Znam da moja opijenost tobom neće prestati. Bez misli, bez osjećaja predajem se neizvjesnosti. Pažljivo tražim tvoj pogled; večeras trebam samo zaklon ljubavi za
nas, tvoje laži da ugase u meni nemir. Svjesna sam da opet volim svaki dio tebe. Samo komadić tebe dovoljan mi je za sreću. Samo treba da ga odlomim i sjedinim
se sa srećom. Čak mi ne trebaš cijeli ti da bih te voljela. Jesam li zaljubljena danas više nego jučer? Jer ljubav je izbrisala sve suprotne putokaze u nama. Naša srca
su samo razdijeljena na raskrižjima, ali ako me poljubiš postat ćemo ponovo jedan put, neizbrisiv jedan u drugome...
Neću paliti svjetla u sobi kako bih te prepoznala u tami koju udišem. Nepomična sanjivost se tiho uvlači u mene. To je magičan znak. Ti bit ćeš moje svitanje. Prva
ću svanuti s tobom, osmjehnuti se čuvarima ljubavi. Svijet je vani kao naranča čija kora se lomi pod mojim noktima. Gušim se od nestrpljenja. Volim miris naranče na svojoj koži, i što sada nemam gdje da se vratim, osim u tebe.
Omamaljenost vinom i zamagljen pogled ispuniće prazninu u meni. Na stolu tvoji pokloni i nekoliko crvenih cvjetova, savršen odraz naše imaginarnosti. Igra boja, zagubljene slike od jučer, nesklad riječi koje mi govoriš; čarobna zamka za bijeg. Dvije sjene zatvaraju se u krug. I izenanda čine nas. Ništa nas više ne može razdvojiti, lake ruke se dodiruju bez ograničenja kroz prozirnost priviđenja.
Fatalan susret kad je već sve izgledalo izgubljeno. Ja sam ona bez koje ne možeš živjeti; uzimaš me za ruku, gledaš me...Iznenada u tebi vidim lovca koji mi postavlja
zamku, nisam sigurna želim li pobjeći iz nje. Još sam zaljubljena, jer znam da
da više nećeš moći bježati istim putem bez mene. Više mi nije hladno, upalila sam vatru...
Post je objavljen 02.04.2006. u 18:22 sati.