Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/velikaocekivanja

Marketing

Kako Baba Jaga živi danas?

Jesu li vas kao malenu djecu plašili likom Babe Roge? Ona je luda i grda vještica, koja vas ukoliko ne počistite sobu pokupi i odnese te ispeče za ručak. Kao i sve vještice, leti na metli i ima velik nos kojim pokazuje na zločestu djecu. To je, dakako, hrvatska inačica. Općenita slavenska, mnogo jezgrovitija i razrađenija inačica je ona koju nam donosi mit o Babi Jagi. Ona nije kao ostale vještice – ona je čarobnica koja ponekad zna nagraditi, a ponekad se osvetiti. Ona ne leti na metli nego ju drži u ruci, i ta metla sačinjena od srebrne breze služi joj da si pomete trag dok leti u čarobnom tarioniku. Ima tri istoimene sestre, i sve tri vole junake te ih često savjetuju i daruju, dio djecu (naravno) plaše jedu. Njena kuća, odnosno koliba, stoji na kokošjim nogama i pokreće se, dok je ograda sačinjena od ljudskih kostiju, a kvake od lubanja. Ako ikada ugledate crnu kokoš, budite sigurni da ako ta ptica zapravo nije ona, zasigurno je negdje u blizini.

Osim što se taj veoma zanimljiv lik koristi u mnogim slavenskim predajama, prošle godine nas je najprevođenija hrvatska književnica Dubravka Ugrešić iznenadila svojim doprinosom svjetskoj biblioteci Mitovi – romanom Baba Jaga je snijela jaje. No ona Babu Jagu nikako ne stavlja u mitološki kontekst, kojih smo se svi zasitili ruskim bajkama već u devetnaestom stoljeću, već kroz suvremenu tematiku protkanu simbolima pokušava taj mitski karakter ubaciti u svakodnevicu starenja. Za nju je Baba Jaga sasvim obična žena u svom posljednjem stadiju života, ima svoje opsesije, misli, krivnje i prošlost o kojoj, ma koliko se trudila, ne može prestati razmišljati jer to je ono što ju sačinjava.

Prvi dio romana, koji je ujedno i roman za sebe, bavi se sredovječnom pripovjedačicom koja se brine za svoju osamdesetogodišnju majku. Iz čitanja gotovo da možemo zaključiti da se radi o autobiografiji, a tolika uživljenost u pripovjedačičinu psihu to još samo potvrđuje. Starica je senilna, opsjednuta čistoćom, ali isto tako opsjednuta i mladošću. Odnos pripovjedačice s majkom je najčešće vidljiv u razgovorima koje vodi s njom, ali koliko joj je stalo do nje vidimo tek kad se zaputi u majčinu rodnu Bugarsku kako bi joj donijela tek nekoliko fotografija da udovolji njenoj gotovo predsmrtnoj molbi. Ovaj dio knjige ispunja sjetnost, ali u jednakoj mjeri i razočaranje, dvije stvari koje su gotovo neupitne pratilje starosti.


U drugom dijelu susrećemo se s tri nova lika, tri postarije žene koje se zapute u češke toplice kako bi se dobro provele. Njihov odmor traje samo šest dana, ali događaji koji su se uspjeli odviti unutar tog tjedna dovoljni su da ovo postane najbogatiji dio knjige. Gotovo fantastične komične (a ponekad i iznimno sarkastične) situacije postaju u ovome dijelu temelj na kojemu se karakterizacija Babe Jage samo nadopunjuje simbolizmom. Ovaj dio nije sjetan, nema razočaranja; tijekom čitanja osjećamo da se život u starosti može iznimno bogato ispuniti srećom i zadovoljstvom, koju mnogi zapravo i ne vide, no cijelo vrijeme je pred njima. Ironija i sarkazam su isprepleteni u nizu okolnosti koje čitatelja najčešće ugodno nasmiju, što ovaj dio knjige čini iznimno osvježavajućim i sretnim.

Ukoliko niste poznavatelj simbolizma brojnih mitova o Babi Jagi, tu je treći dio da vam sve razjasni. Može se reći da tijekom čitanja prva dva dijela ove knjige, gotovo da ne možemo niti shvatiti poveznicu između ovog moćnog slavenskog lika i današnjice u koju je smještena radnja tog diptiha. Razni detalji koje ćete zapamtiti tijekom čitanja romana, sada će vam biti u mnogočemu jasniji, zavoljet ćete slavensku mitologiju i htjeti još. No, kraj će vas dočekati prije negoli ste se nadali, i tada će priča, sasvim bistra i jasna, ostati u vašim razmišljanjima o već spomenutoj temi starosti.


Time je Dubravka Ugrešić još jednom pokazala kako umije sastaviti priču svjetskih razmjera potvrđujući svoj već dobro utabani put u europskoj književnosti, što nam je iznimno drago jer ta ista spisateljica u domaćim književnim krugovima nikad nije dobila hvalu koju zaslužuje, a koju je svakako zaslužila, ako ništa, onda barem svojom iznimno dobro napisanom pričom o Babi Jagi.

Boris Dundović




Post je objavljen 04.08.2009. u 00:26 sati.