Smiješno muahaha

09.12.2009., srijeda

Ovo je knjiga koju sam ja napisao još nije završena ovo je horror

Poglavlje 1





Prije nekoliko godina živio je jedan mali dječak imao je moći. Moći kakve niko drugi drugi nije imao. Zvao se “Alphabet Killer”. To znači da je on imao moći ubijanja. Ubijao je po abecedi.
No jednog dana jedan čovjek zatočio ga je u “Umo Bolnici”.Radili su sksperimente na njemu I sve drugo. Ali jednog dana je nestao nisu znali da li je pobjegao ili umro.Tajna je ostala skrivena.
Poslije jako puno godina Umo Bolnicu su srušili i na tom mjestu su sagradili školu niko nije znao da je na tom mjestu bila Umo bolnica i što je bilo u njoj.
Danas ja Mirko Mataković idem u tu školu u 4. razred I ćuo sam neke glasine o toj Umo bolnici ali ja mislim da su to izmišljotine.
U našem je razredu jako lijepo, ali malo dosadno mislim ko bi imao učionicu u razredu povijesti.Sve što tamo vidimo su kosti dinosaura. Imam puno prijatelja:Matej Sišek, Karla Monica i Betty Pusek. Imam i brata Filipa.
Moja je mama lijepa, ali i lijena. Ima crvenu kosu ,
smeđe oči uvijek nosi svoju sretnu majicu makar joj ona uvijek donosi nesreću.
Tata je dobar i pomalo marljiv.Ima crnu kosu, zelene oči i stalno mi pomaže.
A ja sam lijep i imam curu Maju Minković. Imam žutu kosu i plave oči. Imam nos na tatu i ruke po mami.














Poglavlje 2






Učiteljica nam je dala zadaću preko praznika da napišemo nešto o školi npr. kakva je da li nam je lijepa ili ružna. Zvonilo je za kraj nastave dok sam krenuo kući vidio sam jednog dječaka kako je ostao u školi i vidio mu nož u ruci. Poslije je njime zamahnuo i čuo se vrisak. Ja sam odmah pobjegao kući. Odložio sam torbu na stolac i rekao sam mami i tati:“Danas u školi sam vidio dječaka kako nekog ubija!“-Oni su mi nato rekli:“Sigurno si to izmislio dječak iz 4. razreda ili bilo kojeg se ne usudi ubiti nekoga. A sada marš u svoju sobu gospodine to ti je kazna zbog toga što si lagao!“.
U sobi sam igrao igre na laptopu kad odjednom začuo sam grmljavinu i vidio munje pogledao sam kroz prozor i vidio sam istog onog dječaka kako je nosio tijelo žene koju je ubio. Prepoznao sam žrtvu to je bila Anamarija naša učiteljica.
Dječak me pogledao u oči ja sam odmah spustio rolete. Slijedeći dan sam spremio sve knjige za školu i krenuo u školu na putu do škole vidio sam našu učiteljicu koja je sinoć ubijena. Otišao sam do nje i provjerio da li je živa, ali nije bila.
Pobjegao sam u svoju kuću rekao sam to tati i onda smo mi otišli skupa sa njom u bolnicu.
Tata me odvezao u školu. Svima sam rekao što se dogodilo. Dok smo došli u razred vidio sam krv na zidu. Pozvao sam ravnateljicu da vidi ovu krv. Ona nas je poslala kući.
Krenuo sam doma sa prijateljima.
Dok sam došao doma napisao sam zadaću i otišao u sobu.
Dok sam ušao u sobu vidio sam na zidu krvlju napisano: ZNAM ŠTO SI VIDIO TO ĆE SE DOGODITI I TEBI!!!!.








Poglavlje 3




Sav sam se prestrašio i pozvao mamu i tatu dok su došli ničega više nije bilo.
Mama i tata su me pitali zašto sam ih pozvao.
Jas am rekao:”Kunem se da je ovdje bila krv na zidu!”-a mama mi odvrati-“Sigurno ti se učinilo ovdje nema ničega.”.
Oni su izašli iz moje sobe I ja sam legao I pokušao zaspati.
Zaspao sam utonuo u dubok san gdje sam je bio u školi I išao na nastavu.
Odjednom sam u razredu vidio opet onog dječaka.Svu je djecu pobio ja sam pobjegao, ali kud god bi krenuo on bi me slijedio.
Jednom me se dočepao ja sam pokušao pobjeći, ali uzalud.Već mi je nož bio pred okom.
Poćeo sam se derati:”Upomoć!Upomoć!!.
Nitko me nije ćuo.
Tad sam se probudio sav znojan I napet.
Pozvao sam mamu I tatu.
Oni su me pitali što je bilo.
Ja sam odgovorio:”Sanjao sam nešto jako strašno.”-a mami odvrati-“Sine to je bila samo noćna mora ništa strašno, a sad na spavanje.”
Zaspao sam.
Dok sam se ujutro probudio obukao sam se, najeo se I krenuo u školu.
Nova učiteljica nam je rekla da pročitamo zadaću.
Ja sam se javio.
Ovako je glasila moja zadaća:”Ova škola je lijepa I dobro održana. Samo je malo stravična jer se prije nekoliko dana ovdje dogodilo jedno strašno ubojstvo.
Taj dan svi smo išli kući.
Ova škola je negdje sam načuo sagrađena na mjestu stare “Umo bolnice”. Neznam je li to istina ili ne.”.
Učiteljica je rekla:”Lijepa zadaća Mirko.Tko još hoće pročitati svoju zadaću?”.
Kad smo pročitali zadaću zazvonilo je I bio je odmor.




Poglavlje 4

Zasad ova knjiga ima samo 3 poglavlja.
- 10:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.