Otkrivaš nove putove života u mojim poljupcima. Znaš da smo jedno...Tvoje me ruke
nose kao divlja rijeka u jutra prepuna tvojih osmijeha, tvoje snage. Ispunjena tvojim dubinama plovim kroz tamni sjaj tvojih dodira. Nestajem u tebi kao plima...
Nosiš me na svojim rukama, svojim dodirom zatvaraš svjetlosnu piramidu oko mog tijela.
Sada sam ženska statua načinjena od iskrica svjetla koje treperi s tvojih dlanova. Loviš u mojoj kosi staklene leptire... Pod tvojim dlanom ostaje nevidljiv trag gorućih krila. Znaš da si besmrtan jedino kad me ljubiš...
Zaboravljeni na rubu stvarnosti otkrivamo sebe. Svoja lica,svoju pantomimu... Kao plesači u nekom varijeteu.
Post je objavljen 25.05.2006. u 12:37 sati.