Otkopčavaš mi haljinu, puštaš rub svog dlana da klizi niz dugi usjek na mojim leđima, osjećaš pod prstima kapljice vrućeg znoja s moje kože. Iznenada zastaješ na pola puta, dlanom pritiskaš male rupice na dnu mojih leđa, otkrivaš simetrične putanje moje lejpote.
Znam, večeras u meni, ti ljubiš svoje noćne boginje; predaješ im se bezuvjetno, drsko, pomalo nespretno poput dječaka što se predaje igri papirnatog zmaja što se lomi pod krilom vjetra...
Ja sam tek treptaj tame u tvojoj ruci, nevješto utisnut poljubac u tvoje rame; jutrom ostavit češ za sobom beskrajnu tišinu kao svaki put kad
se iskradaš ispod mojih toplih, mekih jastuka mirisa divlje orhideje.
Post je objavljen 19.05.2006. u 14:22 sati.