 |
|
|
|
 |
|
||
 |
blog :: arhiv :: o nama :: ostalo |
|
|
 |
|||
 Veličanstvena promocija u Klubu književnika
Sjećate li se ovog posta? Mjesto koje ispunjava želje je svakako Algoritam, jer upravo oni su stanovitu autoricu doveli u Hrvatsku kako bi promovirala svoju knjigu, i to u hrvatskom prijevodu. Dakle, radi se o sljedećem:
 U sedam sati navečer, Lugh, darksoul i ja smo se našli u samom središtu Zagreba kako bismo najprije otišli u knjižaru pokupovati hrvatska izdanja knjige, a zatim smo se zaputili u Restoran Kluba hrvatskih književnika na Trgu bana Jelačića 7. Nakon što smo našli prigodna mjesta u četvrtom redu, sva značajna lica Algoritma (glavni urednik Neven Antičević, urednica Tamara Perišić, prevoditeljica knjige Božica Jakovlev) i iščekivana spisateljica (naravno, Diane Setterfield) su se sjeli za glavni stol i s nekoliko primjeraka knjige započeli promociju. Iako mi se ne sviđa to koliko je promocija bila sama po sebi dugačka (primijetili smo čak i nekoliko penzionera koji su zaspali iza nas), mislim kako je veoma kvalitetno i pažljivo održana. Jer ljudi koji su pročitali knjigu, naučili su nešto novo, dok su drugi imali gotovo sličan doživljaj, a da im pritom radnja nije otkrivena. Nastanak ove knjige čudesne psihologije likova, autorica je opisala ovako: Ako ste možda upoznati s djelima Patricije Highsmith, pogotovo nastavaka o gospodinu Ripleyu, možda ste primijetili kako oni ne završavaju klasično. I uvijek sam se nadala kako ću naići na objašnjiv završetak cijele priče, no autorica je umrla. Zapravo, htjela sam da Ripley umre, htjela sam vidjeti bi li otkrio svoju tajnu svijetu. Jer ljudi žele za života da drugi znaju tko su bili, ne žele proći neopaženi, i nekako mi nije bilo vjerojatno da bi Ripley umro a da nitko ne zna za njegov dvostruki život. I onda sam pomislila: "Hej, pa to je moja priča!"  I tako je nastao ovaj gotički, ali svevremenski roman. Utjecaj književnosti na njeno pisanje je opisala na sljedeći način: Od svih viktorijanskih autora, najviše je na mene utjecao Wilkie Collins. Sjećam se kako je moja sestra jednom posudila njegovu "Ženu u bijelom" i tada sam ja tu knjigu također pročitala. Bio je petak, a mislim kako je najgore od svega gledati nekoga kako čita knjigu koju želiš pročitati. Osim te, Diane Setterfield je kroz cijelu večer imala duhovite primjedbe na svoje pisanje. Rekla je kako se ne boji kletve drugog romana (koji najčešće ne može ponoviti uspjeh prvoga), na što joj je gospodin Antičević odgovorio kako bi mogla započeti pisati odmah treći. :-D Osim toga, rekla je da joj držimo palčeve u prosincu, kada zna kako će sjesti pred svoje računalo i neće znati otkuda krenuti te biti u strahu od neuspjeha, jer boji se kako joj ideje neće na jednaki način padati na pamet kao što su u slučaju Trinaeste priče. Imala sam zaista mnogo trenutaka savršenih ideja. I uvijek bih nosila jednu malenu bilježnicu sa sobom te ih zapisivala. No, znam kako će u prosincu većina tih ideja jednostavno ostati samo ideje. Isto tako, kada krenem pisati, mogu pisati u ponedjeljak i diviti se napisanom, u utorak i hvaliti napisano, a onda bi došla srijeda i pobrisala bih većinu toga što sam napisala jer to ne bih više smatrala jednako dobrim kakvo je bilo protekla dva dana. Brisala sam po cijele odlomke - "ne, to tako neće ići" - brisala likove - "molim? ne, ovo izbacujem!" - i tri godine takvog rada trebale su mi kako bih zaključila jedno: nikada ne pisati srijedom!  Cijela večer protekla je savršeno. Kasnije smo nas troje ostali na zakuski s ljudima iz Algoritma i spisateljicom. Također sam saznao nekoliko novih stvari od gospodina Antičevića, a to je da imaju u planu objaviti tri prevedene knjige Joanne Harris veoma skoro (dvije posljednje - s time da mi se nikako ne sviđa naslov Cipele kao bombon - i Poskočice i doskočice), zatim kako će objaviti Staklene knjige gutača snova G. W. Dahlquista, te kako će ulaz na Interliber koštati samo 5 kuna, dok povećanje cijene štanda neće utjecati na količinu popusta koji će Algoritam nuditi na svom. Nakon cijele večeri provedene s Diane Setterfield u ugodnom čavrljanju, te glavnim licima Algoritma, još uvijek doživljaji ne prolaze. A nakon svega, ostaju fotografije nas troje s njom, nasmiješenih lica, nimalo svjesnih vremena koje je prošlo i u želji da večer traje još dulje. A čini se kako su Velika očekivanja dobila još jednu suradnicu... ;-) Boris ________ Fotografije: Obje je fotografije snimio Lugh. Na prvoj su Neven Antičević i Diane Setterfield, dok druga uključuje i prevoditeljicu Božicu Jakovlev.  |
 "Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.
 Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike. E-mail redakcije: velikaocekivanja@gmail.com   Dizajn: VjetrovitoFotografije: Boris Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
|
|
|
