Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.

Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.





Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi

Za ovu knjigu nisam htio napisati recenziju dok ne pogledam film, koji sam si nekoliko dana nakon što sam ju pročitao nabavio. Tako da će ovo biti recenzija i knjige i filma. Pisac je Niccoló Ammaniti, a djelo Ja se ne bojim. Knjiga se ne čita dugo, gotovo da u nešto više vremena nego što sam gledao film, pročitao sam i knjigu. Iako u veoma rijetkim opisima, Ammaniti je uspio prikazati sredinu točno onakvom kakvom ju je i film prikazao. Uspio je talijanske seoske krajolike unutrašnjosti pretočiti u maštu čitatelja jednakom snagom. Ili je to možda AGM-ova naslovnica (desno) djelovala na mene?
Početak priče je gotovo savršen – maleno mjestašce, usred žitnih polja, ljeto, skupina djece na biciklima,... A onda odjednom jedno od njih Michele Amitrano, pronađe tijelo dječaka u rupi iskopanoj u blizini jedne oronule i stare kuće. Sljedeći put kad skupi hrabrosti, ide ponovno do te stare kuće, i polagano shvaća – dječak je još uvijek živ!

Uglavnom, sviđa mi se način na koji je radnja sročena; ovdje nema suvišnih likova, mjestašce u kojem se radnja odvija toliko je maleno, da ubacivanje viška i nije moguće. Film objašnjava knjigu, jer ono što (zbog brzine kojom se radnja odvija) u knjizi nije baš shvatljivo, film je prikazao. Vjerujem kako se radi o sedamdesetim godinama, negdje, jer odrasli likovi imaju velike i zaobljene sunčane naočale, i košulje u trapericama, kosu zalizanu u stranu, ili pak frizuru Toma Jonesa. Možda je to jedan prigodan prikaz autorova djetinjstva; od mjesta radnje, preko vremena radnje, do seoskog okruženja i tema prijateljstva, solidarnosti, pomaganja, ljubavi prema roditeljima unatoč njihovoj pokvarenosti te nezamjenjivosti onog osjećaja sreće koji govori da si svijetu koristan.

Jedino što mi malo u filmu smeta, je veoma loša gluma Mattije di Pierroa koji je odigrao ulogu Filippoa, ali to je sasvim dobro prikriveno gotovo savršenom glumom Giuseppea Christiana koji je glumio Michelea. Još su mi odlični mali glumci koji su odigrali uloge Barbare, Marije i Salvatorea, a to su, redom, Adriana Conserva, Giulia Matturro i Stefano Biase. Ove odrasle glumce neću previše spominjati, osim da su to bili Aitana Sánchez-Gijón, Dino Abbrescia, Giorgio Careccia, Riccardo Zinna i, posebno pohvaljen, Diego Abatantuono, iako ja ni za koga od njih nisam čuo prije negoli sam pogledao film.

Glazba je odlična. Cijelim filmom protežu se zvuci gudačkog kvarteta savršeno uklopljeni u podlogu koju opisuju. Skladatelj koji je za to zaslužan je Ezio Bosso. Mislim kako ovaj film ne bi bio to što jest, bez njegovog nimalo skromnog doprinosa. Primjećuje se ogroman trud uložen u glazbu, što završava ugodom tijekom gledanja filma.

Scenarij je napisala Francesca Marciano, a film je režirao Gabriele Salvatores, i tako je zaista pridonio svojoj karijeri režisera. Samo ne razumijem kako ovaj film nije nikada postao popularniji.

Savršeno za pogledati usred stranog grada, kad vam se brat navečer još uvijek ne želi probuditi iz poslijepodnevnog sna, a vi umirete od dosade jer nigdje ne idete. He he...

;-) Boris