blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
09.07.2008., srijeda
Everything is illuminated, 2007.

Pred koji mjesec šetkala sam se tako Zagrebom i u nekom zapećku naletila na šaren plakat s hrpicom veselih ljudi i natpisom Gogol bordello. O samom koncertu bilo je dosta riječi u svim medijima pa neću u širinu o tome; bitno je samo da znate da sam, nakon što sam poskidala desetak njihovih pjesama i zatreskala se, propustila taj koncert jer nitko iz mog društva nije bio oduševljen idejom odlaska na koncert nekih tamo Ukrajinaca za koje nitko nije čuo. A i divlji su, ono. Primitivci.

To je uzrokovalo dvije stvari: jedan, na sljedeći popis novogodišnjih odluka stavljam nikad više neću dopustiti da mi nedostatak društva spriječi neki veseli naum; dva, neobičnim slijedom događaja naletjela sam na pravi dragulj od filma za kojeg vjerojatno inače ne bih tako brzo čula.

Everything is illuminated, redateljski prvijenac Lieva Schreibera, dao mi je priliku da prvi put u životu osnovano izjavim: prvo pa muško! Film sniman po istoimenom romanu čarobni je mali koloplet histerično komičnih dijaloga, slikovitih likova i jarkih boja koje pršte s ekrana. I sunockreta.

Photobucket

Mladi američki židov Jonathan Safran Foer... op op, nećemo trpati ljude u religijske ladice, kažete vi. Ali on je stvoren, oslikan i izgrađen k'o židov. Ne možete zatvoriti oči pred tim. Dakle, osim što je židov, on je i strastven sakupljač sitnica koje su pripadale članovima njegove obitelji. Patološki uporno pakira ih u majušne plastične vrećice i vješa po zidovima. Kad dobije fotografiju njegovog djeda s nepoznatom djevojkom koja ga je navodno spasila od nacista, odluči da mu nema mira dok ne riješi obiteljski misterij i otputuje... ah, u Ukrajinu. Ondje ga dočeka mladac Alex (Alexandar Perchov, da budemo precizni), njegov ponizni prevoditelj koji vjeruje da je Amerika prvorazredna zemlja, svake noći po nekoliko puta je požudan s djevojkama, a usto je izrazito odlučan u namjeri da jednog dana postane računovođa jer je to najbolje plaćeni posao na svijetu.

Rekla sam ponizni prevoditelj, ne vrsni.

Osim Alexa, Jonathanu će pomoći i Alexov djed koji nosi ogromne crne naočaletine kako bi svih uvjerio da je slijep (neuspješno), te Sammy Davis Jr. Jr., poremećena kuja koju su naši junaci proglasili službenim psom vodičem za slijepce. Ne mogu si pomoći: officious eye-seeing bitch.

Photobucket

Upečatljiva četvorka će u oronulom plavom autiću krenuti na odiseju po Ukrajini, a usput ne samo doznati tko je ljepotica s fotografije nego i biti prisiljeni suočiti se s onim dijelovima svojih života koje su odavno potisnuli. Upravo u tome leži snaga ovog filma: ostaje pozitivan i humorističan gotovo cijelo vrijeme, ali krcat je simbolima i situacijama koje će nam pokazati da nas život može povesti nevjerojatnim putevima i natjerati nas da navučemo crne naočale kako se ne bi morali svako jutro pogledati u zrcalo i vidjeti kakve smo osobe postali. Neki od nas možda će pokušati razjasniti tuđu povijest, neki će napraviti sve da zaborave svoju. Neki od nas gradit će lažnu sjajnu sliku o svom životu kako bi skrili tužnu, bezizlaznu svakodnevicu. A ne skrivamo je od drugih, nego od sebe samih.

U ulozi Jonathana briljira Elijah Wood- ukočeno, nesigurno i zakopčano do grla. Alexa pak prvorazredno glumi Eugene Hutz, osnivač Gogol bordella- eto, sad vam je jasan početak. Moj najdraži lik ostaje Sammy Davis Jr. Jr. She's deranged, but so so playful!

Photobucket

Da se dotaknem i romana, bez kojeg ove tople ljudske priče ne bi ni bilo: napisao ga je Jonathan Safran Foer, mladi američki židov (kunem se!) u obliku kombinacije Alexovih pisama i Jonathanove priče o povijesti stanovnika stanovitih ukrajinskih sela. Film je snimljen samo po Alexovom dijelu, onom koji opisuje njihovu very rigid search. Doslovno ekraniziranje romana rezultiralo bi psihotičnim filmom koji bi gledatelja ostavio kompletno zbunjenim, a na ovaj način Schreiber je ispleo simpatično i dirljivo remek-djelo. Smijat ćete se vegetarijancima čak i ako ste i sami jedan, zdvajat ćete nad besmislom rata, zapitat ćete se zašto zapravo ostavljamo napojnice službenicima koji nam parkiraju auto i završiti iznimno zadovoljni jer, na kraju, everything is illuminated.


DsK
Photobucket
komentari (3) :: ispis :: link :: 23:11

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
09.07.2008., srijeda
Everything is illuminated, 2007.

