Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.

Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.





Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi

Trio theatricus ponovo jaše te ovoga smo puta dojahasmo do Kerempuha. Budući da je ova predstava relativno nova, ljudi je bilo podosta, što se svelo na sjedenje u zadnjim redovima na balkonu (najveća šuga koju osobno mogu zamisliti u kazalištu). Lugh je još najbolje prošao sjedeći na nekakvom tabureu iza nas, dok su se nama noge splele u položajima kojih se ne bi posramila niti hatha yoga. No dosta o tehnikalijama, pređimo na bitno - ono što smo odgledali.


Ovo je predstava nastala na temelju istoimenog dramskog teksta Alena Bovića (što sam saznala par dana kasnije nabasavši na rečeno djelo u knjižnici među "Najnovijim knjigama"). Po prvi put kao redatelj (barem ga u toj ulozi nisam sretala ranije) nastupa Boris Svrtan, kojeg kazališna publika prvenstveno poznaje kao Gavellinog glumca.
Radnja započinje kada se liječeni narkoman Filip (Mario Mirković) vraća iz komune u Španjolskoj u svoj kvart, tipični zagrebački kvart s tipičnim propalicama i tipičnim problemima. Iz bogate palete likova izdvajam Krpu (Vili Matula), Kizu (Hrvoje Kečkeš) i Mrtvog (Tarik FIlipović). Filip ponovo započinje druženje sa starim prijateljima čiji su životi jednako bezperspektivni koliko bjehu i prije njegova odlaska. Nije međutim jedino Filipovo društvo u kojem nešto ne štima. Prikaz je to cijelog našeg trulog društva, sa ratnim ranama, rezigniranom mladeži i dosadnom mediokritetnom svakodnevicom. Taj je kvart bure baruta koje, kako i priliči, na kraju eksplodira.


Kao što svi, nadam se, znate, Kerempuh je satirično kazalište, što znači da ćete se u njemu najvjerojatnije smijati. A ako tri osobe s podjednakim kazališnim ukusom tri sata sjede i gotovo se nitijednom ne nasmiju, to znači da s predstavom nešto nije u redu. Krenimo od samog načina na koji se u ovog predstavi gradi humor, a to su (kako reče lugh) psovke. Okej, znam, znam da ja uvijek protiv toga prosvjedujem, ali zbilja mi nije kvalitetna satira to što netko može nabrojati 230244257 vulgarna naziva za spolne organe u pola minute. Nadalje, složili smo se i oko toga da je pravi pridjev kojim bismo odgledano mogli opisati: plitko. Naime, niti jedan problem o kojem ova predstava želi nešto reći nije temeljito obrađen, nego se samo zagrebalo po površini uvijek pikantnih tema kao što su droga, politika, alkoholizam, kriminal, nasilje. Znate ono, malo svačega, ali puno ničega. Nadalje, glazba (za koju je odgovoran Mario Mirković) je grozna, ali grozna. Psihodelična, preglasna i loša. Tri sata toga i spremni ste da postanete jedan od likova u predstavi. Da, toliko je loše. Osim toga, ja sam tradicionalni tip i u kazalištu želim i očekujem kazališnu iluziju, a ne da mi se radnja svakih 20 minuta zamrzne da mi glavni lik pojasni tko je tko.

Evo, neću biti skroz negativna, scenografija je relativno spretno izvedena prikazujući u jednom stambenu zgradu, lokalnu birtiju i noćni klub (iako sam, ruku na srce, isti princip rješavanja zahtjevne scenografije već vidjela u ZeKaeMu, na Skakavcima). Da zaključim ovu sagu: ako možete birati, radije ostanite doma. Ili gledajte Majstora i Margaritu ili Mećavu u Gavelli.

S nadom u bolje kazališno sutra, mahmah od darksoul!