subota, 10.01.2009.
PRODOR 1. dio by Vic
Promatram te sa strane.
Ponekad zastaneš, nakratko se zamisliš i tada imaš potrebu poigrati se pramenovima svoje kose. Smišljaš što ćeš dalje napisati. A onda kad nastaviš tipkati, pratim kako ti krupne grudi zamamno podrhtavaju.
Zamišljam ih, u mislima ih dodirujem. Prstima kružim oko njihovih vrhova i želim ih dodirnuti usnama. Zamišljam te svučenu, golu...Svoje ruke koje pletu paukovu mrežu oko tvoga tijela. Probuđenu strast kojoj se ne možeš oduprijeti. Tvoje oči u kojima čitam potpunu predaju, želju da konačno budeš svladana i osjetiš sirovu strast divljaka.
Tako si ženstvena.
Moje gladne i pohotljive oči te prate i svaku pojedinost zamjećuju. Zračiš nečim posebnim i to mi ne da mira. Možda je upravo osjećaj tvoje nedodirljivosti taj koji me u ovim trenucima pokreće. Što li se sve krije ispod krinke prividne hladnoće? Koliko je bogat svijet s one strane tvoje stvarnosti i kako mu prići da na površinu izbije ŽENA koju svojim svjesnim ponašanjem nastojiš sakriti od radoznalih pogleda?
Suvereno vladaš sobom, tko bi uopće smio posumnjati u tvoj osjećaj sigurnosti. Zauzeta onim što tipkaš ne primjećuješ me. Ipak ću se potruditi da pročitaš moje misli. One će te zagolicati. U tebi će nešto potaknuti i na nešto te podsjetiti. Znam tvoju bolnu točku. Znam, čitam te kao knjigu. Uskoro ćeš me osjetiti u bedrima. A toplina će te iznutra ispuniti. I pokrenuti hormone snagu čije neobuzdanosti uvijek određuje vremenski raspon unutar kojega su bili potisnuti.
Prilazim ti i sjedam do tebe. U mislima postajem konkretan. I dok neobavezno razgovaram s tobom, zamišljam kako te skidam. Promatram ti usne, slušam kako mi pričaš, ali te gotovo i ne slušam jer u mislima ih ljubim. U mašti stišćem te uza zid pa ti podižem ruke uvis, da bi osjetila snagu moje dominacije. Ženo, želim te pokoriti. želim da mi se predaš, da te imam i s tobom činim sve što želim.
U tvojim očima zamjećujem sada drugačiji sjaj. Uzvrpoljila si se na stolici. Prividna sigurnost i suverenost polagano blijedi. Da, osjetila si me. Snaga mojih misli doprla je do tebe i nakratko te uznemirila. Krajem oka zamjećuješ da sam oborio pogled. Želim da oćutiš kako ti promatram grudi. A onda vraćam svoje oči tvojima, tek da u njima pročitaš ono što sam osjetio dok sam ih promatrao. Da, to će ti se svidjeti. Ma koliko se branila od tog osjećaja, u tebi će se nešto pokrenuti i ta snaga će te preplaviti svojom magičnom moći.
Ono što si u mojim očima ugledala nije prošlo neprimjetno.
Prirodni ženski instinkti počeli su djelovati. Osjećaš da se nešto u tebi zbiva. I moraš se obraniti…ili barem odglumiti da se braniš.
Po običaju se izmotavaš.
Spasonosnog li rješenja za tebe: odjednom želiš da ti pomognem oko teksta. Rečenica koju si napisala sročena je nespretno. Mogu li ti pomoći? Naravno da mogu. Već sam ti dao savjet, ali nije upalilo. Nešto moram sam poduzeti.
«Dozvoli da ja završim ovu rečenicu», rekao sam ti.
Pogledala si me svojim tamnim očima i klimnula glavom.
Uzeo sam u ruke tipkovnicu i povećao font. A onda se drsko, krupnim i masnim slovima, odvažio napisati:
ŽELIM U TEBI PROBUDITI ŽENU
Sjeo sam natrag na stolicu i prstima počešao lice. Pogledala si me, ali sam tvoj pogled izbjegao. Gledao sam u strop i samome sebi se smijao.
«Ti baš želiš da mi bude neugodno sada?», pitala si.
«Nije bitno što želim ja, već ono što ti sama želiš», odgovorio sam kratko i jasno.
«Kako ti znaš što ja želim?»
Blag izraz osude u tvom pogledu. Osjetila si da sam zašao tamo gdje rijetkima dopuštaš ući.
Teatralno sam raširio rukama, unio se u tvoje oči i pogledao te sasvim izbliza.
«Kad si je to zadnji puta osjetila? Reci mi…»
Prešutjela si odgovor, obrisala ono što sam napisao i sama dovršila rečenicu. Uozbiljila si se, pogledala me prijekorno i rekla mi:
«Molim te, idi sada. Idi…»
«Znaš li da isto tako nije bitno ono što jedna žena kaže, već ono što misli?», odgovaram ti kroz smijeh.
Ostala si bez riječi, ali se nisi dala smesti. Pokazala si mi prstom prema vratima. Tjeraš me od sebe i ja odlazim s drskim osmijehom na usnama. Gledam te u oči i smijem ti se, pobjedonosno i slavodobitno. Misliš da ne znam što se u tebi sada zbiva? I zar misliš da me ovakva tvoja reakcija iznenadila? Ne, nimalo…znao sam da će biti tako.
Dva dana si me izbjegavala.
Ne želiš podleći snazi raskrinkavanja. Kad bi me slučajno negdje susrela, okrenula bi glavu na drugu stranu. Prividno si nezainteresirana.
Trećeg dana sam sjeo u svoj ured i napisao ti mail:
Znam da nikome nije ugodno kad mu netko nepozvan uđe u prostor koji smatra intimnim, svojim. Ne ulazim dublje u tvoje razloge, samo te želim podsjetiti na tvoju prirodnu ulogu. Kad si zadnji puta osjetila ženu u sebi? Kad se onaj s kojim dijeliš život zadnji puta potrudio oko tebe? Kad si se to osjetila kao žena u punom smislu te riječi? Kad si osjetila da te netko želi, da ti se divi? Kad si u nečijim očima pročitala neugaslu strast čijim si mračnim predmetom želje? Ne golica li te taj osjećaj koji je tako duboko potisnut u tebi?
Preispitaj se…I dalje želim probuditi ženu u tebi. Želim da je ponovo osjetiš, kao nikad prije. Da jednog jutra osvaneš pod snagom njezine hipnotičke moći i osvijestiš svoje maštarije kojima se vrlo rado vraćaš jer se pored njih osjećaš kao poželjna žena.
Tvog odgovora, kako sam to i pretpostavio, nije bilo.
Ali samo sam se smješkao. Jer sutra je novi dan.
slijedi nastavak…
