blog :: arhiv :: o nama :: ostalo |
|||
coldplay
papp lászló arena, budimpešta i could feel it go down.. you left the sweetest taste in my mouth. your silver lining the clouds.. oh and iiii, i wonder what it's all about..
coldplay je put napokon odveo malo dalje, u nama ipak samo šest sati vožnje udaljenu budimpeštu, što je stvorilo gotovo neizdrživu euforiju s obje strane. iako je koncert službeno trebao početi nešto malo iza 20 sati, već je pola sata prije unutrašnjost papp lászló arene bila prepuna. u redovima za piće ili ispred štanda s majicama, a i na wc-u moglo se uvijek naći nekoga tko već pjevuši ili fućka ooo iz pjesme viva la vida. koncert je otvorio albert hammond jr., jedan od članova njujorške rock skupine the strokes, koji kao predgrupa prati coldplay na europskoj turneji. u europi prilično nepoznat, iako već ima dva samostalna albuma iza sebe, odlično je predstavio svoju glazbu kroz nekoliko jako dobrih pjesama (gfc, bargain of the century..) i uspio zaintrigirati tamošnju publiku. coldplay je nastup započeo s life in technicolor, uvodnom pjesmom s njihovog novog albuma "viva la vida or death and all his friends" nakon čega je frontmen chris martin probao pozdraviti publiku na mađarskom te brzo ponovio na engleskom kako mu je drago što je došao i ispričao se zbog manjka komunikativnih vještina što se tiče mađarskog jezika. zatim je zaželio svima da se dobro provedu i nastavio s violet hill tijekom kojeg je dio publike koji je stajao bio jako efektno osvjetljen ljubičastim svjetlom. clocks su popratili poznati laseri poput onih iz glazbenog spota za istu pjesmu, a u vrhuncu lovers in japan koji je pratio komičan video u pozadini u publiku su se razletjeli papirnati flourescentni leptiri. euforija i optimizam koji su zračili iz publike potaknuli su ih da se izgube među njima gdje je chris martin otpjevao the scientist, a will champion death will never conquer. uslijedio je energični povratak na pozornicu uz politik, a nakon još samo par pjesama pozdravili su se i odsvirali yellow na spontanom bisu koji je publika prizvala udarajući nogama po tribinama. cijeli setlist izgleda otprilike ovako: 1. life in technicolor 2. violet hill 3. clocks 4. in my place 5. speed of sound 6. cemeteries of london 7. chinese sleep chant 8. 42 9. fix you 10. strawberry swing 11. god put a smile upon your face (techno verzija) 12. talk (samo dio, također techno verzija) 13. the hardest part (akustična verzija koju je chris martin samostalno izveo na klaviru) 14. postcards from far away (instrumental na klaviru izostavljen s novog albuma) 15. viva la vida 16. lost! 17. the scientist (akustična verzija) 18. death will never conquer (akustična izvedba willa championa; iako je pjesma izostavljena s albuma, može se preuzeti s njihove službene stranice ovdje) 19. viva la vida (remix kao kratka stanka) 20. politik 21. lovers in japan 22. death and all his friends 23. yellow (bis) 24. the escapist (outro koji je popratio publiku dok je napuštala dvoranu) iako se setlist čini dosta bogat, sve se odvilo u trenu ostavivši stotine nezasitnih ušiju željnima još dobre glazbe, što je neke navelo da sami nedugo iza koncerta odrade vlastiti nastup u budimpeštanskom metrou (kako navodi last.fm). možemo samo budno čekati još jedan ovakav događaj jer nothing else compares.. lugh fotografije: busybeeburns |
"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.
Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike. E-mail redakcije: velikaocekivanja@gmail.com Dizajn: Vjetrovito Fotografije: Boris Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
|