Otopila sam te s kockicom leda pod svojim usnama. Vibriraš u mojoj nedorečenosti, prvi put čekanje me ostavlja ravnodušnom. Večeras slavim ljubav... Upalila sam svijeće; opet vidim dvije sjene na zidu, muškarac i žena plešu u zagrljaju noći...To dvoje smo ti i ja. Sada smo zgusnuti u kapljici sjećanja
što mi klizi niz usne boje vina. Pretvaram crveno u ljubičasto, znam nećeš biti tu...Na početku naše priče, ti uvijek dolaziš na kraju uzbuđenja. Učinit ću lagani pokret rukom, dodirnuti te kroz val polutame jer tako ću znati da si ipak jednom bio tu...Ti si enigma koju tek trebam odgonetnuti. Zaustavljam ruku iznad prostora u koji treba upisati riječ. Ta jedna, jedina riječ govori o zagonetnom otkriću tebe, tvoje prisutnosti u ovoj večeri. Htjela bih se načas izgubiti u tom labirintu riječi, čekati da me nađeš tamo...Čekanje ima tvoje lice, ja ga želim dodirnuti kroz zeleno. Moji pokreti su lagani, znam da je moja zaokupljenost tobom sve veća. Ne mogu sada otići, jer čekanje me čini bližom tebi. Ispunjavam večer sobom, vinom, školjkama. Miris mog pijanstva vodi me jutru koje smo nas nas dvoje.
"Hladno mi je bez tebe."
Ali ti si već otišao.
Post je objavljen 31.03.2006. u 21:00 sati.