nedjelja, 18.01.2009.
DOLAZAK by Vic
Selvaggio
Jedne večeri, kad sunce već zađe, iznenada ću doći u tvoj grad i nakratko prošetati njegovim osvijetljenim ulicama. Njegove pojedinosti neće me osobito zanimati. Proći ću pokraj stare crkve, a da je neću ni primijetiti. Žamor ljudi neću ni čuti. Oko mene sve će biti prozirno, tako da ću kroz sve što me okružuje vidjeti samo onu zbog koje sam stigao. U zraku ću slijediti samo jedno: miris tebe. Znam da ću te osjetiti i uskoro pronaći. Znam da mi te vlažan zrak što se s jezera te večeri navukao neće moći sakriti.
Ti ništa nećeš slutiti, za tebe to će biti večer kao svaka druga, i dok ćeš kroz staklo promatrati nebo i visoke planinske lance što okružuju tvoj grad, nećeš ni znati da sam ti tu, u blizini, i da ću ti se svakog trenutka pojaviti. Tvoje misli će se kao i obično vinuti daleko nastojeći probiti sve prepreke u želji da dopru do tvog divljaka, ne bi li ga njima umila pred san i podsjetila da postoji netko tko ga neizrecivo voli. Dobro znaš da on svaku tvoju čežnju osjeti i da ne postoji ništa što bi te misli poništilo. Pomirena sa svim ipak ga iščekuješ. Duboko uvjerena da sada neće doći, svejedno u tebi tinja tračak nade, i strpljivo živiš za trenutak kada će ti se pojaviti.
Jedne večeri, kad se na tvoj grad spusti mrak, krenut ćeš ulicom i ništa ne sluteći pružiti korake pod prvim noćnim sjenama. Ponesena mislima snatrit ćeš kako mi prilaziš dok spavam. Leći ćeš pokraj mene u kratkoj i prozirnoj crnoj spavaćici, prebaciti mi nogu preko bokova i tiho mi ljubiti vrat i lice. Nježno ćeš se stisnuti nastojeći se uvući duboko u mene, dlanovima krenuti preko grudi i upijati miris mog tijela. Čvrsto, čvrsto ćeš me zagrliti i tako me buditi, želeći da se okrenem prema tebi i pogledam te očima u kojima ćeš pročitati neugaslu želju što će se bujicom na tebe razliti.
Tako ponesena ćeš hodati ulicom ništa ne sluteći. Ne znajući da te već pratim. Da sam ti za petama i da ću te svakog trenutka dostići. Korake koje ćeš iza sebe čuti, a da se nećeš ni osvrnuti, jer tisuće takvih svakodnevno te prate, sada će biti moji. I ništa nećeš znati. Nećeš ni stići, a nećeš ni moći, jer u mislima biti ćeš daleko. Ljubit ćeš me na ležaju, usnama kliziti niz moje grudi, a dlanovima mi prelaziti preko bedara. Vrhom jezika utiskivat ćeš trag na mojoj koži i polagano kliziti prema dolje, dok će moje oči sijevati žudnjom koja će onu tvoju, silovitu i nezaustavljivu, još više ohrabriti.
Konačno će ti se moji koraci približiti. Miris tebe ću osjetiti neposredno u svojoj blizini i po tome nepogrešivo ću znati da si to ti. Vjerovat ću svom instinktu, znajući da je to ona kojoj sam nenajavljeno stigao i koju ću sada iznenaditi. Nadam se da će ti srce izdržati. I da ćeš me brzo prepoznati. Razoružat ću te glasom, tebi tako poznatim, pa i mada mi možda nećeš jasno razabrati lik, svejedno ćeš osjetiti da sam to ja. I taj će te osjećaj u trenutku smiriti.
Ipak, proći ću pokraj tebe kao da te ne poznajem i pustiti te da mi otipkaš poruku. Da, jedini, s tobom sam…prilazim ti sada i budim te usnama. Želim da znaš koliko te želim i da nestrpljivo očekujem dan kada ćeš mi doći…Ista poruka će mi stići dok ću biti na par koraka ispred tebe. Zastat ću ispod svjetiljke, kao da nešto tražim i kopati po džepovima. Pustiti te da prođeš pored mene, a onda ti u prolazu reći:
«Zar nije ovo taj dan, zar nije ovo ta noć?»
Jedne večeri, kad tvoje ulice opuste i ljudi negdje odu, dvije će se siluete, pod sjenom krošnji, ljubiti u mraku. U dlanovima držat ću ti lice i nježno ti dodirnuti usne. Zatečena, ni riječ nećeš moći izustiti. Samo ćeš pustiti da te struje valova nose i prikuju za moje grudi. Na uho ću ti šaputati da ne brineš, da je to stvarnost, da ne sanjaš, i kao dokaz izreći ti one iste riječi koje sam ti napisao jutros kada si ih sva sretna pročitala. Pustit ću da se utisneš u mene, da mi se sva predaš i uđeš mi pod kožu, gdje već mjesecima želiš biti i čiju dušu želiš izbliza dotaknuti.