Pred koji mjesec šetkala sam se tako Zagrebom i u nekom zapećku naletila na šaren plakat s hrpicom veselih ljudi i natpisom Gogol bordello. O samom koncertu bilo je dosta riječi u svim medijima pa neću u širinu o tome; bitno je samo da znate da sam, nakon što sam poskidala desetak njihovih pjesama i zatreskala se, propustila taj koncert jer nitko iz mog društva nije bio oduševljen idejom odlaska na koncert nekih tamo Ukrajinaca za koje nitko nije čuo. A i divlji su, ono. Primitivci.

To je uzrokovalo dvije stvari: jedan, na sljedeći popis novogodišnjih odluka stavljam nikad više neću dopustiti da mi nedostatak društva spriječi neki veseli naum; dva, neobičnim slijedom događaja naletjela sam na pravi dragulj od filma za kojeg vjerojatno inače ne bih tako brzo čula.

Everything is illuminated, redateljski prvijenac Lieva Schreibera, dao mi je priliku da prvi put u životu osnovano izjavim: prvo pa muško! Film sniman po istoimenom romanu čarobni je mali koloplet histerično komičnih dijaloga, slikovitih likova i jarkih boja koje pršte s ekrana. I sunockreta.

Photobucket

Mladi američki židov Jonathan Safran Foer... op op, nećemo trpati ljude u religijske ladice, kažete vi. Ali on je stvoren, oslikan i izgrađen k'o židov. Ne možete zatvoriti oči pred tim. Dakle, osim što je židov, on je i strastven sakupljač sitnica koje su pripadale članovima njegove obitelji. Patološki uporno pakira ih u majušne plastične vrećice i vješa po zidovima. Kad dobije fotografiju njegovog djeda s nepoznatom djevojkom koja ga je navodno spasila od nacista, odluči da mu nema mira dok ne riješi obiteljski misterij i otputuje... ah, u Ukrajinu. Ondje ga dočeka mladac Alex (Alexandar Perchov, da budemo precizni), njegov ponizni prevoditelj koji vjeruje da je Amerika prvorazredna zemlja, svake noći po nekoliko puta je požudan s djevojkama, a usto je izrazito odlučan u namjeri da jednog dana postane računovođa jer je to najbolje plaćeni posao na svijetu.

Rekla sam ponizni prevoditelj, ne vrsni.

Osim Alexa, Jonathanu će pomoći i Alexov djed koji nosi ogromne crne naočaletine kako bi svih uvjerio da je slijep (neuspješno), te Sammy Davis Jr. Jr., poremećena kuja koju su naši junaci proglasili službenim psom vodičem za slijepce. Ne mogu si pomoći: officious eye-seeing bitch.

Photobucket

Upečatljiva četvorka će u oronulom plavom autiću krenuti na odiseju po Ukrajini, a usput ne samo doznati tko je ljepotica s fotografije nego i biti prisiljeni suočiti se s onim dijelovima svojih života koje su odavno potisnuli. Upravo u tome leži snaga ovog filma: ostaje pozitivan i humorističan gotovo cijelo vrijeme, ali krcat je simbolima i situacijama koje će nam pokazati da nas život može povesti nevjerojatnim putevima i natjerati nas da navučemo crne naočale kako se ne bi morali svako jutro pogledati u zrcalo i vidjeti kakve smo osobe postali. Neki od nas možda će pokušati razjasniti tuđu povijest, neki će napraviti sve da zaborave svoju. Neki od nas gradit će lažnu sjajnu sliku o svom životu kako bi skrili tužnu, bezizlaznu svakodnevicu. A ne skrivamo je od drugih, nego od sebe samih.

U ulozi Jonathana briljira Elijah Wood- ukočeno, nesigurno i zakopčano do grla. Alexa pak prvorazredno glumi Eugene Hutz, osnivač Gogol bordella- eto, sad vam je jasan početak. Moj najdraži lik ostaje Sammy Davis Jr. Jr. She's deranged, but so so playful!

Photobucket

Da se dotaknem i romana, bez kojeg ove tople ljudske priče ne bi ni bilo: napisao ga je Jonathan Safran Foer, mladi američki židov (kunem se!) u obliku kombinacije Alexovih pisama i Jonathanove priče o povijesti stanovnika stanovitih ukrajinskih sela. Film je snimljen samo po Alexovom dijelu, onom koji opisuje njihovu very rigid search. Doslovno ekraniziranje romana rezultiralo bi psihotičnim filmom koji bi gledatelja ostavio kompletno zbunjenim, a na ovaj način Schreiber je ispleo simpatično i dirljivo remek-djelo. Smijat ćete se vegetarijancima čak i ako ste i sami jedan, zdvajat ćete nad besmislom rata, zapitat ćete se zašto zapravo ostavljamo napojnice službenicima koji nam parkiraju auto i završiti iznimno zadovoljni jer, na kraju, everything is illuminated.


DsK
Photobucket
komentari (3) :: ispis :: link :: 23:11

<< Arhiva >>