pozitivne vibracije

Otopila sam te s kockicom leda pod svojim usnama. Vibriraš u mojoj nedorečenosti, prvi put čekanje me ostavlja ravnodušnom. Večeras slavim ljubav... Upalila sam svijeće; opet vidim dvije sjene na zidu, muškarac i žena plešu u zagrljaju noći...To dvoje smo ti i ja. Sada smo zgusnuti u kapljici sjećanja
što mi klizi niz usne boje vina. Pretvaram crveno u ljubičasto, znam nećeš biti tu...Na početku naše priče, ti uvijek dolaziš na kraju uzbuđenja. Učinit ću lagani pokret rukom, dodirnuti te kroz val polutame jer tako ću znati da si ipak jednom bio tu...Ti si enigma koju tek trebam odgonetnuti. Zaustavljam ruku iznad prostora u koji treba upisati riječ. Ta jedna, jedina riječ govori o zagonetnom otkriću tebe, tvoje prisutnosti u ovoj večeri. Htjela bih se načas izgubiti u tom labirintu riječi, čekati da me nađeš tamo...Čekanje ima tvoje lice, ja ga želim dodirnuti kroz zeleno. Moji pokreti su lagani, znam da je moja zaokupljenost tobom sve veća. Ne mogu sada otići, jer čekanje me čini bližom tebi. Ispunjavam večer sobom, vinom, školjkama. Miris mog pijanstva vodi me jutru koje smo nas nas dvoje.

"Hladno mi je bez tebe."

Ali ti si već otišao.

Noktima sam prodrla kroz vrijeme...Više ne očekujem taj trenutak u sebi. Pustila sam ga da isčezne u beskrajnoj tišini mog disanja.Ja putujem kroz riječi, disanje, kretnje;
ponovo otkrivam zaboravljene svjetove u sebi. Ima u tom razotkrivanju nešto očaravajuće, smjelo, olujno...tek mi donosi buđenje iz začaranog sna. Ostavljam nevješt otisak svojih usana na tebi, čini mi se da me okružuju svi pogledi kao da su htjeli izbrisati šutnju na tvom licu. Kroz tebe otkrivam novu dimenziju disanja.
Samo s tobom postojim. Samo s tobom sjedinjena sam u cjelinu života.Izbrisane su sve granice u nama, obrisi čekanja...

" Hladno mi je bez tebe."

Ali ti si već otišao.

Prekinut krug sna. Miris crne kave provlači se kroz tu nevidljivu pukotinu i crta mi usne tvojim vrućim prstima..jeam li se zato sklonila u san? Da ti mogu postavti
zamke? Kažeš da je ljubav kao smijeh. Osmjehuješ li se mojoj naivnosti ili svojoj smjelosti da me dotakneš rukama koje su odsutne? Tuširam se dugo, predugo...
Razmazujem boje dana po licu potezima svoje ruke, određujem svoju ljepotu. Više nisam rasčupana i bosa. Ponovo me vidiš stvarnu, iz tvoje sjene bježim u dan.
Ipak, još sam vezana tankom niti za tvoje čuđenje...A ti misliš da sam razdijeljena
od tebe. Još jedna zamka u koju padaš...Zaboravljaš vrijeme. A ja žurim kroz
jutro. Imam nesavladivu potrebu za jedinstvenim otkrićem ljubavi..Neograničena
tobom raspršila sam se kroz prostor...Želiš li me zaustaviti morat ćeš proći kroz
sve moje zamke, a ti si se već izgubio u jednoj. Zarobljen si i nemiran, bez želje
da se oslobodiš u meni. Noć je naš kavez. Iskušenje u isčekivanju slatkih mirisa
tijela...Zatvorila sam te svojim prstima poput zrnca svjetlosti, osjećam isčezavanje tame u svojim čulima. Tvoju prisutnost u mojoj nedostupnoj nježnosti.

Neodređen si u meni poput kretnje.Ispunjavaš moje disanje granicama sebe.Oslobodit ću trenutak gdje si bio zarobljen. Sada si okovan govorom mojih htijenja; želim ti reći koliko jedinstvenih dijelova tebe čini jedinstvo mene same. Oslobađaš me ništavila. moje tijelo tako je mirno, odsutno od buđenja...Moja žudnja tako naga, beskrajna.. Izmišljam te i stvaram ispočetka, samo tako te
mogu voljeti. Zatečeni smo u trenutku koji nije ništa veći od naših pogleda.

Mogu li disati nezavisno od tebe? Prije nego taj trenutak završi u nama?

Pukotina jutra već me zatvara u svoju sjenku, raspršen san naginje se nad nas
kao nebo...negdje vole se naši osmjesi.

Još sam gore... Osjećam svemir u sebi. Ispunjena trenutkom. Varam te
jer sam bezgranična. Mogla bih slagati kockice svog ludila u vječnost. Iz želje
da razbijem primamljive okove stvarnosti ...Maziš me prije večere, razbacuješ
se drugačijim ritmom glazbe za svaki naš dodir...Htjela bih ostati ovdje...ne
biti prisutna u stvarima, pokretima, riječima..Biti zarobljena u trenutku, osjetiti
beskrajnu dimenziju vremena, ostati samo s uzbuđenjem bez riječi, bez disanja...
Motiv za razotkrivanje enigme kako se zaranja u egoizam...

Vibracije misli, hodati po rubu mozga...tko je s druge strane vibre? Ostati gore na oblaku, jer mi se neda gledati dolje...To je cool vibriranje!