Dlanovi mi izgaraju od vatre. Preobražavam se u tvoje ruke, oslobađam se bola. Dopuštam ti da me oblikuješ svojim dodirima, izazivam snagu u tebi. Otkrivaš
me drugačiju, ljepšu, smjeliju pod pokretom svoje ruke. Sviđa mi se kad nastajem
iz tebe, kad se mogu osmjehnuti nebu tvojim osmjehom, kad mogu
disati s tobom...Skupljaš oko mene komadiće mog lica i slažeš ih u nepoznat lik
pod naletom svojih pogleda. Imam nezadrživu želju da se predam nagonu kojem
se predaješ sam, da otkrijem tu novu zagonetnu ljepotu sebe. Nepomična sam pod nagomilanim atomima tvoje snage, to me čini stvarnom i ukrotivom. Preobražavaš
me u svoju misao, energiju, fantaziju. Ti si onaj bez koga ne postojim.
Post je objavljen 03.04.2006. u 16:16 sati.