Nepomičnost tvojih ruku na mom tijelu, nepomućenost šutnje u koju smo utonuli nesvjesni želje za riječima. Usnama pepolovili smo naranču, slatki sok kaplje niz kutak moje usne; otimaš moju plovicu naranče i zatvaraš je između svojih usana. Preživjeli smo oluju strasti, poput divljih ptica tražimo otok sunca... Od svojih tijela izgradit ćemo zamak
u pijesku, čekati plimu da nas rasprši kao zrnca i opet nas sakupi na svom dlanu u vjetru...
Još sam omamljena tvojim pogledom.
Post je objavljen 09.05.2006. u 21:28 sati.