blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
04.08.2009., utorak
Kako Baba Jaga živi danas?
Jesu li vas kao malenu djecu plašili likom Babe Roge? Ona je luda i grda vještica, koja vas ukoliko ne počistite sobu pokupi i odnese te ispeče za ručak. Kao i sve vještice, leti na metli i ima velik nos kojim pokazuje na zločestu djecu. To je, dakako, hrvatska inačica. Općenita slavenska, mnogo jezgrovitija i razrađenija inačica je ona koju nam donosi mit o Babi Jagi. Ona nije kao ostale vještice – ona je čarobnica koja ponekad zna nagraditi, a ponekad se osvetiti. Ona ne leti na metli nego ju drži u ruci, i ta metla sačinjena od srebrne breze služi joj da si pomete trag dok leti u čarobnom tarioniku. Ima tri istoimene sestre, i sve tri vole junake te ih često savjetuju i daruju, dio djecu (naravno) plaše jedu. Njena kuća, odnosno koliba, stoji na kokošjim nogama i pokreće se, dok je ograda sačinjena od ljudskih kostiju, a kvake od lubanja. Ako ikada ugledate crnu kokoš, budite sigurni da ako ta ptica zapravo nije ona, zasigurno je negdje u blizini.

Osim što se taj veoma zanimljiv lik koristi u mnogim slavenskim predajama, prošle godine nas je najprevođenija hrvatska književnica Dubravka Ugrešić iznenadila svojim doprinosom svjetskoj biblioteci Mitovi – romanom Baba Jaga je snijela jaje. No ona Babu Jagu nikako ne stavlja u mitološki kontekst, kojih smo se svi zasitili ruskim bajkama već u devetnaestom stoljeću, već kroz suvremenu tematiku protkanu simbolima pokušava taj mitski karakter ubaciti u svakodnevicu starenja. Za nju je Baba Jaga sasvim obična žena u svom posljednjem stadiju života, ima svoje opsesije, misli, krivnje i prošlost o kojoj, ma koliko se trudila, ne može prestati razmišljati jer to je ono što ju sačinjava.

Prvi dio romana, koji je ujedno i roman za sebe, bavi se sredovječnom pripovjedačicom koja se brine za svoju osamdesetogodišnju majku. Iz čitanja gotovo da možemo zaključiti da se radi o autobiografiji, a tolika uživljenost u pripovjedačičinu psihu to još samo potvrđuje. Starica je senilna, opsjednuta čistoćom, ali isto tako opsjednuta i mladošću. Odnos pripovjedačice s majkom je najčešće vidljiv u razgovorima koje vodi s njom, ali koliko joj je stalo do nje vidimo tek kad se zaputi u majčinu rodnu Bugarsku kako bi joj donijela tek nekoliko fotografija da udovolji njenoj gotovo predsmrtnoj molbi. Ovaj dio knjige ispunja sjetnost, ali u jednakoj mjeri i razočaranje, dvije stvari koje su gotovo neupitne pratilje starosti.


U drugom dijelu susrećemo se s tri nova lika, tri postarije žene koje se zapute u češke toplice kako bi se dobro provele. Njihov odmor traje samo šest dana, ali događaji koji su se uspjeli odviti unutar tog tjedna dovoljni su da ovo postane najbogatiji dio knjige. Gotovo fantastične komične (a ponekad i iznimno sarkastične) situacije postaju u ovome dijelu temelj na kojemu se karakterizacija Babe Jage samo nadopunjuje simbolizmom. Ovaj dio nije sjetan, nema razočaranja; tijekom čitanja osjećamo da se život u starosti može iznimno bogato ispuniti srećom i zadovoljstvom, koju mnogi zapravo i ne vide, no cijelo vrijeme je pred njima. Ironija i sarkazam su isprepleteni u nizu okolnosti koje čitatelja najčešće ugodno nasmiju, što ovaj dio knjige čini iznimno osvježavajućim i sretnim.

Ukoliko niste poznavatelj simbolizma brojnih mitova o Babi Jagi, tu je treći dio da vam sve razjasni. Može se reći da tijekom čitanja prva dva dijela ove knjige, gotovo da ne možemo niti shvatiti poveznicu između ovog moćnog slavenskog lika i današnjice u koju je smještena radnja tog diptiha. Razni detalji koje ćete zapamtiti tijekom čitanja romana, sada će vam biti u mnogočemu jasniji, zavoljet ćete slavensku mitologiju i htjeti još. No, kraj će vas dočekati prije negoli ste se nadali, i tada će priča, sasvim bistra i jasna, ostati u vašim razmišljanjima o već spomenutoj temi starosti.


Time je Dubravka Ugrešić još jednom pokazala kako umije sastaviti priču svjetskih razmjera potvrđujući svoj već dobro utabani put u europskoj književnosti, što nam je iznimno drago jer ta ista spisateljica u domaćim književnim krugovima nikad nije dobila hvalu koju zaslužuje, a koju je svakako zaslužila, ako ništa, onda barem svojom iznimno dobro napisanom pričom o Babi Jagi.

