pozitivne vibracije

Letimo bez krila kroz tajanstvena prostranstva naših strasti, uzbuđuje me tvoj miris, ispod kože ucrtan znak tvoje prisutnosti,
što ostaje izvan mene...
Tišina, nekoliko kapljica vina na mojim koljenima što kaplju s tvojih usana, tvoja lijena kretnja dok oblačiš košulju i pališ cigaretu.
Govorim ti nježno, osjećam tvoju omamaljenost mojim riječima, kao svaki put prije nego odeš...Ulovljena u mrežu tvojih dodira kao nimfa
zaranjam u daleku, nedodirljivu sebe, znam...Od naših tijela pred jutro sagradit ćemo barku i pustiti se niz valove...ljubav je daleki otok,
noćas ti i ja smo čuvari zvijezda...

Dodiruješ mi lice tvojim mokrim dahom. Poput noći što prosipa ljetnje zvijezde prosipaš svoje snove po meni. Zagrliš moj bol u sebi, u tebi
ja sam svanuće ljubavi...

NAŠA LJUBAVNA PRIČA
ZAPISANA JE U NAŠEM PRVOM POLJUPCU.
TI SI MOJA STRAST,
NE MOGU ŽIVJETI
BEZ TVOJIH POLJUBACA
U MOJIM KIŠNIM OČIMA,
BEZ TVOJE GLAZBE
U MOJOJ TIŠINI...


I tako uvijek to ljeto, za nas, počinje ispočetka....

Donosiš mi bijele grozdove na dlanu. Ne otkrivaš mi tajanstvenost ovog trenutka. Ali ja znam, ti si zabranjeno voće prije večere...

Ljubiš me nježno u vrat,
tvoje ruke grle me,
zavlače mi se u kosu
poput sutona.
Kad si tu
uvijek srce mi zapališ
svojim pogledom.
Ne želim znati kad odeš
i ostaviš me samu
u čežnji usana
za tvojim nježnim poljupcima.

Pun traganja za bljeskom života u sebi, pomalo tajanstven...tražiš bijeg iz sebe. Kidaš okove straha i ponovo ih navlačiš na sebe, poput pobješnjelog bjegunca. Ipak, u svom bijegu ti si neukrotiv, strastven, nedostižan, ali istovremeno i krotak, sanjar, djetinjast.

Razbila sam tvoj oklop u tisuće komadića ispod kojeg si živio nedodirljiv.
Vidjela sam kroz tvoje lice tek lice dječaka-ratnika koji je digao strijelu svog srca i boji se dopustiti nekome tko donosi sunce da istopi ledene zidove koje je podigao oko svog dječačkog srca.

Labirint misli,moram pobjeći iz njega...Moram biti uz tebe, želim da svojim poljupcima ugasiš plamen mog tijela.

Zagonetnost tebe
koju trebam razotkriti...

Tražim metaforičnog tebe
da bih našla stvarnu sebe.
Simetrija duha
razorit će egoizam tijela.

Nedodirljiv si poput božanstva. Tvoja soba za slikanje tvoj je hram, nemoguće je prodrijeti unutra i raspršiti njegovu tajanstvenost. Veliki svijećnjak, kistovi, boje, ulja, aktovi na platnu, mirisi tijela, romantični predmeti, treptaji ljeta u prigušenoj svjetlosti jutra što mi zasjenjuje
lice...Napetost se u tebi širi dok razmještam stvari po sobi prema svom raspoloženju. Je li to loš predznak za nas? Nagriza te želja da me zaustaviš. U zraku se sve više osjeća tvoj nemir. Iznenada zaustavljaš moju ruku u zraku, uzimaš pola jabuke i daješ je meni. Zagrizaš drugu polovicu snažno, okrećeš me na bok, pokrivaš me prozirnošću svog dodira. Uzimaš kist i naglim potezom poput bljeska raspršit ćeš me s uljanim bojama po platnu. Zatočena sam u tvojoj lucidnosti, sada možeš pronicati u mene svakim kutkom svog oka.
Preobražavam se u tvom zanosu, osjećam u tvojoj strastvenoj težnji
da me preobražavaš iz svjetlosti u sjenu, iz sjene u svjetlost, provalu vulkana. Ja sam poput tropskog, egzotičnog cvijeta koji niče iz fatalnosti tvojih čula, tvoje omamljenosti egom i sluludosti priviđenja. Popunila sam sve tvoje praznine, tvoje ezoterično biće...Je li to bilo moje predanje tvojoj božanskoj biti ili ljubavi?

Sada si val života
koji se sjedinjuje samnom.

Dlanovi mi izgaraju od vatre. Preobražavam se u tvoje ruke, oslobađam se bola. Dopuštam ti da me oblikuješ svojim dodirima, izazivam snagu u tebi. Otkrivaš
me drugačiju, ljepšu, smjeliju pod pokretom svoje ruke. Sviđa mi se kad nastajem
iz tebe, kad se mogu osmjehnuti nebu tvojim osmjehom, kad mogu
disati s tobom...Skupljaš oko mene komadiće mog lica i slažeš ih u nepoznat lik
pod naletom svojih pogleda. Imam nezadrživu želju da se predam nagonu kojem
se predaješ sam, da otkrijem tu novu zagonetnu ljepotu sebe. Nepomična sam pod nagomilanim atomima tvoje snage, to me čini stvarnom i ukrotivom. Preobražavaš
me u svoju misao, energiju, fantaziju. Ti si onaj bez koga ne postojim.

Znam da moja opijenost tobom neće prestati. Bez misli, bez osjećaja predajem se neizvjesnosti. Pažljivo tražim tvoj pogled; večeras trebam samo zaklon ljubavi za
nas, tvoje laži da ugase u meni nemir. Svjesna sam da opet volim svaki dio tebe. Samo komadić tebe dovoljan mi je za sreću. Samo treba da ga odlomim i sjedinim
se sa srećom. Čak mi ne trebaš cijeli ti da bih te voljela. Jesam li zaljubljena danas više nego jučer? Jer ljubav je izbrisala sve suprotne putokaze u nama. Naša srca
su samo razdijeljena na raskrižjima, ali ako me poljubiš postat ćemo ponovo jedan put, neizbrisiv jedan u drugome...
Neću paliti svjetla u sobi kako bih te prepoznala u tami koju udišem. Nepomična sanjivost se tiho uvlači u mene. To je magičan znak. Ti bit ćeš moje svitanje. Prva
ću svanuti s tobom, osmjehnuti se čuvarima ljubavi. Svijet je vani kao naranča čija kora se lomi pod mojim noktima. Gušim se od nestrpljenja. Volim miris naranče na svojoj koži, i što sada nemam gdje da se vratim, osim u tebe.
Omamaljenost vinom i zamagljen pogled ispuniće prazninu u meni. Na stolu tvoji pokloni i nekoliko crvenih cvjetova, savršen odraz naše imaginarnosti. Igra boja, zagubljene slike od jučer, nesklad riječi koje mi govoriš; čarobna zamka za bijeg. Dvije sjene zatvaraju se u krug. I izenanda čine nas. Ništa nas više ne može razdvojiti, lake ruke se dodiruju bez ograničenja kroz prozirnost priviđenja.
Fatalan susret kad je već sve izgledalo izgubljeno. Ja sam ona bez koje ne možeš živjeti; uzimaš me za ruku, gledaš me...Iznenada u tebi vidim lovca koji mi postavlja
zamku, nisam sigurna želim li pobjeći iz nje. Još sam zaljubljena, jer znam da
da više nećeš moći bježati istim putem bez mene. Više mi nije hladno, upalila sam vatru...