VETERINARSKI KUTAK

ODMOR ...........

Upravo se pakiram , dok moja dva psa nervozno šeću po stanu.
Odlazim na jedva dočekan odmor, uživajte u ljetu,
budite dobri prema vašim životinjama i vidimo se uskoro.

Beli prijeti metak u glavu ako mi ne pomognete naći joj dom !

Znam da ću mnoge ovim postom vjerojatno iziritirati, ali osim kad sam pisala o Moralesu 13. siječnja i o tome kako ga nitko neće jer je ružan (! - tipična (ne)ljudska primjedba), nisam koristila ovaj prostor za udomljavanje životinja. Neki od vas su iz drugih mojih postova već skužili da obožavam životinje, ali trudila sam se da ne objavljujem brojne vapaje u pomoć koji mi svakodnevno stižu na mail. Ovaj put moram jer sam emotivno vezana za ovo stvorenje i želim pokušati sve što mogu da joj spasim život. I dok to ne uspijem, njezine slike su jedino što ću objavljivati uz svoje postove.

Zove se Bela. Ima oko 3 mjeseca, mješanka je, slična malom tornjaku, ali neće biti tako velika. Tražim joj dom jer ljudi kojima, recimo, pripada, odnosno u čijoj se štali izlegla, žele je se riješiti. A na selu, riješiti se psa, znači metak u glavu. Budući da je Bela jednom već izbjegla ono uobičajeno prvo rješenje kojem, vlasnici štale u kojoj se Bela izglegla, pribjegavaju svakih 6 mjeseci za svoje dvije kuje, je zakretanje vratom nakon prvog udisaja zraka. Takav način tretiranja živih bića koja su ispunjena bezuvjetnom ljubavlju koju bez prestanka šire oko sebe, meni je toliko nezamisliv da se jako teško mogu kontrolirati da im svima ne kažem ono što mi leži na srcu - o prokletim licemjerima koji svaku nedjelju ližu križeve i busaju se u prsa svojom dušom koja bi ih, navodno, trebala uzdići iznad životinja, a gori su u svojim postupcima od ijedne životinje, pa čak i one koje ljudi zovu zvijerima (kao da postoje veće zvijeri i čudovišta od čovjeka). "Morat ću nešto riješiti" kaže njezina "gazdarica", koja navodno strašno voli životinje i iz te ljubavi je već dala lokalnom mesaru da podavi na desetke štenaca svojih kuja jer joj na pamet ne pada potrošiti novac na pse (bože sačuvaj takve pomisli!) pa ih dati kastrirati recimo. Treba vidjeti taj tupi pogled kada joj to, recimo, predložim.

Bela je za sada na sigurnom jer cijele dane provodi s mojim roditeljima na vikendici (nešto malo udaljenoj od njenog, nazovimo ga, pravog doma). Bela, međutim, ne ide doma, Bela živi, spava, igra se i hrani kod mojih roditelja. Moja mama ne dolazi doma već tjednima samo da bi Bela ostala živa. Međutim, morat će otići s vikendice koja nema ni vodu, ni struju i koja je to što kažem, vikendica, a proći će i ljeto. S ljetom će vjerojatno proći i Bela. Ako mi ne pomognete da joj nađemo dom.

Zato vas molim da se raspitate ima li zainteresiranih udomitelja i pišite mi na nisamjaodavde@mailpuppy.com. Bela je zaigrano štene, pametno, mazno, obožava primati i davati ljubav, voli i spavati i satim može biti potpuno mirna, jako je privržena. Gledajući nju imate osjećaj da je samo oličenje radosti života. Upravo stoga mi je strašno, prestrašno i pomisliti što ju čeka. Zato ako ima netko kome treba jedno klupko čiste sreće da ga uveseljava i voli, neka se javi. Dobila sam dozvolu da ju pokušam udomiti prije "konačnog rješenja". Zato moramo požuriti i zato vas MOLIM pomoć. Bela bi, po mom mišljenju bila idealna za starije ljude, umirovljenike ili one koji su stalno kod kuće. Ja bih je uzela, ali mene nema doma od jutra do mraka, a moja mama je slaba na nogama i ne može s njom u šetnje. Da živimo u kući, ili sada dok su na vikendu, sigurno bih je uzela.

