pozitivne vibracije

Razbijen okvir opsjene, ljeto ljepljivo poput smole pod jezikom...Pokrivaš mi grudi zrelim jagodama, kradeš moju obuzdanost sa svakim ugrizom voća, tvoje snažno tijelo moj je oklop. Iz sebe bježim u tebe; drhtim, žudim te, i dišem, znat ćeš kad se vratim u svoje razmaženo plavetnilo...

Iza odjeka tišine
što ostaje?
Tek divlji cvijet tame
što niče iz korijena svjetlosti,
tek krik zemlje
što siječe krilo neba poput noža,
tek život što se diže
poput citadele
koja se naginje nad šatorom noći.
Štitovi zvijezda oko nas
kao kotrljajuće iskre ljubavi
u vrelini misli...

Otkrivaš nove putove života u mojim poljupcima. Znaš da smo jedno...Tvoje me ruke
nose kao divlja rijeka u jutra prepuna tvojih osmijeha, tvoje snage. Ispunjena tvojim dubinama plovim kroz tamni sjaj tvojih dodira. Nestajem u tebi kao plima...
Nosiš me na svojim rukama, svojim dodirom zatvaraš svjetlosnu piramidu oko mog tijela.
Sada sam ženska statua načinjena od iskrica svjetla koje treperi s tvojih dlanova. Loviš u mojoj kosi staklene leptire... Pod tvojim dlanom ostaje nevidljiv trag gorućih krila. Znaš da si besmrtan jedino kad me ljubiš...

Zaboravljeni na rubu stvarnosti otkrivamo sebe. Svoja lica,svoju pantomimu... Kao plesači u nekom varijeteu.

Kao da je prošetala kroz tvoj osmijeh, moja ljubav, kao uvijek, sa svojim tajanstvenim noćnim očima, odjevena u tvoje kasne poljupce kao u ljubičasti baršun svojih strasti.
Miris kiše na njenoj aprilskoj koži, ti si tek strijelac u njenom srcu...

Izvlačim se iz blještećeg kruga tvojih ruku ispod tuša, ali tvoje ruke se stežu oko mene i vraćaju me natrag pod vreli slap vode. Tvoj dah raspršio je prozirne kapljice na mom ramenu kad si me poljubio, razotkrivajući putenost mojih slutnji. Zarobljeni u krugu igre, plovimo kroz večer poput zvijezda koje tek otkrivaju svoje nebo...

Mogao bih plesati
između tisuću svijeća u plamenu,
u hramu ljubavi,
ti bezimena imaginarnosti,
bez lica;
Madono, mog srca
koja pališ plamen mojih čula
tebe ljubiti
prije nego izgorim u tvom poljupcu
i pretvorim se u tminu.

...kažeš mi; i odlaziš...

Otkopčavaš mi haljinu, puštaš rub svog dlana da klizi niz dugi usjek na mojim leđima, osjećaš pod prstima kapljice vrućeg znoja s moje kože. Iznenada zastaješ na pola puta, dlanom pritiskaš male rupice na dnu mojih leđa, otkrivaš simetrične putanje moje lejpote.
Znam, večeras u meni, ti ljubiš svoje noćne boginje; predaješ im se bezuvjetno, drsko, pomalo nespretno poput dječaka što se predaje igri papirnatog zmaja što se lomi pod krilom vjetra...
Ja sam tek treptaj tame u tvojoj ruci, nevješto utisnut poljubac u tvoje rame; jutrom ostavit češ za sobom beskrajnu tišinu kao svaki put kad
se iskradaš ispod mojih toplih, mekih jastuka mirisa divlje orhideje.

Nepomičnost tvojih ruku na mom tijelu, nepomućenost šutnje u koju smo utonuli nesvjesni želje za riječima. Usnama pepolovili smo naranču, slatki sok kaplje niz kutak moje usne; otimaš moju plovicu naranče i zatvaraš je između svojih usana. Preživjeli smo oluju strasti, poput divljih ptica tražimo otok sunca... Od svojih tijela izgradit ćemo zamak
u pijesku, čekati plimu da nas rasprši kao zrnca i opet nas sakupi na svom dlanu u vjetru...
Još sam omamljena tvojim pogledom.

Otvaraš svojom snagom moje tijelo poput egzotičnog cvijeta. Udišeš u sebe slatkoću svih mojih tajanstvenih mirisa. Raspršen posred mene poput kometa dotaknut ćeš raskoš mog tijela izbliza...Ispuniti moju utrobu živim plamenom života vraćajući mi djevičansku čistoću. Okrenut ću se na bok, šapnuti ti nešto nježno na uho; kao uvijek, još topla od ljubavne igre maziti te po tijelu svojim lakim prstima, dok mi crtaš vrhom jezika saturnov prsten na unutarnjoj strani bedra...

Nisam ti rekla koliko mi nedostaje miris tvoje košulje na koži kad
odeš...

Žena sam školjka, uzimaš me na dlan, otimaš me pijesku. Dižeš ruku, naslanjaš obraz na moje lice, osluškuješ oceane moje ljubavi... Krik divlje ptice poput sutona siječe nebo u daljini, zaranjaš u mene, ploviš među stijenama mojih nemira, moje ekstaze nedjeljive od tvoje požude.