blog :: arhiv :: o nama :: ostalo |
|||
alicia keys u domu sportova
and you never know how good it feels
kad sam negdje načula da će alicia keys doći u zagreb, mahnito sam upalila kompjuter i švrljala po internetima sve dok nisam došla do članka na t-portalu koji to potvrđuje ^^ i tako tjednima kasnije thora kreće, put pod noge do vlaka za zagreb s kartom u torbi, fotićem ispod majice i velikom količinom entuzijazma dok joj u slušalicama trešti 'if i ain't got you'. niste mogli promašiti mjesto održavanja koncerta (osim što mi jesmo *blushes*); goleme mase ljudi prilijevale su sa svih strana svijeta, a nas tri krapinčanke smo se, vođene nepogrešivom ženskom intuicijom (joža, hvala na stručnom vodstvu :D) i žeđi, uspjele ugurati u gomilu. velika dvorana doma sportova uistinu je okupila mnoštvo ljudi. dugoočekivani koncert r'nb/soul pjevačice alicie keys otvoren je predgrupom dj iroc (feel free to correct). ona se zapravo sastojala od jednog tipa koji svira tom-tom. unatoč svemu, uspio je vrućim repanjem zagrijati već opuštenu publiku. izvedba 'we will rock you' je definitivno bila pun pogodak (em sam znala riječi, em sam se rasplesala - nebo je granica). odlučujući trenutak zbio se čim se alicia popela na stage. istog trena smo znali da će koncert biti fenomenalan. njen 'dobra večer, zagreb! kako ste?' uzvik dignuo je prepune tribine na noge i službeno otvorio večer. prije pozdrava krenula je s pjesmom 'go ahead', koja je izazvala veliko uzbuđenje. osim pjesama s novog albuma 'as i am', ubacila je i dosta starih hitova poput 'fallin'', 'if i ain't got you', 'heartburn'. tijekom 'no one' i 'superwoman' sam doživjela katarzu ^^ tijekom koncerta jedini problem bio je, (sarcasm mode off) baš neočekivano, razglas. tri puta je onako malo, ali dovoljno glasno da se primjeti, puknuo. to našu aliciu (*cvate*) nije ni najmanje zasmetalo te je ležerno nastavila sa svirkom. njezini prateći vokali i bend (klavijature, bubnjevi, klavir, električne gitare) izgledali su savršeno usklađeno i baš da u svemu tome onako s dušom uživaju. set lista je izgledala otprilike ovako: go ahead you don’t know my name teenage love affair heartburn i need you karma superwoman how come you don’t call me (na kraju je rekla: i don't even *want* him to call me anymore, popraćeno vriskom odobravanja iz publike. hihi) wreckless love diary unbreakable a woman’s worth like you’ll never see me again fallin’ --- no one if i ain’t got you uglavnom, alicijine glasovne mogućnosti nisu ni pod kakvim upitnikom. u sat i 45min otpjevala je sve pjesme s užitkom kakav se rijetko vidi na ovakvim velikim događanjima. sljedeći put ju očekujem u još većem prostoru i guram se do superwoman ringa. loved it. *fotke: ja 'cause the time just slips away thora |
"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.
Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike. E-mail redakcije: velikaocekivanja@gmail.com Dizajn: Vjetrovito Fotografije: Boris Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
|