A za sve koji su bili tako dobri da su stavili Moralesovu sliku, sretna vijest. Morales je udomljen. Dobio je gospodin putovnicu, ima i prijatelja pekinezera u obitelji i uči njemački :o) Uvijet te obitelji koja je željela još jednog psa bio je da ga nitko drugi neće. Eto, ima i takvih ljudi. Nadam se da će se netko takav naći i za Belu. I nju i njih u tom slučaju čeka neopisiva sreća

TEKST KOPIRAN OD:nisam ja odavde

NEVJEROVATNO ........WITH A LITTLE FAITH

Faith kao štene : )

Bolesti leće- Siva mrena,cataracta

Siva mrena je svako zamućenje leće oka.Kod ove bolesti dolazi do pojave regresivnih procesa, a kao posljedica se javljaju raspadanje,grčenje i odijeljivanje vlakana leće,nastanak pukotina, nakupljanje tekućine, nagomilavanje neprozirnih tvari,raspadanje stanica, pojava degeneracija.

Vrste mrena:

1. Cataracta senilis ili mrena koja nastaje u starosti najčešće se javlja u dobi 7-15 godina.Ovdje govorimo o starosti kao uzroku bolesti. Može se pojaviti na oba oka ili samo jedno, a sa godinama zamućenja postaju sve veća.
2.Cataracta juvenilis javlja se kod mlađih pasa, a zamućenje leće vrlo brzo napreduje . Može se uočiti i nakon tjedan dana kod inače zdravog oka. Pojavljuje se na jednom ili oba oka.Najčešće psi u starosti 1-3 godine.
3.Cataracta congenita je prirođena siva mrena koja se događa zbog abnormalnih tvorbi vlakana leća u fetalnom životu, ovaj tip mrene je i nasljedan. Na ovvaj tip bi trebali posebno paziti uzgajivači pasa, jer je velika vjerojatnost da će štenci imati mrenu. Danas se rade razni genetski testovi kako bi se izbjegla prodaja štenaca koji su genetski predisponirani za nastanak ove bolesti.
4.Cataracta syptomatica nastaje sekundarno kao posljedica upalnih stanja organizma. Nastaje primjerice kao posljedica štenećaka
5.Cataracta traumatica nastaje kao posljedica različitih traumi, nalaz stranih tijela, nalaz parazita i sl.

Simptomi bolesti:

Shot at 2007-07-24

proširenje i zamućenje oka koje može biti svijetlosiva,svijetlobijela,svijetložuta,oko izgleda kao da je preko njega mliječno bijelo staklo. Životinja slabije vidi, a intenzitet u promjeni vida ovisi o tome da li je mrena na oba ili samo jedno oko.Potpune i proširene mrene dovode do sljepoće .

Ukoliko promjetite ovakve simptome najbolje je životinju odvesti kod veterinara koji će obaviti pregled oka pomoću postranim fokalnim promatranjem, očnim zrcalom. Za vrijme pregleda veterinar će vam vjerovatno predloiti da proširi pipilu da bi mogao lakše ustanoviti nastale promjene.

Nakon postavljene dijagnoze tj. nakon što veterinar odredi vrstu cataracte i odredi uzrok pristupa se liječenju . Liječenje se provodi kiruški ukoliko se to slože veterinar i vlasnik životinje.Ukoliko je pas star rijetko se radi operacija zbog toga što sama narkoza može biti pogubna za psa, nadalje ako je cataracta samo na jednom oku vlasnici se često ne odlučuju na operaciju iz kozmetičkih razloga.

ZMIJSKI UGRIZI

Područje veterinarske toksikologije koje se bavi otrovnim životinjama vrlo je slabo obrađeno kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Kod nas su sa stanovišta veterinarske toksikologije najvažnije među otrovnim životinjama zmije otrovnice. Ugriz zmija otrovnica u domaćih životinja može izazvati ozbiljna trovanja pa čak i smrt životinje.Pisanih podataka o ugrizu zmija otrovnica u Hrvatskoj skoro pa i nema. Na svijetu ima 2500 do 3000 vrsta zmija, a oko 375 vrsta se smatra otrovnim. Postoje zemlje gdje uopće ne postoje otrovne zmije (Irska, Island, Korzika, Sardinija).
Otrovanje zmijskim otrovom zove se ofidizam (ofis, grč.=zmija).
Zmije spadaju u koljeno Chordata, razred Reptilia, red Sqamata, podred Ophidia koji se dijeli na 5 porodica: Elaphidae, Viperidae, Colubridae, Crotalidae, Hydrofidae. Nas zanimaju Viperidae (ljutice) jedine otrovnice kod nas.
U Hrvatskoj žive sljedeće vrste Viperida:
-pepeljasti poskok (Vipera ammodytes)
-riđovka (Vipera berus)
-žutokrug (Vipera ursini)
-talijanska ljutica (Vipera aspis)