Vrućim ću te poljupcima hraniti – hladna će to biti noć – pa ti rukama kroz kosu proći i čupkati pramenove koje ću među prstima rasplesti. Pod tvojim dlanovima osjetit ću još malo nevjerice, ali ti dodiri uistinu će ti sve reći: divljak je stigao i sada je tu pred tobom. On je to jednom obećao i svoje obećanje upravo je izvršio. Diraj me, najdraža, diraj…Usnama dotakni moje, one su stvarne, nisu tek djelić željenog sna. Diraj me, zavuci mi prste, osjeti moje vruće tijelo. Oćuti kako nestrpljivo iščekujem tvoje prste pa mi njima crtaj oblike na koži i prisloni glavu, da možeš čuti otkucaje moga srca. Šapni mi, da, šapni mi na uho ono što volim čuti. Reci mi, čak i ako još misliš da sanjaš, izreci mi one riječi kojima si tako često do sada znala otvoriti sva moja vrata i unutra postati sastavnim dijelom mene. Reci mi, šapni mi:
«Neizrecivo sam sretna sada. Sva sam si sretna, znaš li to…»
Jedne večeri, na planinskom putu odakle se prostire vidik na noćna svjetla tvoga grada, jedan će divljak skidati svoju princezu i dok će joj tijelo čvrsto stezati u svojim rukama, ona će ponesena njegovom snagom duboko uzdisati u tom zagrljaju i ljubiti mu grudi kao maločas dok je o tome samo maštala. On će je promatrati golu u svojim rukama, a onda usnama krenuti njenim vrelim i željnim tijelom, dok će mu ona prste ugurati u kosu i tihim mu glasom poručiti neka ne prestaje, neka samo ne prestaje…Povremeno susretat će im se usne i oči. I riječima će šaputati jedno drugome. U slatkoj igri pod daškom noćnog lahora one će sići padinom i osvojiti tvoj grad. I neće postojati nitko tko ih neće osjetiti, tko ih neće dočuti.
«Jesi li sretna sada?»
Ti si mi sve…
«Uživaš li u mojim vrućim usnama, dok ti ovaj hladan povjetarac miluje lice?»
Za ovo sam živjela, ovaj trenutak dugo iščekivala…
Snagom dodira iz tebe ću istisnuti sve…Željna mojih usana svuda ćeš ih sada osjećati i one će oko tebe rasplesti slatku mrežu iz koje nikada nećeš htjeti izaći. Ljubit ćeš mi ruke, dlanove. Čvrsto mi stezati mišiće, noktima na njima ostaviti svoje tragove. Gnječiti mi bedra u silovitom zanosu, dok ćeš nestajati pod lavinom strasti koju ću izliti na tebe. Silovitost i nježnost međusobno će se izmjenjivati. U jednom trenutku biti ću tvoj divljak, raspojasan i neobuzdan, s čije će mokre kose na tvoje tijelo kapati krupne kapi znoja, a već u sljedećem obasuti te nježnostima pod čijim ćeš tihim vodama mirno ploviti ponesena svojim budnim sanjama.
Postoje li riječi koje ovo mogu opisati, postoje li?
«Postoje stvari jasnoću čijeg doživljaja ništa ne može opisati»
Postoji li želja slična ovoj koju osjećam prema tebi i sada, dok moja maštanja tako sigurno pretačeš u stvarnost?
«A postoji li negdje netko kao ti?»
Jednog jutra, u rumenilu praskozorja što će planine obojiti u crveno, divljak će ti utisnuti poljubac na lice i reći da je vrijeme da se sad vrati odakle je došao.
Znaš…ponovo će doći dan kada ću te iznenaditi. On nije daleko jer živiš za njega. Koliko nešto budeš htjela, toliko će ti se to i ostvariti jer snaga želje oslobađa i ruši sve prepreke. Vjeruj u mene, vjeruj u sebe, najslađe moje…Pogledaj u svjetla svoga grada i zamisli ona u daljini, odakle sam ti stigao. Ona su potpuno ista i ništa nas ne dijeli, osim doživljaja što smo ga u glavi stvorili. U ovom trenutku u mislima si već tamo gdje ja idem, a ja ostajem tu, zajedno sa svim tragovima koje sam ove noći ostavio u tebi.
Utiskuješ u mene poljupce praćene suzama. Brišem ti ih s lica, kažem ti da ne brineš. Pogledaj s vrha prema dolini, zamjećuješ li maglu koja svojim velovima pokušava zastrti svjetla!? S prvim zrakama sunca ona će proći, a sve što sada prekriva ostat će na svom mjestu onako kako je prije bilo. Tako i tvoj divljak; nakratko će ga prekriti magla, a onda će ponovno izroniti. Iznenada, nenajavljeno, on će ti opet doći, on će te ljubiti, on će te skinuti i nježno te dirati. Vjeruj u mene, vjeruj u sebe, najslađe moje…Vjeruj u onaj trenutak, kao što sada imaš vjeru u ovaj, dok sam s tobom.
I kad ću ti otići, ostavit ću te s osmijehom zadovoljstva na licu.
Promatrat ćeš moju konturu kako nestaje niz ulicu i još dugo na istom mjestu stajati. Poželjet ćeš duboko udahnuti zrak u kojemu još stoji neuništivi dio mene, da ti poda snagu i hrabri te do mog sljedećeg dolaska. Kad nestanem iza ugla Via Castella mahnut ćeš mi:
Do viđenja moj divljače, do viđenja…na ovom istom mjestu čekat ću te.
«Do viđenja, najdraža…na ovom istom mjestu čekaj me. Samo je pitanje dana kada će ti divljak opet doći».
