velvetgoldmine

"Prijateljstvo je zvijezda koja život krasi, a uspomena ju čuva da se ne ugasi" jedna je od pjesmica koje su nam često pisali u spomenare i leksikone tijekom osnovne škole. Tad je bilo važno napisati nešto što se rimuje, a autori su vjerojatno tek kasnije, kad su malo porasli, shvatili značenje toga.

Još od malih nogu smo se družili s klincima u pješčaniku, u parku, trčali s nekim, dijelili igračke s nekim od naših vršnjaka. Onda su uslijedile duge igre s Barbikama i/ili autićima, a ubrzo je došla i škola, gdje smo stvarali prve prave prijatelje, od kojih će nam neki ostati za cijeli život.



Nakon godina igre i zafrkavanja, prijatelji nam postaju nešto više: osobe kojima ćemo reći što nam se događa, što nas muči, s kojima ćemo pričati baš o svemu. I takvi razgovori nam postanu jako važni.
Meni su uvijek govorili da se u osnovnoj školi stvaraju prijateljstva, ali tek u srednjoj ću naći prave prijatelje.

Nije dobro orijentirati se samo na jedan mali krug ljudi – čovjek mora stalno širiti poznanstva i uvijek stvarati prijatelje. Jer onaj koji ih ima, sretan je. Naravno, postoji razlika između poznanika i prijatelja



Smatram da je bolje poznavati što više ljudi i komunicirati sa mnogima, ali ono što se zove pravo prijateljstvo se uglavnom svodi na onaj mali krug ljudi koji sam spomenula na početku. Događa se da nam oni s kojima se družimo još od kad smo bili klinci ostaju pravi prijatelji za cijeli život, oni koje znamo godinama i u koje se možemo potpuno pouzdati. Ali ni to nije pravilo, jer prijatelji se stječu tijekom cijelog života, pa se dogodi da se s nekim upoznaš i ubrzo ste stvarno super prijatelji koji mogu o svemu pričati i bez dugotrajnog poznanstva.


Imate li takve prijatelje ili prijateljice kojima možete reći baš sve? Od toga kakvu pizzu volite, kakva vam je obitelj, tko vam se sviđa, pa do dubokoumnijih tema, a da budete sasvim sigurni da ta osoba to neće ismijavati ono što joj kažete, pa makar imala i drugačije stajalište, i da znate da ono što kažete u povjerenju ostaje zabetonirano između vas dvoje?




No, nije li super kad s nekom osobom možeš sve to, jer te ona jednostavno pozna i nije ti neugodno pred njom izreći najveću glupost na svijetu, a ni tugovati skupa s njom te kad ne moraš razmišljati o tome kako se ponašaš i kako bi se trebala ponašati, jednostavno možeš biti svoj!

Prijateljstvo ne znači nužno slaganje u svemu – pa nismo vezani pupčanom vrpcom. To ne podrazumjeva identičnost dvije osobe. Ali važno je to da se i ta različitost poštuje i prihvaća, uči jedan od drugog. Osim toga, važna je obostranost prijateljstva. Ne može se od nekoga očekivati sve, a ne davati ništa.

Uvijek postoji izdaja u prijateljstvu, muško – žensko prijateljstvo u koje još uvijek vjerujem, kao i prolazne svađe,


Kada shvatimo što imamo, onda to treba cijeniti i čuvati. I opet ponavljam:
prijatelji se stječu tijekom cijelog života. No ono najbitnije,najpotpunije i najdraže treba očuvati....




_Rachica_

Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima.

U slavenskoj mitologiji duh umrlog ili leš koji je zao duh ili đavo oživio. U gluho doba noći vampir izlazi iz groba da bi ljudima i životinjama isisao krv. Vjerovalo se da je dlakav kao pas, da ima krvave oči i zube i da iz usta bljuje vatru, ili da je bez kostiju, samo mješina ispunjena krvlju.

Zločinci i grešnici poslije smrti postaju vampiri, a pravednici - jedino ako preko njihovih leševa pređe neka od nečistih životinja (mačka, pas, miš, kokoš). Najčešće su vampiri starije osobe, i to muškarci. Vampir se može preobražavati u različite životinje ili biti nevidljiv. Njegovo približavanje najprije osjećaju psi, konji i volovi. Najčešće se javljaju na grobljima, raskršćima, po vodenicama ili u kućama svojih najbližih. Protiv vampira nema sigurnog sredstva. Smatra se da ih odbija križ naslikan katranom na vratima kuće i staje, željezo, bijeli luk, zvuk zvona ili šiljati predmeti stavljeni pod jastuk.



Najvažnije je poduzeti mjere da se pokojnik uopće ne povampiri. Radi toga se mrtvacu zasijeca koža, presijecaju mu se tetive ispod koljena ili zabada glogovo trnje pod nokte kako mu đavo ne bi mogao oderati kožu i naduti je, to jest preobraziti ga u vampira. U meso ispod jezika također se zabada trn da bi vampiru onemogućio sisanje krvi, ili se tijelo sahranjuje licem prema zemlji ili se pokojniku oko vrata stavlja srp. Vampir se pronalazi i uništava na različite načine. Najčešće se na groblje odvodi crni ždrijebac bez šara i, čim se primijeti da zazire od nekog groba, smatra se da u njemu počiva vampir. Grob se zatim raskopava, a leš se probada glogovim kocem, spaljuje ili baca u vodu ili u kreč. Katkad se oko grobova posipao pepeo da bi se otkrile stope vampira. I dijete rođeno od vampira ima sposobnosti da ga pronađe i ubije.



