju se dvije kuverte iste ponude. U jednoj kuverti ponuda glasi na recimo 6 milijuna, a u drugoj na 8 milijuna. A što mi se drago razbacivat ovim izmišljenim milijunima, ko Monopoli. Dostavljač lijepo preda dvije izvanka označene kuverte Prodavaču.
Na dan otvaranja Prodavač prvo otvori konkurentske ponude i utvrdi da je jedan ponudio 5 milijuna i 100, a drugi 5 milijuna i 900. Ne sjećam se više je li kuna ili eura. Kad vidi da je najveća ponuda 5 i 900, onda Prodavač otvori kuvertu koja je senjana na 6 milijuna. Onu od 8 milijuna i ne otvara nego je uništi. I sve bati. Da je slučajno neko ponudio više od 6 milijuna onda bi Prodavač aktiviro kuvertu od 8 milijuna. Znam, sad će te vi pitat, a što bi Prodavač aktiviro da je neko ponudio više od 8 milijuna. Ništa, ne bi odabro nijednoga kupca nego bi ponovio natječaj s početnom cijenom od 8 milijuna.
Slažem se s vama, prećero sam. Ovake gluposti mogu panut na pamet samo bolesnicima s febrom od 39 grada ili više. Zato neću više gnjavit. Idem popit andol.
|
|
|