Još sam gore... Osjećam svemir u sebi. Ispunjena trenutkom. Varam te
jer sam bezgranična. Mogla bih slagati kockice svog ludila u vječnost. Iz želje
da razbijem primamljive okove stvarnosti ...Maziš me prije večere, razbacuješ
se drugačijim ritmom glazbe za svaki naš dodir...Htjela bih ostati ovdje...ne
biti prisutna u stvarima, pokretima, riječima..Biti zarobljena u trenutku, osjetiti
beskrajnu dimenziju vremena, ostati samo s uzbuđenjem bez riječi, bez disanja...
Motiv za razotkrivanje enigme kako se zaranja u egoizam...
Post je objavljen 30.03.2006. u 21:39 sati.