velvetgoldmine

"Prijateljstvo je zvijezda koja život krasi, a uspomena ju čuva da se ne ugasi" jedna je od pjesmica koje su nam često pisali u spomenare i leksikone tijekom osnovne škole. Tad je bilo važno napisati nešto što se rimuje, a autori su vjerojatno tek kasnije, kad su malo porasli, shvatili značenje toga.

Još od malih nogu smo se družili s klincima u pješčaniku, u parku, trčali s nekim, dijelili igračke s nekim od naših vršnjaka. Onda su uslijedile duge igre s Barbikama i/ili autićima, a ubrzo je došla i škola, gdje smo stvarali prve prave prijatelje, od kojih će nam neki ostati za cijeli život.



Nakon godina igre i zafrkavanja, prijatelji nam postaju nešto više: osobe kojima ćemo reći što nam se događa, što nas muči, s kojima ćemo pričati baš o svemu. I takvi razgovori nam postanu jako važni.
Meni su uvijek govorili da se u osnovnoj školi stvaraju prijateljstva, ali tek u srednjoj ću naći prave prijatelje.

Nije dobro orijentirati se samo na jedan mali krug ljudi – čovjek mora stalno širiti poznanstva i uvijek stvarati prijatelje. Jer onaj koji ih ima, sretan je. Naravno, postoji razlika između poznanika i prijatelja



Smatram da je bolje poznavati što više ljudi i komunicirati sa mnogima, ali ono što se zove pravo prijateljstvo se uglavnom svodi na onaj mali krug ljudi koji sam spomenula na početku. Događa se da nam oni s kojima se družimo još od kad smo bili klinci ostaju pravi prijatelji za cijeli život, oni koje znamo godinama i u koje se možemo potpuno pouzdati. Ali ni to nije pravilo, jer prijatelji se stječu tijekom cijelog života, pa se dogodi da se s nekim upoznaš i ubrzo ste stvarno super prijatelji koji mogu o svemu pričati i bez dugotrajnog poznanstva.


Imate li takve prijatelje ili prijateljice kojima možete reći baš sve? Od toga kakvu pizzu volite, kakva vam je obitelj, tko vam se sviđa, pa do dubokoumnijih tema, a da budete sasvim sigurni da ta osoba to neće ismijavati ono što joj kažete, pa makar imala i drugačije stajalište, i da znate da ono što kažete u povjerenju ostaje zabetonirano između vas dvoje?




No, nije li super kad s nekom osobom možeš sve to, jer te ona jednostavno pozna i nije ti neugodno pred njom izreći najveću glupost na svijetu, a ni tugovati skupa s njom te kad ne moraš razmišljati o tome kako se ponašaš i kako bi se trebala ponašati, jednostavno možeš biti svoj!

Prijateljstvo ne znači nužno slaganje u svemu – pa nismo vezani pupčanom vrpcom. To ne podrazumjeva identičnost dvije osobe. Ali važno je to da se i ta različitost poštuje i prihvaća, uči jedan od drugog. Osim toga, važna je obostranost prijateljstva. Ne može se od nekoga očekivati sve, a ne davati ništa.

Uvijek postoji izdaja u prijateljstvu, muško – žensko prijateljstvo u koje još uvijek vjerujem, kao i prolazne svađe,


Kada shvatimo što imamo, onda to treba cijeniti i čuvati. I opet ponavljam:
prijatelji se stječu tijekom cijelog života. No ono najbitnije,najpotpunije i najdraže treba očuvati....




_Rachica_