PEPELJASTI POSKOK (Vipera ammodytes) Najčešće stanište poskoka su krški krajevi, ali se može naći i na visinama do 2000 m. Može narasti do 1 m (kod nas najviše 80 cm). Glava mu je srcolikog oblika, a na nosu ima karakterističan roščić. Boja mu varira od pepeljaste (najčešća) preko sivostozelene do smđecrvene ili tamnosive. Trbušna strana je uglavnom siva. Na glavi ima tamni crtež u obliku "lire", a duž hrpta mu se proteže karakteristična cik-cak šara. Za razliku od neotrovnih zmija, naše ljutice imaju kratak i zdepast rep. Mužjak je u pravilu veći od ženke. U srpnju i kolovozu okoti se od 5 do 15 mladih koji su dugi oko 15 cm i odmah su sposobni zadati otrovni ujed. Poskok se hrani poljskim miševima, krticama, gušterima i pticama. On nije plašljiv i otuda veća mogućnost susreta sa životinjom ili čovjekom.

RIĐOVKA (Vipera berus) Riđovka je najrasprostranjenija zmija u Europi. Najčešće joj je stanište šuma, travnjaci i vlažni tereni, a zalazi i u vodu. Naraste do 75 cm, ima širu i okrugliju glavu od poskoka. Karakteristična je bjelkasta pruga uz rub gornje čeljusti, veliko okruglo oko s crvenim odsjajem i 3 velike rožnate pločice na tjemenu. Ovisno o okolišu u kojem živi boja joj varira od srebrnosive, pepeljaste do smeđe, čak do bakrenaste i crne. Ona ima cik-cak krivilju koja je vidljiva čak i na crnim primjercima. Ženka okoti 5 do 15 odmah otrovnih zmijica. Hrani se miševima, voluharicama, gušterima i žabama. Riđovka je manje otrovna od poskoka s iznimkom Bosanske šarene riđovke čiji se otrov uz otrov poskoka smatra najotrovnijim u Europi.

ŽUTOKRUG (Vipera ursini) Ženka ne naraste dulje od 50 cm, a mužjak jedva 40 cm. Na jajastoj glavi, koja se jedva ističe od vrata, na tjemenu ima velike ljuske. Boja joj varira od svijetlosive do svijetlosmeđe, a hrptena krivulja mu je valovitija. U nas živi podvrsta Krški oštroglavi žutokrug-Vipera ursinii ursinii koju nalazimo u krškim krajevima Dalmacije, na otoku Krku i iznad 1000 m. U Slavoniji živi Vipera ursinii rakosiensis. Njeno stanište su vlažne livade. Njen otrov je manje toksičan od drugih podvrsta žutokruga.

TALIJANSKA LJUTICA (Vipera aspis) Stanište joj nije karakteristično. Nalazimo ju u raznom okolišu od močvarnog i šumskog preko pjesćanog do alpskih visina do 30000 m. Gubica joj završava odsječeno, kao da ima rilce (manje naglašeno nego roščić poskoka), a na tjemenu nema rožnatih pločica. Boja joj varira od sive do sivosmeđe. Crna hrptena krivulja preoblikovala se u četvorinastu ornamentiku. Ženke su veće od mužjaka i mogu narasti do 70 cm. Otrov joj je slabiji od otrova riđovke.

Otrovni aparat se sastoji od:
cjevastih zuba (otrovnjaci), izvodnih kanalića i otrovnih žlijezdi

Mehanizam otpuštanja otrova
Prilikom ugriza žvačni mišići pritišću žlijezde, otrov se istiskuje iz žlijezde, prolazi kroz izvodne kanaliće do baze šupljih zubi i kroz njih u tijelo žrtve-količina izlučenog otrova ovisi o voljnoj regulaciji zmije, o njezinoj razdraženosti, o tome je li eventualno prije ispraznila žlijezde, o starosti i veličini primjerka, godišnjem dobu. Trzanje žrtve pridonosi dubljem prodiranju zubi i otrova. Zmija može ugristi i nekoliko puta za redom.

Sastav otrova
Otrov se sastoji od smjesa seroznog toksina iz epitelnih stanica otrovne žlijezde i sluzi iz epitela izvodnog kanala. To je bistra tekućina, uništava ga visoka temperatura, oksidirajuće tvari i spojevi joda. Sastoji se od proteolitičkih enzima, hidrolaze, hijaluronidaza, fosfolipaza A2, fosfodiesteraze te raznih aminokiselina, proteina, ugljikohidrata i toksičkih polipeptida. U otrovu se mogu naći i anaerobni mikrobi (Clostridiae), te neurotoksične tvari. Poskok luči 20mg suhog otrova jednim ugrizom, riđovka 14, talijanska ljutica 5-9,a žutokrug 2 mg.
Letalna doza je 2mg/kg tjelesne težine.
Djelovanje otrova
Otrov djeluje citotoksično, proteolitičko, nekrotizirajuće, antikoagulacijski.
Na mjestu ugriza lokalnu resorpciju i distribuciju otrova pojačava hijaluronidaza. Proteolitički enzimi oštećuju strukturu subkutanog tkiva, limfni sustav i kapilarni endotel (eritociti izlaze iz kapilara). Fosfolipaza A2 djeluje miotoksično te uzrokuje nekrozu mišićnog tkiva. Metaloproteinaza (sadrži cink) oštećuje bazalnu membranu stijenke krvnih žila, dolazi do agregacije trombocita, inhibicije endogene i egzogene aktivacije protrombina. Fibrinogenaza cijepa fibrinopeptide, pretvara fibrinogen u fibrin ili u neku drugu tvar koja ne može vršiti koagulaciju. Proteolitički enzimi konačno uzrokuju lokalnu i opću hemolizu, a ujedno dolazi do oslobađanja histamina (bronhospazam), bradikinina (dilatacija perifernih arteriola), te prostaglandina i serotonina pa je hemoragični šok većinom uzrok smrti nakog ugriza viperida.

Najčešće reakcije na otrov očituju se kao:vidljivi ožiljci od ugriza zmijskih zuba, lokalna reakcija, lokalna i opća reakcijaili opća reakcija bez pojave lokalnih simptoma(izuzev tragova ugriza) .
Djelovanje otrova ovisi o količini ubrizganog otrova, težini i starosti životinje, mjestu ugriza, zdravstvenom stanju prije ugriza i fizičkoj aktivnosti nakon ugriza. Od ugriza najčešće nastradaju psi jer započinju se igrati sa zmijom ( mladi psi ), lovački psi, iznenadni nagaz na zmiju. Najučestaliji ugrizi su u proljeće i ljeti i to od poskoka u Dalmaciji i na otocima, a od riđovke u središnjoj Hrvatskoj.

Klinička slika

Klinički prvenstveno vidimo lokalnu reakciju koja je uzrokovana enzimatskim djelovanjem na potkožno tkivo i endotel kapilara. Na koži nalazimo tragove zuba, edem ( lokaliziran ili se širi po cijelom tijelu ), bolnost ( od slabe do neizdržive ) i ukoliko je došlo do ugriza na ekstremitetima klinički se očituje i šepavost.
Česti nalaz su gastrointestinalni simptomi koji se pojavljuju odmah nakon ugriza ili 4 do 6 sati nakon ugriza. Pospješuje ih histamin koji se oslobodio učestalim kontrakcijama glatke muskulature. Može se javiti melena i hematomesis.

Nadalje dolazi do poremećaja cirkulacije u vidu tahikardije, hipotenzije, šoka, infarkta miokarda i srčanog bloka drugog stupnja koji nastaju zbog vazodilatacije (nastupa oslobađanjem vazoaktivnih tvari histamina i bradikinina), hipovolemije ( oštećeni epitel kapilara omogućuje otjecanje plazme i eritrocita ) i dehidracije (zbog povraćanja, proljeva)

Poremećaji živčanog sustava se očituje depresijom, slabosti, pospanošću, komom, otežano gutanje, nemogućnost glasanja, pareza i paraliza.
Može se javiti i bubrežna isuficijencija, a smatra se da nastaje zbog šoka, poremećaja cirkulacije, te hemolize i rabdomiolize
Nalazimo pojavu proteina u krvi i mokraći te oliguriju ili anuriju

Respiratorni simptomi su učestaliji kod ugriza poskoka i talijanske ljutice, a nastaju zbog oslobađanja histamina i oticanja sluznica dišnih prohoda, bronhospazam, a kasnije i edem pluća.
Naravno može doći i do alergijske reakcije, a učestalije su kod ugriza poskoka i talijanske ljutice, a javljaju se u vidu otečenja glotisa, osipa, bronhospazama.

Krvna slika zbog gubitka plazme dolazi do hemokoncentracije, kasnije eritrociti liziraju pa dolazi do anemije, leukocitoze i trombocitopenije. uobičajena su lokalna krvarenja na mjestima ugriza, dok su opća vrlo rijetka.
Ostali simptomi koji se mogu pojaviti su: metabolička acidoza, groznica, hiponatrijemija, hipoalbuminemija i hipoprpoteinemija.

Dijagnoza
Dijagnozu temeljimo na kliničkoj slici, lokalnih (bolnost, edem, otisci zubiju) i općih simptoma. Koristit će nam i epizootiološki podaci. Može se koristiti ELISA-test ( dokazuje zmijski venom).

Terapija
Važno je imobilizirati ugriženi dio i onemogućiti kretanje životinje, aplicirati antivenozni serum. Nakon toga dati antihistaminike, adrenalin, antibiotike, antitetanus. Ovisno da li se razvio šok terapirati i tekućinama i ukoliko je ugriz u području glave napraviti traheotomiju.

Malo novosti !!!

Post o šoku napisala je moja draga prijateljica Darija koja je nedavno diplomirala : ) .....jupi!!!!!
Trenutno odrađuje pripravnički u Rijeci pa je svakako preporučam, dakle vi koji ste u Rijeci , a treba vam dobar veterinar znate gdje trebate ići.
Kada pogledate Dariju za raspoznavanje ima sličnog leptira na kuti, brdo znanja i osmijeh .

Terapija šoka u pasa

Šok je poremetnja perfuzije, poslijedično tome, terapija se temelji na nadoknadi tekućine. Nakon utvrđivanja gdje leži deficit tekućine, treba odabrati vrstu ili vrste tekućine kojom ćemo korigirati hipovolemiju. U odabiru vrste tekućine, korisno je služiti se pravilom « zamijeni slično sličnim », odnosno nadoknaditi najsličnijom tekućinom onoj koja je uzgubljena. Na raspolaganj u su nam tri osnovne grupe: kristaloidi, koloidi, krv i krvni pripravci.

Kristaloidi

Kristaloidi su otopine čestica male molekulske težine u vodi. One po svom tonicitetu mogu biti izotonične, hipotonične i hipertonične s krvlju. Također, po svom elektrolitskom sastavu, kristaloidi se dijele na balansirane i nebalansirane otopine. U odnosu na pH se dijele na puferirane i nepuferirane. Kristaloidi se
mogu davati sami, ali 80 % volumena kristaloida apliciranog u intravaskularni prostor već za sat vremena završava u intersticijalnom prostoru, čime izaziva tkivni edem i tako dodatno otežava perfuziju i smanjuje oksigenaciju ciljnih tkiva, umjesto da ih poveća. Zbog toga kristaloidi su idealni za korekciju dehidracije, ali ih ne treba davati same kod nedostatne perfuzije, nego ih je dobro kombinirati s drugim otopinama.
Posebnu skupinu kristaloida čine oni kojima je u različitom postupku dodana glukoza. Uvijek valja imati na umu da glukoza sudjaluje u tonacitetu otopine, ali da ju inzulin brzo povlači u stanice, pa tako 5%-tna otopina glukoze u vodi, koja je u početku izotonična, vrlo brzo postaje hipotonična, odnosno nakon izdvajanja glukoze ostaje čista voda. Glukosalina je po svom tonicitetu najprije hipertonična, a nakon što inzulin izdvoji glukozu, ostaje izotonična fiziološka otopina.

Uporaba glukoze u terapiji šoka se pokazala nepovoljnom. Naime, danas se smatra da je hiperglikemija u intenzivnim pacijentima štetna, jer pogoduje pojavi komplikacija takovih pacijenata. To se objašnjava činjenicom da kod pacijenta koji su u hipoperfuziji dolazi do bakterijske translokacije iz probavnog trakta u sistemski krvotok, a povećana koncentracija glukoze u krvi takovih pacijenata pogoduje razmnožavanju translociranih bakterija i promiče razvoj sepse. Osim štetnosti hiperglikemije, dodatni je problem tonacitet takovih otopina. Naime glukosalina je u početku hipertonična, a 5 % otopina glukoze u
vodi je nakon što inzulin izvuče glukozu iz otopine hipotonična. I hipertonične i hipotonične otopine smanjuju dugotrajno preživljavanje pacijeneta u šoku, pa se danas više ne preporučuje uporaba otopina glukoze u nadoknadi tekućina kod pasa. Jedina iznimka od ovog pravila su hipoglikemični pacijenti, ali se kod njih korekcija hipoglikemije vrši 25 – 50 %-tnim otopinama glukoze u bolusu, uz strogi monitoring koncentracije glukoze u krvi. Razvoju hipoglikemije osobito su skloni štenci, jer kod njih nije dobro razvijen mehanizam održavanja euglikemije.

Koloidi

Koloidi su otopine koje sadrže velike molekule i kojima je svrha da se za razliku od kristaloida ostanu u intravaskularnom prostoru. Koloidi restituiraju onkotski tlak i predstavljaju sintetičke plazmaekspandere. Oni su osmotski aktivni i zbog toga dodatno navlače na sebe tekućinu. Zbog toga se aplikacijom sintetičkih koloida postiže ječe i dugotrjnije povećanje intravaskularnog volumena. Sintetički koloidi se nikada ne daju sami, uz njih se uvijek daju i kristaloidi. Izlučuju se putem bubrega, pa je potreban osobit nadzor kod aplikacije koloida pacijentima sa oliguričnim ili anuričnim zatajenjem bubrega. Glavna svrha aplikacije koloida je povećanje onkotskog tlaka i zadržavanje tekućine u intravaskularnom prostoru, pa je najsigurnije koristiti otopine koloida sa njavećim molekulama (hetastarch). Dekstrani se ne smiju davati kod koagulopatija, jer ih dodatno pogoršavaju. Inače u organizmu 70 % onkotskog tlaka čine albumini, a kako je njihova molekularna težina 70 kD, kod hipoalbuminemije, osobito izazvane propustljivošću endotela krvnih žila nema smisla davati tekućinu koja se ssastoji od molekula manjih ili slične veličine (npr. Dekstran 40 (40 kD), nego samo one koje sadrže velike molekule (hetastrach 200 - 450 kD).

Krv i krvni proizvodi

Puna krv se daje životinjama kojima je hematokrit niži od 19 %, osobito ako se radi o akutnom gubitku krvi. Krvna plazma se mora dati životinjama kod kojih je do gubitka intravaskularnog volumena došlo zbog koagulopatije, jer plazma sadrži u sebi faktore koagulacije.

Albumini

Albumini se nadoknađuju psima aplikacijom humanih albumina, a željenom koncentracijom albumina se obično smatra donja fiziološka vrijednost (25 g/L).

NAČINI GUBITKA TEKUĆINE

Načini gubitka tekućine su: povraćanje, proljev, poliurija, povišena temperatura, dahtanje, krvarenje, gubitak u intersticij ili tjelesne šupljine. Određivanje količine tekućine za rehidraciju se vrši tako da se ukupna količina tekućine koju treba dati 24 sata i to tako da se zbroji deficit tekućine (postotak dehidracije pomnožen sa tjelesnom težinom i konstantom koja iznosi 10) sa dnevnom dozom održavanja (50 ml po kilogramu tjelesne težine) i aktualnim gubicima (u mililitrima). Kada se taj zbroj podijeli sa 24 sata dobije se broj mililitara na sat. Procjena aktualnih gubitaka je donekle jednostavna ako se radi o vidljivim gubicima kao što je povraćanje, proljev ili krvarenje, dok je dosta teška ako se radi o tzv. nerazumnim gubicima kao što je slučaj kod temperature ili dahtanja. Procjena takovih gubitaka je neka vrsta znalačkog pogađanja, ali kako se radi o dehidraciji bez poremetnje perfuzije, doza tekućine se slijedeći dan može korigirati, ako se uoči da je dato previše ili pak premalo tekućine.

Ostali lijekovi kod terapije šoka

Cilj terapije tekućinom u šoku je uspostaviti valjanu perfuziju bez upotrebe vazopresora. Kvalitete pulsa ili amplituda pulsa je u svezi sa udarnim volumenom i nije u dobroj vezi sa arterijskim tlakom. Zato tlak krvi ne možemo pouzdano procijeniti digitalnom palpacijom na perifernim arterijama. Pacijentima u šoku, vazopresori ne mogu obično pomoći, jedino kod hipotenzije (ustanovljene direktnim ili indirektnim mjerenjem krvnog tlaka), koja može biti prisutna i nakon nadoknade tekućine. Ako se ipak odlučimo koristiti vazopresore, sredstvo koje koristimo mora utjecati minimalno na periferalnu vazokonstrikciju, kao što su : dobutamin (5-15 mg/kg/min) ili dopamin (3- 10 mg/kg/min) uz naravno monitoring krvnog tlaka.
Antibiotska terapija se koristi kod pacijenata u šoku gdje je prisutna bakterijska infekcija kao što su septički šok ili penetrirajuća trauma. Također antibijotike primjenjujemo u šok terapiji zbog translokacije bakterija iz crijeva u krvotok. Iako nije prisutna infekcija, upotrijebit ćemo antibiotike kod pacijenata kod kojih je prisutna povišena temperatura, ako imaju krvavi proljev ili kod povećanja ili smanjenja broja neutrofila.
Suzbijanje metaboličke acidoze. Hipoksija tkiva uzrokuje hipoenergozu i anaerobni metabolizam, što za posljedicu ima razvoj metaboličke acidoze koja značajno remeti hemodinamiku. Zbog anaerobnog metabolizma povećava se koncentracija mliječne kiseline koja prelazi u vanstanične prostore, gdje se disocira na vodikov ion i laktat. Disocijacijom u krvi bitno se smanjuje lužnatost. Količina laktata u krvi odraz je poremećene perfuzije tkiva i pokazuje neravnotežu između njegve tvorbe i razgradnje. U liječenju metaboličke acidoze treba uspostaviti aerobni metabolizam, jer u protivnom će životinja uginuti iako održavamo pH krvi normalnim. Kod lakših stupnjeva šoka metabolička acidoza se nakon nadoknade tekućine, normalizacije mikrocirkulacije i bubrežne funkcije sama regulira. Metaboličku acidozu možemo normalizirati sa primjenom natrijeva bikarbonata. Poželjno je utvrditi i koncentraciju serumskih elektrolita, te potom korigirati acidobazni status.
Kortikosteroidi su se koristili u terapiji šoka ali novija istraživanja uporabu kortikosteroida u liječenju šoka ne preporučuje. U terapiji šoka zbog osnovnog problema perfuzije, odnosno i nedostatne dostave kisika do ciljnih tkiva, najvažnija dodatna terapija je aplikacija kisika. Također, bol pogoršava simptome šoka i produbljuje ga, pa je kontrola boli putem analgezije i sedacije od vitalnog značenja za održavanje kardiovaskularne funkcije i mentalnog statusa pacijenta (odabir preparata je individualan i ovisi o slučaju).

Darija Stipić, dr.vet.med.

HEMATOM UŠKE KOD PASA I MAČAKA

Vrlo čest slučaj u pasa i mačaka je hematom uške.
Pojavljuje se kao posljedica traumi, češkanja,udaraca,prignječenje kod ugriza ali i nakon intravenskih injekcijaiz tih razloga dolazi do pucanja krvne žilie i krv se izljeva u ušku.
Hematom uške se u pravilu javlja samo na jednoj strani ušne školjke i to unutrašnjoj, ovalnog je oblika i oštro ograničen .
Pojavom hematoma položaj same uške je promijenjen pa jedno uho nepravilno stoji, pada nije uspravno. Ukoliko ne liječite hematom uške jer psa/mačku hematom ne boli, nema simptoma upale, samo uho se može smežurati i ružno izgledati.

ŠTO NAPRAVITI?

Najbolja je kirurška obrada uha, koja će ispustiti krv iz uške, te spriječiti ponovno nakuplanje krvi. Sam zahvat ima dosta varijanti tj. svaki veterinar će odabrati ona koja mu najbolje odgovara. Kirurška obrada uglavnom se sastoji u uklanjanju krvnog ugruška iz uške , prošivanje uške kroz kožu i hrskavicu uha te postavljanje leukoplasta i zavoja.

Shot at 2007-07-16

Shot at 2007-07-16

Shot at 2007-07-16

Nakon uspješne kirurške obrade , samo izliječenje traje do 14 dana, ako ne nastanu dodatne komplikacije, koje su rijetke. Psu / mački trebate nabaviti okovratnik( satelit) da bi ga spriječili da češka bolno mjesto.