Pravi, stvarni Drakula rođen je u Transilvaniji jedne hladne zimske noći 1431. godine. Transilvanija je tada bila pod vladavinom Mađarske, a Drakulin otac, Vlad Drakul, obnašao je ulogu vojnog guvernera. Zapravo, obitelj Drakul nije bila podrijetlom iz Transilvanije jer je Vlad Drakul potjecao iz kraljevske obitelji susjedne zemlje, Walachije.

Ime Drakula bilo je dio Vladove titule: rumunjska riječ 'drac' može istovremeno imati dva značenja - zmaj i vrag, a 'a' 'na kraju nadimka znači 'sin od…'.

Kad je Drakuli bilo sedamnaest, njegovog oca i najstarijeg brata Mircea neprijatelji su 'skratili za glavu', što je njega silno razljutilo pa je poveo vojsku u Walachiju, svrgnuo očeve ubojice i zasjeo na prijestolje. Tada je počela njegova krvava vladavina.



Mnogo je priča nastalo kroz generacije i generacije o Vladovoj krvoločnosti. Jedna od priča govori kako su ambasadori stranih zemalja posjetili Drakulu i odbili skinuti kape i šešire pred princem pokazavši time nepoštovanje. Kad ih je Drakula gnjevno pitao zašto su odbili pokloniti mu se, rekli su da to nije običaj u njihovoj zemlji. Potom je Drakula naredio da im se šeširi prikuju za glave s tri čavla, tako da nikada ne budu u prilici prekršiti prekrasne običaje svoje zemlje.

Možda je jedna od najpoznatijih priča ona u kojoj je Drakula pozvao sve siromašne i gladne da dođu u Walachiju, da se nahrane u dvorcu. Mislio je kako nitko u njegovoj zemlji ne smije biti gladan ili bolestan. Kad su se jadnici nahranili, princ ih je upitao bi li rado bili lišeni brige i gladi. Svi su potvrdno odgovorili, a Drakula, da bi udovoljio njihovim željama, naredio je da se zatvore i zapale. To je bio njegov način rješavanja siromašnih i gladnih.

Kako završava priča o grofu Drakuli?

Ubijen je u bitki (kao slučajno od suborca) i spaljen na otočnom samostanu Snagov. No priča ipak tu ne završava. Grobnica mu je otvorena 1931. i Drakula u njoj nije pronađen. Da, posmrtni ostaci i lijes su nedostajali. No da je bio vampir, ostavio bi si lijes za odmor. Ili ne bi…?



_Rachica_

.

Pijanist Maksim Mrvica rođen je u Šibeniku 1975. godine gdje je završio osnovno i srednje glazbeno obrazovanje. Već kao devetogodišnjak počinje javno nastupati, da bi s nepunih dvanaest godina imao svoj prvi koncert s orkestrom.
Nakon brojnih koncerata u rodnom gradu, 1993. godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, gdje je 1998. godine diplomirao s odličnim uspjehom. Iste godine upisuje jednogodišnji studij uavršavanja na Konzervatoriju Liszt Ferenc u Budimpešti. Od ožujka 2000. godine usavršava se na Konzervatoriju Alexander Skrjabin u Parizu.
Prekretnica u karijeri dogodila se kada ga je Tonci Huljic upoznao s bivsim menadjerom Vanesse Mae,Melom Bushom.



Nastupao je u svim većim hrvatskim gradovima, u Salburgu i Beču (Austrija), Genevi (Švicarska), Budimpešti (Mađarska), Parizu (Francuska) i St. Petersburgu (Rusija).

Njegovi su nastupi više nalik techno-partyju ili rock-koncertu nego klasicnim recitalima. Njegovu imidzu rokera osim svijetlih pramenova na tamnoj kosi cesto pridonosi i crna odjeca,u kojoj su nerijetko i kreacije Jean-Paula Gautiera. Otkad je prosle godine potpisao za EMI,preselio se u London.

Šibenski pijanist iskoristio je kratak posjet Hrvatskoj da kod svog prijatelja Tihomira Miletica u Splitu istetovira vec šesti ukras na tijelu: nakon dva i pol sata, na njegovu vratu osvanuo je veliki, svima vidljiv, egipatski križ
«Da se ne bavim klasicnom glazbom, vjerojatno bih na licu imao barem dva piercinga, na obrvi i usni, i najmanje jednu tetovažu na vidljivom mjestu, primjerice na ruci. Takvi su me ukrasi oduvijek privlacili» - govori Maksim Mrvica, 31-godišnji šibenski pijanist s londonskom adresom



Klavirski glazbeni virtuoz Maksim Mrvica jedan je od rijetkih hrvatskih glazbenika koji se može pohvaliti svjetskim uspjehom i priznanjima. Njegov prvi album 'The Piano Player' prodan je u milijunskoj nakladi, a svijetu je predstavio mladog pijanista kao velemajstora u crossover glazbi, glazbi koja kombinira elemente klasike s modernim pop elementima i na taj način približava klasičnu glazbu široj publici.



Također Maksim Mrvica uživa u sretnom braku sa Anom(rođenom Novak) i svojom jednogodišnjom kćerkicom LeeLoo...Maksim je očito pod dojmom filma "Peti element" curici dao ime..no to je i potvrdio svojom izjavom...






_Račica_

Sometimes I feel
Like I don't have a partner
Sometimes I feel
Like my only friend
Is the city I live in
The city of angels
Lonely as I am
Together we cry

I drive on her streets
'Cause she's my companion
I walk through her hills
'Cause she knows who I am
She sees my good deeds
And she kisses me windy
I never worry
Now that is a lie

I don't ever want to feel
Like I did that day
Take me to the place I love
Take me all the way

It's hard to believe
That there's nobody out there
It's hard to believe
That I'm all alone
At least I have her love
The city she loves me
Lonely as I am
Together we cry

I don't ever want to feel
Like I did that day
Take me to the place I love
Take me all that way

Under the bridge downtown
Is where I drew some blood
Under the bridge downtown
I could not get enough
Under the bridge downtown
Forgot about my love
Under the bridge downtown
I gave my life away


(Red Hot Chili Peppers)




Bliz

Povijest rocka...odakle početi? Od Elvisa, kralja Rock 'n' Rolla? Od crnaca koji su prije stotinjak godina radili na plantažama pamuka gdje su svojim pjevanjem postavljali temelje jazza i bluesa? Ili pak, malo bliže ovamo u povijesti osnivanjem bandova poput Black Sabbath ili Deep Purple?



Mladi željni promjena, vlastitog nacina života i izražavanja posezali su upravo za onim zabranjenim i tabuima. A to je upravo pružao r'n'r koji je u poćecima bio doslovno zabranjivan od tradicionalnijeg dijela populacije kojemu je rock bio preglasna glazba, a ples automatski dovođen u vezu s njime previše eksplicitan i prost(šutke, mlatit glavon, droga, alkohol), ćime je on predstavljao mladu populaciju. Određenu buntovnost rock i metal zadržali su i do danas, iako u manjim razmjerima.

Rock, skraćeno od rock and roll (često zapisano kao rock'n'roll), je vrsta popularne glazbe, najčešće s vokalima, električnim i bas gitarama, te naglašenim, jakim ritmom; u nekim podžanrovima rocka pojavljuju se i drugi instrumenti, primjerice saksofon.

Kao kulturni fenomen, rock glazba je na svijet utjecala kao nijedna druga - smatra se zaslužnom za okončavanje ratova i širenje mira i tolerancije, kao i kvarenje nevinih i širenje moralne truleži. Popularna je širom svijera i razvila se u veliko množinu vrlo različitih stilova.

Žanr rock-glazbe je širok i nije strogo definiran - naziv rock često se koristi kao skupni naziv za veći broj različitih podžanrova od metala do soula. Izraz rock'n'roll se češće koristi za specifičnu vrstu rocka iz 1950-ih i '60-ih, a kraći rock za krovnu kategoriju.

Istaknutije rock grupe kroz povijest:

Deep Purple je naziv britanskog sastava, ali također i ime pjesme jazz skladatelja Petera DeRosea, od koje je grupa uzela ime. Bili su jedni od prvih hard rock bendova a smatraju se utemeljiteljima heavy metala



Pink Floyd britanska je rock grupa, osnovana 1965. godine u Cambridgeu, Engleskoj, poznata po progressive skladbama, filozofskim tekstovima pjesama, zvučnim eksperimentiranjem i dorađenim nastupima. Jedna je od najuspješnijih rock grupa ikada. Vjeruje se da je prodano oko 73.5 milijuna njihovih albuma u SAD-u i preko 200 milijuna albuma u cijelom svijetu.



Rock grupu Led Zeppelin osnovao je 1968. godine Jimmy Page nakon raspada grupe Yardbirds. Prvo su se zvali "The New Yardbirds". Grupu su činili pjevač Robert Plant, bubnjar John Bonham, prateći pjevač Mike Scott i bivši basista Yardbirdsa Chris Dreja, ali Dreja napušta grupu i počinje se baviti fotografijom (kasnije će napraviti fotografiju koja će se nalaziti na stražnjoj strani debi albuma grupe). Zamjenio ga je Pageov dugogodišnji prijatelj i kolega studijski glazbenik John Paul Jones.



Ime Led Zeppelin dobivaju po ciničnoj opasci Keith Moona bubnjara grupe "The Who" koji je izjavio da će grupa izdržati poput olovnog cepelina u zraku.
Page je izjavio u jednom razgovoru: "Često sam mislio da smo mi na sličan način kao što su Rolling Stonesi htjeli biti djeca Chuck Berrya pokušavali biti djeca Howling Wolfa."


_Račica_