blog :: arhiv :: o nama :: ostalo |
|||
Vikend arhitekture i odličnih predavača
Svake godine, hrpa arhitekata, građevinara i dizajnera sjati se u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinkog na simpozij koji se, po najpoznatijem hrvatskom arhitektonskom časopisu, naziva Dani Orisa. Ovo je već osma godina kako se održavaju, uvijek posljednjeg vikenda u listopadu. Predavači koji nastupaju uvijek su vrhunski i najčešće svjetski poznati arhitekti koji osim problema s kojima se susreću, nameću i vlastite zamisli kao predložak novih arhitektonskih projekata. Ukratko, ukoliko ste arhitekt i tražite inspiraciju, nema boljeg mjesta od Dana Orisa da ju i pronađete. Arhitekt Igor Franić predstavlja svoj Muzej suvremene umjetnosti koji bi se trebao otvoriti početkom sljedeće godine. Otvorenje se održalo u subotu u deset sati ujutro, da bi prvo predavanje započelo već oko pola sata kasnije s engleskim arhitektom Davidom Adjayeom, koji je vjerojatno najpoznatiji po instalaciji nazvanom Your Black Horizon na Venecijanskom bijenaleu. Austrijski arhitekti iz studija The next ENTERprise su održali sljedeće predavanje, a nakon njih slovnenski dekleva gregorič arhitekti. Posjetitelje je zapanjila Annette Gigon iz Švicarske, koja radi u sklopu studija Gigon/Guyer Architects. Tijekom dana, posjetitelji su imali prilike čak i pročitati pismo ovogodišnjim Danima Orisa koje je stiglo iz Čilea, od arhitekta Smiljana Radića. No, ipak, najbolje subotnje predavanje po ocjeni mnogih je bilo ono studija Mansilla + Tunhón Arquitectos iz Španjolske. Nakon ovakvog dana, očekivanja za nedjelju mogla su biti samo veća... Finski arhitekt Sami Rintala. Sami Rintala je jedan od vodećih skandinavskih arhitekata današnjice, poznat po spajanju elementarnih jedinica u jedinstvenu cjelinu na sasvim skladan način, te po malenim ali veoma funkcionalnim strukturama. Austrijski arhitekt Peter Ebner samo je nastavio slijed dobrih projekata, što se osim po priloženom, može vidjeti i po brojnim nagradama koje je počeo osvajati još kao student. Hrvatska zvijezda ovogodišnjeg simpozija bio je Igor Franić, koji je najpoznatiji po Muzeju suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu, ali i po nedavno dovršenom Centru Zagrebačka, o kojem sam već bio pisao. Na programu su kasnije bili i Manuel Bailo iz Španjolske i svjetski poznat Steven Holl iz SAD-a. Ovogodišnji 8. Dani Orisa prošli su očekivano dobro, nadajmo se da će i dogodine biti jednako dobri, ako ne i bolji! alicia keys u domu sportova
and you never know how good it feels
kad sam negdje načula da će alicia keys doći u zagreb, mahnito sam upalila kompjuter i švrljala po internetima sve dok nisam došla do članka na t-portalu koji to potvrđuje ^^ i tako tjednima kasnije thora kreće, put pod noge do vlaka za zagreb s kartom u torbi, fotićem ispod majice i velikom količinom entuzijazma dok joj u slušalicama trešti 'if i ain't got you'. niste mogli promašiti mjesto održavanja koncerta (osim što mi jesmo *blushes*); goleme mase ljudi prilijevale su sa svih strana svijeta, a nas tri krapinčanke smo se, vođene nepogrešivom ženskom intuicijom (joža, hvala na stručnom vodstvu :D) i žeđi, uspjele ugurati u gomilu. velika dvorana doma sportova uistinu je okupila mnoštvo ljudi. dugoočekivani koncert r'nb/soul pjevačice alicie keys otvoren je predgrupom dj iroc (feel free to correct). ona se zapravo sastojala od jednog tipa koji svira tom-tom. unatoč svemu, uspio je vrućim repanjem zagrijati već opuštenu publiku. izvedba 'we will rock you' je definitivno bila pun pogodak (em sam znala riječi, em sam se rasplesala - nebo je granica). odlučujući trenutak zbio se čim se alicia popela na stage. istog trena smo znali da će koncert biti