blog :: arhiv :: o nama :: ostalo |
|||
Arhitektura u književnosti
Što pisci imaju na umu dok opisuju arhitekturu? Odgovor na to pitanje poslala nam je dugogodišnja prijateljica Joanne Harris, u veoma kratkom pismu koje mnogo otkriva:
Ne znam mnogo o arhitekturi, iako primjećujem kako mi je, kad god se nekamo zaputim, veoma zanimljiva. Upravo zbog toga što vidim toliko mnogo gradova, često je utisak arhitekture maglovit u mom sjećanju, a ona mogu biti točna ili ne moraju. Primjerice, volim mnoštvo južnotalijanskih gradova zbog boje kamena; mekana, jantarnožuta površina koja se za ljeta svjetlost pričinja predivnom. Sjećam se Verone upravo u tom svjetlu. U svojim knjigama pak volim sastavljati mjesta tako da ljudi ne odlaze u potragu za kakvim naseljem koje sam opisala – smatram kako je mnogo zabavnije dok se ljudi pitaju. Ponekad volim stapati stvarna mjesta s onim izmišljenima (kako sam to učinila u Cipelicama kao bombon – Butte je stvarno mjesto, kao i mnoge trgovine i kavane ondje, ali i trg i chocolaterie sam izmislila). Izvorna chocolaterie iz Čokolade je uglavnom temeljena na maloj obiteljskoj chocolaterie koje se zvala "La Cigale", koja se nalazila u Neracu u Gersu, a koju sam voljela posjećivati kao malena; iako moja ima također mnogo karakteristika preuzetih s drugih mjesta. Le Devin sam stvorila po uzoru na Noirmoutier, gdje je moj djed imao kuću, iako sam otok učinila mnogo manjim i postavila ga ponešto zapadnije od izvornog. Škola iz Gospode i igrača je devedeset posto osnovne škole u Leedsu, gdje sam predavala 12 godina, iako također mnogo toga dijeli s mojim starim koledžom St Catharine's u Cambridgeu, kao i s mojom starom srednjom školom u Wakefieldu. Huddersfield, u kojem sad živim, veoma je zanimljiv, i u njega kao i u okolicu, smještene su neke od mojih kratkih priča. Kad bih pričala o svojoj najdražoj arhitekturi, ne bih bila sigurna što izabrati, pa ću jednostavno izlistati popis građevina koje plijene moju pozornost kad god ih vidim: Duomo u Milanu (može se popeti na krov, i često kad se uspnem, ponesem si laptop kako bih mogla na njemu raditi); Pyramide du Louvre u Parizu (luđački lijepa i zadivljujuća kako stoji naspram tih drevnih zgrada); Matematički most u Cambridgeu (zapravo, volim mostove općenito, pogotovo Brooklynški most u New Yorku, Golden Gate u San Franciscu, Most uzdaha u Veneciji, Pont-Neuf u Parizu, Most Vauxhall u Londonu, Londonski Krastavac,...); kip Lucifera u Madridu (znam kako je samo kip, ali je veličanstven); Kineski zid; Berlinski zid; Fontane Trevi u Rimu; Zgrada Chrysler u New Yorku; Snježni hotel u Kirkenesu (zaboga, to je bilo toliko predivno, a sada se već rastopio, dakako); Corpus Christi u Oxfordu; lukovi u Leedsu (predivan labirint željezničkih mostova nad rijekom – mračni, gotički i očaravajući); The Natural History Museum i Liberty flagship store u Londonu; u Londonu je i Baker Street Tube Station, koja je toliko viktorijanska da gotovo boli gledati ju... Samo za Velika očekivanja, Joanne Harris Uredio: Boris Dundović Velikodušni Vuković&Runjić
Danas ujutro, kad smo provjeravali e-mail, u sandučiću smo pronašli sljedeću obavijest (naravno da smo odmah pohitali u Teslinu i vratili se punih ruku):
B. D. |
"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.
Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike. E-mail redakcije: velikaocekivanja@gmail.com Dizajn: Vjetrovito Fotografije: Boris Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
|