Marketing
Everything is illuminated, 2007.
Pred koji mjesec šetkala sam se tako Zagrebom i u nekom zapećku naletila na šaren plakat s hrpicom veselih ljudi i natpisom Gogol bordello. O samom koncertu bilo je dosta riječi u svim medijima pa neću u širinu o tome; bitno je samo da znate da sam, nakon što sam poskidala desetak njihovih pjesama i zatreskala se, propustila taj koncert jer nitko iz mog društva nije bio oduševljen idejom odlaska na koncert nekih tamo Ukrajinaca za koje nitko nije čuo. A i divlji su, ono. Primitivci.
To je uzrokovalo dvije stvari: jedan, na sljedeći popis novogodišnjih odluka stavljam nikad više neću dopustiti da mi nedostatak društva spriječi neki veseli naum; dva, neobičnim slijedom događaja naletjela sam na pravi dragulj od filma za kojeg vjerojatno inače ne bih tako brzo čula.
Everything is illuminated, redateljski prvijenac Lieva Schreibera, dao mi je priliku da prvi put u životu osnovano izjavim: prvo pa muško! Film sniman po istoimenom romanu čarobni je mali koloplet histerično komičnih dijaloga, slikovitih likova i jarkih boja koje pršte s ekrana. I sunockreta.
Mladi američki židov Jonathan Safran Foer... op op, nećemo trpati ljude u religijske ladice, kažete vi. Ali on je stvoren, oslikan i izgrađen k'o židov. Ne možete zatvoriti oči pred tim. Dakle, osim što je židov, on je i strastven sakupljač sitnica koje su pripadale članovima njegove obitelji. Patološki uporno pakira ih u majušne plastične vrećice i vješa po zidovima. Kad dobije fotografiju njegovog djeda s nepoznatom djevojkom koja ga je navodno spasila od nacista, odluči da mu nema mira dok ne riješi obiteljski misterij i otputuje... ah, u Ukrajinu. Ondje ga dočeka mladac Alex (Alexandar Perchov, da budemo precizni), njegov ponizni prevoditelj koji vjeruje da je Amerika prvorazredna zemlja, svake noći po nekoliko puta je požudan s djevojkama, a usto je izrazito odlučan u namjeri da jednog dana postane računovođa jer je to najbolje plaćeni posao na svijetu.
Rekla sam ponizni prevoditelj, ne vrsni.
Osim Alexa, Jonathanu će pomoći i Alexov djed koji nosi ogromne crne naočaletine kako bi svih uvjerio da je slijep (neuspješno), te Sammy Davis Jr. Jr., poremećena kuja koju su naši junaci proglasili službenim psom vodičem za slijepce. Ne mogu si pomoći: officious eye-seeing bitch.
Upečatljiva četvorka će u oronulom plavom autiću krenuti na odiseju po Ukrajini, a usput ne samo doznati tko je ljepotica s fotografije nego i biti prisiljeni suočiti se s onim dijelovima svojih života koje su odavno potisnuli. Upravo u tome leži snaga ovog filma: ostaje pozitivan i humorističan gotovo cijelo vrijeme, ali krcat je simbolima i situacijama koje će nam pokazati da nas život može povesti nevjerojatnim putevima i natjerati nas da navučemo crne naočale kako se ne bi morali svako jutro pogledati u zrcalo i vidjeti kakve smo osobe postali. Neki od nas možda će pokušati razjasniti tuđu povijest, neki će napraviti sve da zaborave svoju. Neki od nas gradit će lažnu sjajnu sliku o svom životu kako bi skrili tužnu, bezizlaznu svakodnevicu. A ne skrivamo je od drugih, nego od sebe samih.
U ulozi Jonathana briljira Elijah Wood- ukočeno, nesigurno i zakopčano do grla. Alexa pak prvorazredno glumi Eugene Hutz, osnivač Gogol bordella- eto, sad vam je jasan početak. Moj najdraži lik ostaje Sammy Davis Jr. Jr. She's deranged, but so so playful!
Da se dotaknem i romana, bez kojeg ove tople ljudske priče ne bi ni bilo: napisao ga je Jonathan Safran Foer, mladi američki židov (kunem se!) u obliku kombinacije Alexovih pisama i Jonathanove priče o povijesti stanovnika stanovitih ukrajinskih sela. Film je snimljen samo po Alexovom dijelu, onom koji opisuje njihovu very rigid search. Doslovno ekraniziranje romana rezultiralo bi psihotičnim filmom koji bi gledatelja ostavio kompletno zbunjenim, a na ovaj način Schreiber je ispleo simpatično i dirljivo remek-djelo. Smijat ćete se vegetarijancima čak i ako ste i sami jedan, zdvajat ćete nad besmislom rata, zapitat ćete se zašto zapravo ostavljamo napojnice službenicima koji nam parkiraju auto i završiti iznimno zadovoljni jer, na kraju, everything is illuminated.
DsK
Post je objavljen 09.07.2008. u 23:11 sati.