Boris Dundović


komentari (2) :: ispis :: link :: 00:26

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
04.08.2009., utorak
Kako Baba Jaga živi danas?
Jesu li vas kao malenu djecu plašili likom Babe Roge? Ona je luda i grda vještica, koja vas ukoliko ne počistite sobu pokupi i odnese te ispeče za ručak. Kao i sve vještice, leti na metli i ima velik nos kojim pokazuje na zločestu djecu. To je, dakako, hrvatska inačica. Općenita slavenska, mnogo jezgrovitija i razrađenija inačica je ona koju nam donosi mit o Babi Jagi. Ona nije kao ostale vještice – ona je čarobnica koja ponekad zna nagraditi, a ponekad se osvetiti. Ona ne leti na metli nego ju drži u ruci, i ta metla sačinjena od srebrne breze služi joj da si pomete trag dok leti u čarobnom tarioniku. Ima tri istoimene sestre, i sve tri vole junake te ih često savjetuju i daruju, dio djecu (naravno) plaše jedu. Njena kuća, odnosno koliba, stoji na kokošjim nogama i pokreće se, dok je ograda sačinjena od ljudskih kostiju, a kvake od lubanja. Ako ikada ugledate crnu kokoš, budite sigurni da ako ta ptica zapravo nije ona, zasigurno je negdje u blizini.

Osim što se taj veoma zanimljiv lik koristi u mnogim slavenskim predajama, prošle godine nas je najprevođenija hrvatska književnica Dubravka Ugrešić iznenadila svojim doprinosom svjetskoj biblioteci Mitovi – romanom Baba Jaga je snijela jaje. No ona Babu Jagu nikako ne stavlja u mitološki kontekst, kojih smo se svi zasitili ruskim bajkama već u devetnaestom stoljeću, već kroz suvremenu tematiku protkanu simbolima pokušava taj mitski karakter ubaciti u svakodnevicu starenja. Za nju je Baba Jaga sasvim obična žena u svom posljednjem stadiju života, ima svoje opsesije, misli, krivnje i prošlost o kojoj, ma koliko se trudila, ne može prestati razmišljati jer to je ono što ju sačinjava.

Prvi dio romana, koji je ujedno i roman za sebe, bavi se sredovječnom pripovjedačicom koja se brine za svoju osamdesetogodišnju majku. Iz čitanja gotovo da možemo zaključiti da se radi o autobiografiji, a tolika uživljenost u pripovjedačičinu psihu to još samo potvrđuje. Starica je senilna, opsjednuta čistoćom, ali isto tako opsjednuta i mladošću. Odnos pripovjedačice s majkom je najčešće vidljiv u razgovorima koje vodi s njom, ali koliko joj je stalo do nje vidimo tek kad se zaputi u majčinu rodnu Bugarsku kako bi joj donijela tek nekoliko fotografija da udovolji njenoj gotovo predsmrtnoj molbi. Ovaj dio knjige ispunja sjetnost, ali u jednakoj mjeri i razočaranje, dvije stvari koje su gotovo neupitne pratilje starosti.


U drugom dijelu susrećemo se s tri nova lika, tri postarije žene koje se zapute u češke toplice kako bi se dobro provele. Njihov odmor traje samo šest dana, ali događaji koji su se uspjeli odviti unutar tog tjedna dovoljni su da ovo postane najbogatiji dio knjige. Gotovo fantastične komične (a ponekad i iznimno sarkastične) situacije postaju u ovome dijelu temelj na kojemu se karakterizacija Babe Jage samo nadopunjuje simbolizmom. Ovaj dio nije sjetan, nema razočaranja; tijekom čitanja osjećamo da se život u starosti može iznimno bogato ispuniti srećom i zadovoljstvom, koju mnogi zapravo i ne vide, no cijelo vrijeme je pred njima. Ironija i sarkazam su isprepleteni u nizu okolnosti koje čitatelja najčešće ugodno nasmiju, što ovaj dio knjige čini iznimno osvježavajućim i sretnim.

Ukoliko niste poznavatelj simbolizma brojnih mitova o Babi Jagi, tu je treći dio da vam sve razjasni. Može se reći da tijekom čitanja prva dva dijela ove knjige, gotovo da ne možemo niti shvatiti poveznicu između ovog moćnog slavenskog lika i današnjice u koju je smještena radnja tog diptiha. Razni detalji koje ćete zapamtiti tijekom čitanja romana, sada će vam biti u mnogočemu jasniji, zavoljet ćete slavensku mitologiju i htjeti još. No, kraj će vas dočekati prije negoli ste se nadali, i tada će priča, sasvim bistra i jasna, ostati u vašim razmišljanjima o već spomenutoj temi starosti.


Time je Dubravka Ugrešić još jednom pokazala kako umije sastaviti priču svjetskih razmjera potvrđujući svoj već dobro utabani put u europskoj književnosti, što nam je iznimno drago jer ta ista spisateljica u domaćim književnim krugovima nikad nije dobila hvalu koju zaslužuje, a koju je svakako zaslužila, ako ništa, onda barem svojom iznimno dobro napisanom pričom o Babi Jagi.

Boris Dundović


komentari (2) :: ispis :: link :: 00:26

<< Arhiva >>