fenomenalan. njen 'dobra večer, zagreb! kako ste?' uzvik dignuo je prepune tribine na noge i službeno otvorio večer. prije pozdrava krenula je s pjesmom 'go ahead', koja je izazvala veliko uzbuđenje. osim pjesama s novog albuma 'as i am', ubacila je i dosta starih hitova poput 'fallin'', 'if i ain't got you', 'heartburn'. tijekom 'no one' i 'superwoman' sam doživjela katarzu ^^ tijekom koncerta jedini problem bio je, (sarcasm mode off) baš neočekivano, razglas. tri puta je onako malo, ali dovoljno glasno da se primjeti, puknuo. to našu aliciu (*cvate*) nije ni najmanje zasmetalo te je ležerno nastavila sa svirkom. njezini prateći vokali i bend (klavijature, bubnjevi, klavir, električne gitare) izgledali su savršeno usklađeno i baš da u svemu tome onako s dušom uživaju. set lista je izgledala otprilike ovako: go ahead you don’t know my name teenage love affair heartburn i need you karma superwoman how come you don’t call me (na kraju je rekla: i don't even *want* him to call me anymore, popraćeno vriskom odobravanja iz publike. hihi) wreckless love diary unbreakable a woman’s worth like you’ll never see me again fallin’ --- no one if i ain’t got you uglavnom, alicijine glasovne mogućnosti nisu ni pod kakvim upitnikom. u sat i 45min otpjevala je sve pjesme s užitkom kakav se rijetko vidi na ovakvim velikim događanjima. sljedeći put ju očekujem u još većem prostoru i guram se do superwoman ringa. loved it. *fotke: ja 'cause the time just slips away thora Hladno Pivo na Otoku Mladosti
XXLive koncert Hladnog Piva definitivno je vrijedan jedne XXL recenzije koja to neće biti jer nemam vremena :D
Hladno Pivo je već dvadeset godina na glazbenoj sceni, što su obilježili nezaboravnim koncertom na Otoku Mladosti u Zagrebu. Hodanje do tamo bilo je u najmanju ruku simpatično. Jedino što ste trebali je pratiti entuzijastične i vesele alternativce koji se čoporativno vuku u istom smjeru. I tako smo stigli do stagea. Program je pokrenut nastupom odličnog španjolskog benda Obrint Pas, koji je uspio već prvom pjesmom zagrijati smrznutu publiku. Publika je, naime, masovno kupovala pivu (koje je, naravno, bilo na svakom drugom štandu) i tu i tamo vruće fine kokice, te su osjetili potrebu skakati na ma što to gore sviralo just for the hell of it. O cijenama nećemo. Picksiebner nisam čula. I tako je show započeo u 20.30. Gomila se polako ugurala u prednje i srednje redove (jer je koncert bio na otvorenom) i krenuo je proces kako-da-dignem-glavu-i-uhvatim-malo-zraka. Uglavnom, prostor je stvarno velik, ali preko 20 000 ljudi na istom mjestu skače i divlja i gura se i jednostavno nema mjesta za zrak. Akustika je također bila loša, ali to im opraštamo jer ipak nisu mogli naći prigodnu dvoranu za pola Hrvatske (*pretjeruje*). Mišljenja su podijeljena oko set liste. Jedni kažu da je bilo premalo starih stvari, drugi kažu da je bilo čist okej. Meni je jedino bilo stalo da odsviraju Nije Sve Tako Sivo, Jednim Osmijehom, Pijan, Pitala Si Me, Dobri Prijatelji, Šamar, Zimmer Frei i mog Supermana. I jesu ^^ Mile je bio simpatičan, a i bend se sasvim dobro držao. Loved it. Dobila sam dvaput laktom u glavu, trbuhom o leđa, vidjela više vrsti torza, nego što je zakonom dopušteno, izgubila osjet u nogama (marte. marte.), no bilo je prekrasno. Fotke nemam. *pokunj* Ali zato ću imati u petak! Tko nije bio, ima da mu bude žao. Na youtubeu možete pogledati videjiće. Pozdraf mojoj HP ekipi! *maše im* *naj hp izvedba supermana ever thora |
"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.
Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike. E-mail redakcije: velikaocekivanja@gmail.com Dizajn: Vjetrovito Fotografije: Boris Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
|