petak, 02.01.2009.
POSLANIK SMRTI by Vic
Jednom davno rascijepio sam jedno na dvoje i zavladao nad beskonačnim pomirenjem dva u jedno. U silovitoj žudnji za ponovnim stapanjem nastao je kristalizirani svijet. On je zrcalo razbijenih cjelina, a izvan njih nije ništa do ono, što su one same po sebi. Tako svijet ne postoji odvojeno od svijesti onih koji ga čine.
Snažna požuda iznjedrila je Smrt kao proces stvaranja i razaranja.
Jedinstvo u ljubavi propalo je na razinu Moći, a blaženstvo nestalo u patnji samodokazivanja. Istinskoj magiji koja održava cjelinu oduzeo sam moć i tako stvorio gomilu beskorisnih rituala putem koji se od pamtivijeka zazivaju primitivna božanstva što sam ih na svoj lik isklesao. To su najniži elohimi Velikog misterija.
Vladam svim tajnama materijalne prirode i postavljam stupice probuđenim dušama. Zavodim ih religijama svijeta. Ja sam Gospodar bezdana; ja sam i katolik i budist, ja sam i musliman i hindus. Gospodar sam Vatikana i Meke i zbirka svih ljudskih laži. Zovu me Đavo. Najviši sam faraon donjega svijeta. Vjerski vođe svijeta moje su roblje. Zaveo sam ih pomoću moći; oni imaju ugled u svijetu, a njihovi podanici sljepilo. Čitav je ovaj svijet đavolski i diše mojim plućima.
Mnogi misle da znaju kada sam rođen.
Jedni tvrde da postojim oduvijek i da sam protivnik od samoga početka, a drugi kažu da sam samo iluzija uma. Njima poručujem da griješe. Nastao sam spletom okolnosti. Ja sam samo Volja koja se izdvojila iz cjeline u želji da sama ovlada zakonima Makrokozmosa. Sada sam bog niže prirode. Mnogi ne znaju da se u onom što smatraju praznim prostorom krije tajna one druge, vječne i neprolazne. Više je ne poznajem, ali je u strahu za sebe naslućujem. Zato se trudim da i moj svijet učinim takvim. Ulagujem se Svjetlu i podilazim mu tako što ljude pokušavam dovesti u red. Ali potreba za uspostavljanjem reda neminovno stvara još veći nered.
Ljudi su na moj lik isklesani.
Dao sam im oči da gledaju, ruke da njima dohvaćaju što žele i noge da se mogu kretati.
Izgled svakog čovjeka opisala je Požuda nastala u krateru razbijanja jednoga na dvoje. Čovjek nije slika i prilika Božja. On je to prestao biti kad se razbilo jedinstvo i kad je izgubio Magično oko. Božanstveni čovjek danas je sluga đavla i ima religije koje ga umjesto s Makrokozmosom povezuju s primitivnim božanstvima.
Svaki čovjek je moje djelo.
Ja sam u njega utisnuo vatru protivljenja ne bi li opljačkao sjaj iskre u srcu i istinsku magiju iscjeljenja iskoristio za vlastito širenje na tuđi račun U tom kaosu rodila se vječna patnja. Oni koji kradu svjetlo za svoje potrebe moraju oboljeti, moraju umrijeti i iskusiti sve oblike jada. Da ne bi bili svjesni u kakvom se stanju nalaze, oči sam im zaslijepio iluzijom životne radosti. Tako osmijeh na njihovu besciljnom putu od kolijevke do groba ne silazi s njihovih lica. Oni umiru pjevajući, ali ne herojski, jer jedno je umrijeti kao heroj, a drugo kao netko van pameti.
Ja sam gospodar svake teologije.
Oni uče kako da se meni obraćaju i mole. Riječ sam iskrivio, višak izbacio i proglasio ga krivovjerjem. Istinoljubive sam prognao, na lomačama ih palio i žive u stijenama zazidao. Biskupima sam šaputao na uho što da čine i oni su krivotvorili spise. Crkve sam im ispunio zadahom prevare, izmislio svetkovine, jer Bog niti je ovdje rođen niti je umro na križu: Bog je vječan i u prolaznom ne prebiva. On prolazni svijet održava svjetlosnom snagom koju meni daje na raspolaganje da podignem prolazno boravište za rascijepljene duše, za muško i žensko.
Znam tajnu Vječnog, ali nikome je ne želim otkriti.
Znam da većina u sebi nosi sjemenku Istine, ali im odvraćam pozornost. Oni je u svakom trenutku razapinju i na lomačama pale. Priča o Adamu i Evi u svakoj se pojedinačnoj cjelini neprestano ponavlja. Jabukom žudnje pokvareno srce zavarava čistu svijest. Ja sam ta Zmija koja neprestano teče cerebro-spinalnim kanalima iz samog središta Požude i raspiruje požar žudnje.
Ja sam poslanik Smrti.
Svako sam tijelo i svaku dušu u jednoj kuli babilonskoj zatočio. Svaki je čovjek jedan moj Babilon, a svaki sustav njegova vjerovanja mračna je magija koja ga tjera u kule od kamena, odvraćajući ga tako od riznice njegova vlastita srca.
Ja sam uništenje jednom stvorenoga.
Ja sam stvaranje svega uništenog.
Ja sam Krug koji se neprestano i besciljno vrti.
Ja sam rađanje i umiranje.
Ja sam sve i ništa sam.
Ja sam đavo, vladar sam ovoga svijeta!
