Vido Bogdanović

21.03.2006., utorak

PORTRET

Nijesam se bio najedio. Dapače. Uzo sam malo vremena za promislit, a montaža u Dubrovačkom vjesniku mi je samo pomogla. Prije nekoliko godina, davno prije Bandića, dobio sam mail iz Grada da im treba moja fotografija, jer su namjeravali portrete gradonačelnika od 1990. na ovamo izvjesit negdje u vijećnici. Zašto od 1990.? Ovaj Grad je postojo dugo prije devedesete, i među brojnim gradonačelnicima sigurno imo mnoge koji su zaslužili više od nas tu čast. Po čemu smo to baš mi posebno zaslužni da nam Grad, kojem smo na čelo došli temeljem čudne izborne matematike i poslijeizborne trgovine, oda počast postavljanjem naših portreta na mire njegove vijećnice? I to baš u Gradu koji je stoljećima izbjegavo postavljat spomenike i svojim najzaslužnijim građanima. Svima osim Mihu Pracatu čije su zasluge nadvladale uzancu. Nisu ni meni bili dragi oni koji sami sebi podižu spomenike ili za života dozvoljavaju nazivat ulice i trgove svojim imenima. Još se sjećam samopromotora koji su sve organizirali da ih se predloži za neku od nagrada Grada ili bi čak sami sebe predlagali. Zašto bi mi sami sebi odavali čast i postavljali se na zid vijećnice? Ako su neki od nas uistinu bili toliko zaslužni da bi im Grad trebo odat počast, onda to treba napravit netko drugi, a ne mi sami, ili naša nasljednica koja će tako i sebi osigurat mjesto u nizu «velikana». Uostalom, tko bi to u ime Grada trebo odlučit koga počastit. Vijeće? Više ne, nakon što je, po nalogu Sanadera i Žužula svojoj dubrovačkoj podružnici, odlučilo počasnim građaninom proglasiti ni krivog ni dužnog Chrisa Pattena. Time je Patten dobio izuzetnu čast, a da niko ne zna zašto, a Vijeće izgubilo vjerodostojnost za još dugo vremena. Što bi se dogodilo s našim portretima nakon što za nekoliko godina uđemo u Europu? Hoće li se tad povijest Grada računat od udruživanja u Europu ko što se sad računa od razdruživanja iz Jugoslavije? Bili onda makli slike nas hrvatskih gradonačelnika i niz počeli europskim gradonačelnicima? Du vjesnikove fotomontaže su najbolji odgovor toj inicijativi. Možda bi umjesto naslikanih ili fotografiranih portreta najbolje bilo izvjesit karikature. Barem bi se posjetitelji Vijećnice imali čemu smijat i ne bi se trebali brinut kako nam na slici izgleda frizura. Na koncu, zbog čega bi uopće trebo dat dozvolu da se moj portret izvjesi u Vijećnici? Ne znam je li itko pito počasne građane, koji se također broje od 1990., za dozvolu da se njihovi portreti izvjese? Ili za slikovnicu koja svjedoči o povijesnom posjetu delegacije Grada Ivanu Pavlu II.? Ako je netko zaželio da se njegova ili njezina fotografija sutra izvjesi u Gradskoj vijećnici onda to treba odlučit sam ili sama, a ne tražit skužu u privoli prethodnika. Bez obzira koliko sam i što napravio za vrijeme svog gradonačelničkog mandata, meni je dovoljna čast i zadovoljstvo što mogu još uvijek mirno i čista obraza proć Stradunom.

- 00:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #