jedna posebna pjesma za mojeg posebnog prijatelja Crazy-a, za njegovu dušu....
za romantičnu dušu koja se skriva iza teškog metalca....za moje milo...i njegovu dušu
Ponekad srce kuca samo zato što je uz njega jedno koje mu daje snagu, vjeru i nadu da postoji bolje sutra...
Ljubav je kao vožnja automobilom, startaš naglo ,voziš prebrzo, a kočiš kad je već prekasno…
Kad sam u kjevetu sjetim se tebe pa umjesto tebe zagujim sebe, pa od tuge i tejeta padnem s kjeveta kad misjim da te jubim…uh, tada se pjobudim…
Budite zahvalni na onome što imate, jer ćete na kraju imati više. Ako se usredotočite na ono što nemate, nikada nećete imati dovoljno
Što više upoznajem ljude...to više volim životinje!!!
Voljeli smo dvije iste stvari..ja tebe, a ti samog sebe!!!
Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reći.
Nitko nije obavezan da drugog voli više nego sebe sama.
Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca.
Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je
određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin
se odlučujemo.
Upravo zato što je tako topao, osmijeh je ljepši od bilo kojeg
cvijeta na svijetu.
Ljubav je staklo koje se lomi ako ga čovjek primi suviše
nesigurno ili suviše čvrsto.
Da bismo nekoga jako voljeli, treba ga tako voljeti kao da će
sutra umrijeti.
Nije dovoljno ljubav posaditi, treba je i zalijevati.
Ostavi onome koji voli ono što voli, jer ako mu kažeš da ostavi to
što voli, on će i dalje voljeti ono što voli, a tebe će mrziti.
Kome se ljubav smije, taj poznaje samo šalu i radost.
Voli me da te mogu voljeti, drži me da te mogu držati.
Ljubav, vjernost, vjera i pravda otišli su na spavanje; kad
se probude na svijetu će sve biti bolje.
Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao.
Prava ljubav je nijema, a lažna brbljava.
Krhka je ta ljubav, koja se od prvog udarca lomi.
Gdje je jedna ljubav, tamo drugoj mjesta nema.
Ljubavni pogled dug je tekst.
Kad je u srcu plamen, neka će iskra izletjeti i na usta.
Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to
kažemo.
Što više ljubavi, to manje riječi.
Ne vole oni koji ne pokazuju svoju ljubav.
Zar voli onaj koji samo govori - "volim"?
Ljubav je vatra, da. Ali nikad ne znate hoće li vam zagrijati srce
ili zapaliti kuću.
Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na
mjesto.
Ljubav je poput rata:lako ju je započeti, ali vrlo teško zaustaviti.
Savršena je ljubav ona koja nas čini nesretnima.
Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže:
Trebam te jer te volim.
Moguće je davati bez ljubavi, ali nije moguće voljeti bez davanja.
Uvijek bismo trebali biti zaljubljeni. To je razlog zbog kojeg treba
ostati neoženjen.
Plašljiva ljubav nije ljubav.
Tko je nestrpljiv, nije zaljubljen.
Vidim da mi puno ljudi ( koje ne poznajem) koma blog, a htjela bi ih upoznati... Pa stoga stavljam svoj mail
veronikademsic@gmail.com
Icq 350854711
Msn r-unik-a@hotmail.com
Skype veronika8082
NAPOMENA: svoj mail, icq, msn i skype sam stavila da bi se upoznala s ljudima koji mi komaju blog, stoga MOLIM da se ovi acconti ne zloupotrebljavaju ( bilo je i takvih slučajeva) !!!
< | studeni, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by (N)!kky :)
Moj život, ja, moja mišljenja, sve što ja volim i baš se trudim i veselim svakom lijepom komentaru..... i nezaboravite loše jednostavno brišem.... a vi trošite vrijeme.... he, he...
Živjeti za druge nije samo zakon dužnosti već i zakon sreće.
Pun mi je život grešaka
ponavljam ih dan za danom
al' još od rane mladosti
osjećam da je neko sa mnom
da diše u blizini
i da brine o sudbini mojoj...
Kad ti poželim čuti glas
sruši se sve što stoji između nas
reći ću ti, vrisnuti snažno,
da te još uvijek.....
....MA NIJE VAŽNO...
Ništa na svijetu ne čini tako sretnim kao sanjarenje.
Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše
drugih ljudi..
Nije sreća u tome da se čini ono što se želi činiti, već u tome
da se voli ono što se mora činiti.
Veseo čovjek je kao sunce; kud god ide osvjetljava.
Blaženstvo se nalazi u ukusu, a ne u stvarima, i čovjek je sretan
kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi smatraju
da treba voljeti.
Ako tvoja sreća zavisi od postupaka drugih osoba onda zaista ne
možeš biti sretna osoba..
Drži sreću kao pticu: što nježnije i lakše! Bude li se osjećala
slobodnom, ostat će ti rado u ruci..
Živjeti za druge nije samo zakon dužnosti već i zakon sreće.
Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je
čudnije kako nam baš to malo nedostaje.
Tko ima sreću nije mu potreban razum, tko ima razum potrebna
mu je sreća.
Što je sreća? Znati što se hoće i to strastveno željeti.
Najsigurniji način da ne postaneš vrlo nesretan jest taj da ne
zahtijevaš da budeš vrlo sretan.
Ne misli da je trenutak sreće nešto maleno.
Sreća i postoji samo u kratkim trenucima.
Prava je tajna sreće u tome da mnogo zahtijevamo od sebe,
a malo od drugih.
Život je prah kojim ideš,
tuga je noga kojom kročiš,
srce je oko kojim gledaš,
a LJUBAV je ono sto trebaš!
Tuga se može sama za se pobrinuti,
ali radost se može doživjeti u potpunosti
samo kad imate nekoga
s kime ćete ju podijeliti.
Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom,
jer to
isto moja sjenka može uraditi jos mnogo bolje.
Ljubav je samo rijec i nista vise,
Ljubav se uvjek isto cita i pise...
Ruka u ruci je vec nesto drugo, I sapat tuznih rijeci
i kapi kise...Ljubav je samo rijec, i nista vise...!!!
Rekao si mi da sam dijete,
te rijeci su znale da bole.
Ali nikad neces znati,
kako dijeca znaju da vole.
NOCAS
Sve je nocas protiv mene,
cak i zvijezde gube sjaj.
Kad ti jednom lose krene,
tada svatis da je kraj.
Nocas sve je protiv mene,
nikog nema da me tijesi.
Oko mene crne sjene,
tuga mi se nocas smijesi.
Tad mi suza sama krene,
da otprati pogled tvoj.
Sve je nocas protiv mene,
jer ti vise nisi moj.
~Mrzim te~
Mrzim tvoj pogled jer me boli,
mrzim tvoje ruke sto ih druga voli,
mrzim osmijeh tvoj jer si postao drag njoj,
mrzim suze jer placem zbog tebe,
mrzim sve na ovom svijetu
ali samo jednu istinu znam,
da te "ludo volim" i tu vidim kraj...
Zelim te u snu ljubim te cesto sanjam te
pored tebe budim se neznam sta drugo da ti
kazem nego ja jojim te..
Kada ti vidim u ocima sjaj,
kada se nasmiješ oko sebe osjetim raj,
a kada ugledam lice kao što je tvoje
shvatim da andjeli ipak postoje!!
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
***jedina***
Bubač
ReturnOfBudala
.....Marin.....
Markina
Nikša
UDRUGA PING
Moto Klub Pitomača ;)
Call me sniper
Mali mish lol
Ludi Jimmy
Vallykid
Da,da ..ovo ce biti još jedan moj blog o ljubavi..
Koliko ste u životu puta čuli riječ "Ljubav"??Sto je ljubav zapravo..???
Ljubav je emocija, ali i motiv (strast, potreba, težnja), čija je glavna odlika snažna naklonost prema nekoj osobi. Ljubav prema drugoj osobi uključuje osjećaje, nježnu privrženost, zaokupljenost njome, zainteresiranost za njene potrebe, želje i misli, nesebičnu brigu za njenu sreću i strašnu želju da odnosi budu što bolji. Udaljenost ili privremena razdvojenost od voljenog bića može rasplamsati osjećaje ljubavi..... Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim."
Tebi posvećujem ovo pismo, pisano sa vise nježnosti nego sto je zvijezda na nebu, i sa vise ljubavi nego sto je školjki u moru. Tebi poklanjam dugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svijetlost. Približio si ljepote ovozemaljskog svijeta bliže mojim rukama. Jednim tvojim blagim osmijehom tonule bi moje brige poput tonućeg broda u hladnim zagrljajima oceana. Kroz moje tijelo i srce zasjalo bi sunce. Ti mi pružaš ruke, a ni ne znaš koliko mi to znači. U tvom se naručju osjećam poput boginje, kojoj nijedna žena na svijetu nije ravna. Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji suđena da budu zajedno. Još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oči. Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem. Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći zelenih jezera, tvojih očiju. U mom srcu uvijek ce biti meta za tebe."
Ljubav nije oluja koja srce raznese,
ona je topla kao jesensko sunce,
vedra kao nebo u proljeće.
Nije raskošna kao divlja orhideja,
nalik je visibabi kada proviri iz snijega.
A kada te pronađe takva ljubav
osjećaš se kao rijeka...konačno u naručju mora.
Moj Mihael...
I tu je moj Mihael...
Opet moj Mihael...
I šečer na kraju.. moj Mihael...
Moram priznati da dosta razmišljam o tome što uistinu znače riječi – biti prijatelj ili imati prijatelja. Ovdje govorim o PRAVOM prijateljstvu. A toga, ako smo imalo iskreni prema prije svega sebi, nema baš toliko puno, koliko se nekad čini. I koliko se ta riječ lako izgovara. I onda kada baš i nije najpogodniji izbor.
Možda je najbolje da ipak dam neko ime onim osobama s kojima rado provodim vrijeme, ali ih ipak ne mogu nazvati prijateljima. Evo, recimo da to budu frendovi (tu spadaju i frendice, samo da skratim pisanje). Ako krenem od sebe, definitivno ne spadam u ljude koji imaju «masu» prijatelja, jer nemam ni «masu» frendova. Ovih drugih imam za moje potrebe dovoljno za otići na kavu, izaći van, popričati na ozbiljne i neozbiljne načine.
A je li vam netko stvarno prijatelj ako mu uskratite nešto o vašoj boli, tuzi, sreći. Ili to spomenete onako usput, dobro upakirano da se po tome baš puno ne «dira».
I onda dolazim do pitanja - što stvarno znači riječ prijatelj? Tko bi to bio? Što bi netko takav u našem životu trebao predstavljati? I dolazim do zaključka da to može biti jedino netko tko vam poznaje dušu, tko vas zna toliko dobro da zna na što ćete zaplakati, na što ćete se nasmijati, netko koga nije strah reći vam i nešto što se možda ne usudi reći čak ni bratu ili sestri. Nije li to netko sa kime vam je drago provoditi svaku sekundu vremena pričajući s njime o temama koje nas obično najviše tište (znate na koje mislim), ali i neke druge, sasvim «obične», poput priče o nekoj knjizi, filmu, kućnom ljubimcu, simpatiji...
Svatko se od nas voli, s vremena na vrijeme, prepustiti maštanju o događajima koji će nas u budućnosti zadesiti tražeći u njima odgovore na mnoga pitanja što nas more, odgovore koje je nemoguće naći jer je ljudski život nepredvidiv, u trenu se sve promijeniti može, nestati ili nastati, a da čovjek pri tome ništa učiniti ne može.
Maštanja nas zasljepljuju svojim blještavilom, zatvaraju nam oči koje ne vide stvarnu sliku svijeta, sliku sa tisuću zapreka, tisuću izazova koje moramo premostiti, koje ne možemo izbjeći koliko god se trudili, a čovjek, slijepac, traži odgovore na krivim mjestima, ljubav i prijatelje u krivim osobama, sreću u prašumama tuge, društvo u rijekama samoće.
Maštanja odvode čovjeka s pravog puta i čine ga ranjivim, ali ipak bez njih on ne bi bio potpun. Ona su u trenucima boli njegovo utočište.A tu je naravno uvijek i onaj pravi prijatelj,koji ima uvijek vremena i strpljenja za naše brige i probleme makar u tim trenucima su njegove još veće i gore.
Evo nešto sjedim i razmišljam...kad bi morala birat između prijatelja i ljubavi što bi izabrala?to je za mene teško pitanje...Svi bi sigurno rekli pa prijatelja jer kako se kaže prijatelj ostaje zauvijek a ljubav dođe i ode....A što ako nije tako?
Što ako vam se poslije prekida s dečkom zbog prijateljstva svaki dan počnu motat po glavi pitanja što bi bilo da nismo prekinuli,kako bi završili?
To je za mene jedno jako teško pitanje koje ne bi mogla riješiti...
Pitam se da li bi to prijateljstvo bilo stvarno i iskreno jer danas ti i najbolji prijatelj zabije nož u leđa,i svi gledaju kako bi izvukli korist iz nečega...
Da li bi to prijateljstvo vrijedilo toga da izgubim voljenu osobu ili bi voljena osoba vrijedila toga da izgubim prijatelja?E na ovo pitanje ja ne znam odgovor...i znam da se nikad ne bi htjela naći u takvoj situaciji jer bi u tom trenutku ostala zbunjena!!!!Uvijek se meni nešto takvo desi. Krene iz druženja, pa preraste u prijateljstvo i onda, jedan kiks i sve ode, nestane, rastopi se....Zašto? Toliko puta sam se to pitala i razmišljala o tome. I shvatila, uvijek jedna strana nešto više očekuje. Kad su u pitanju muško-ženska prijateljstva, onda je uvijek ista priča. Netko se grčevito drži tog prijateljstva, pa u tome vidi iskru, za nešto više, dalje,dublje, a druga strana, to nema ni na pameti.Uvjerena sam kako uvijek iz prijateljstva može nastati ljubav. I takve ljubavi mogu biti velike, čak i vječne. Svaka veza koja se zasniva na prijateljstvu, ima dobar temelj. Prijateljstvo znači podržavanje, znači oslonac, znači uvažavanje, znači povjerenje, iskrenost...Iz toga, svaka veza mora biti uspješna, jer je izgrađena na čvrstim i jakim temeljima. Ali, nakon ljubavi, definitivno niti jedna veza više ne može biti prijateljska. Mogu se ljudi dogovoriti, uvažavati, poštivati, cijeniti...ali, jedna strana je uvijek ona koja još uvijek gaji nadu. Znači, „bivši „mogu biti dalje samo poznanici, ali nikad više iskreni i pravi, prisni prijatelji.Vjerujem u ta prijateljstva i zato, često napravim i krivu procjenu, jer krenem od onih iskrenih i stvarnih, koje već posjedujem.Nekad krivo procijenim, pa i "naletim" na pogrešne, ali srećom, prebolim i zaboravim. Nije sramota griješiti, to je ljudski. Sramota je ne priznati grešku i tvrdoglavo srljati u još veću.
Sigurno se pitate što me potaklo na pisanje ovakve teme...pročitajte ovo i sve će vam biti jasno...
„Jako dugo vremena sam vjeroval da muško-ženska prijateljstva nisu moguća. Glavni razlog tom mom stavu bila je ljubav koja se može dogoditi. No kad bolje razmislim, ljubav bez pravog prijateljstva zapravo i nije ljubav. Mala je razlika između ljubavi i pravog prijatelja, gotovo nikakva.
Pravu ljubav nisam doživel, al zato jesam pravog prijatelja, ili bolje da se izrazim prijateljicu. Teško mi je kad znam da je i njoj teško, sretan sam kad je i ona sretna, tužan sam kad je i ona tužna. Život mi je jednostavno nezamisliv bez nje. Puno puta sam odbil svoje prijatelje koja znam godinama, radi nje, ispada malo bezobrazno od mene, no ne žalim radi toga. Shvatil sam da mi je ona pravi prijatelj.“