Kako naslov kaže, hokej, kava i Maple sirup...to su 3 stvari koje kanađani vole vise od bilo čega.
Pisat cu svakako, malo o poslu, malo o gradu malo o treninzima i utrkama, neda mi se slagati to kao neko dobro štivo jer nemam vremena
Evo, prošlo je 3 mjeseca od zadnjeg posta, i 7 mjeseci sveukupno mog boravka u ovoj ledenoj divnoj zemlji
Toronto kao Toronto trenutno cvijeta od zelenila, nadolazeceg ljeta i ljudi. Grad je krcat ljudi i kad malo uspored zimu i sad pitam se, pa gdje su ti ljudi bili do sada :-)
Imam osjećaj da sam ja bio jedan od luđaka koji je cijelu zimu hodao gradom, da ljudi ovdje doslovce za sve koriste javni prijevoz, npr. ekipa u subway usred zime ide na posao u japankama, jer ni ne izlaze van na ulicu, sve poslovne zgrade u centru su povezane podzemnim putevima koji se zove PATH i ukupna dužina cijelog Path-a sustava je 26 km 
Otići u nedjelju ujutro na Queen i King st west je ludilo..milion ljudi, kafića i vjeverica lutaju ulicama. Pravo proljetno/ljetno ludilo ovdje vlada i osjecam ogromnu pozitivnu energiju u svemu tome.
Moja osobna rutina je ostala manje vise ista. Radim, treniram , spavam i to je to. Kad uhvatim vremena odem malo zujati novim dijelovima grada,ali iskreno nezanima me previse Metropola, vise me zanima prirodni svijet Ontaria.
Otkrio sam brdo parkova i trail staza za trcanje, bicikliranje i vecinu vremena provdim tamo trenirajući. Lijepo je, mirno je i nema nikoga tijekom tjedna, vikendom ekipa rostilja, igra nogomet, i jos koje kakve sportove po parkovima.
Malo o poslu:
Uvijek radim u istom restoranu jer mi je super tamo, ok je lova a sefovi su legende. Trenutno sam busser(pomocni konobar) A od proslog tjedna sam poceo raditi i kao Bartender( barmen)
Prije 2 tjedna šef i šefica me zvali da moraju nesto pricati samnom, rekoh ajd nije frka. Mislio sam da ce mozda opet trebati odraditi koji dan duplu smjenu kao busser sto mi je ok jer dobijem super napojnicu. ugl. zvali oni mene u ured, i poceli me hvaliti i kaže šefica koja je menađer restorana i floor-a da zeli da ja budem nova osoba koja ce raditi na baru. wuuuuhhhuuuuuu...odmah mi je kroz glavu prošlo: work hard and you`ll get there...i eto dokaza za to. Radio sam puno, vise nego sam mislio da mogu, i na kraju isplatilo se. Raditi na baru u jednom od top 100 restorana u Sjevernoj Americi je vise nego odlicno za mene.( da, magazin Food and Wines) nas je stavio na 3. mjesto u top 100 restorana u Sj.Americi 
Eto, opet sam unaprijeđen i sretan sam zbog toga
Zadnja 3 mjeseca sam dosta trenirao jer sam recimo uspio zalijeciti ozljedu i mogao sam poceti normalno trenirati. Trenutno imam i trenera( trenericu) s kojom treniram i zadovoljan sam. Trenerica se zove Cindy Lewis, radi kao terener, fizioterapeut u Absolute Endurance centru, tamo gdje sam lijecio nogu. Odlučio sam se na trenera jer mi je potreban. Nestignem sve sam planirati jer dosta radim,a i mogu si trenutno priuštiti trenera koji ce mi planirati treninge i natjecanja.
Imali smo super meeting na pocetku da raspravimo sve, ciljeve, mogucnosti i detaljno smo sve isplanirali, jer se dosta toga promjenilo zbog ozljede ahilove tetive i morao sam otkazati dosta utrka.
Plan za ovu sezonu je odraditi 4 utrke i povecati moj volumen sto se tiče izdrzljivosti i snage.
prva utrka: Sulphur Springs, 25 k ( vec sam ju odradio )
druga utrka: Limberlost trail race, 56 km
treca utrka: Squamish 50, 50 miles ( prva utrka preko 50 km,)
cetvrta utrka: Haliburton trail race, 50 miles
Glavni cilj ove sezone je odraditi kvalitetno Squamish 50 utrku, jer utrka je jedna od težih u Kanadi, ima 5000 metara uspona i isto toliko spuštanja. Dobro sam proučio kartu staze i usporedio visinske razlike od početka do kraja. Jedan dio utrke ima 21 km downhill-a sto ce biti vise nego izazov za moje kvadricepse
ali jedva cekam otići na utrku i odraditi to kako treba.
Dok ovo pišem sjedim doma s nogom u kanti punoj leda jer sam jučer uganuo zglob
Nije strasno, ali ce me drzati van treninga tjedan dana.
Evo mali report s prve utrke :
Sulphur Springs 25 k...
Petak 24.05 odrađujem jutarnju smjenu u restoranu i trčim da uhvatim bus za Hamilton. Utrka se odrzavala u malo mjestu zvanom Ancaster. Odsjeo sam u Hamiltonu u Guesthousu, do Hamiltona je bilo nekih 2 h voznje busom. Uživao sam u vožnji do tamo jer je bus bio super a i napokon sam vidio prirodu van Toronta
Hamilton je čudan grad, ustvari jako čudan...velike je površine, sami centar je krcat frikovima i nisam se osjecao sigurno. Brdo ovisnika, beskučnika a policije nigdje( mora da je negdje bila intervencija)
Nisam htio previse gubiti vrijeme po nepoznatim ulicama vec se vratio u guesthouse i odmoriti se za utrku.
Tjedan prije utrke sam manje trenirao i pokusao je dobro napuniti jer je plan bio BRZO trcati tu utrku.
Narucio sam taxi za 6 ujutro da me odveze do Ancaster-a jer je udaljen 17 km od Hamiltona.
Start utrke je predviđen za 7.30 am. Organizacija super, veliki broj ljudi , što natjecatelja što gledatelja.
Sudjelovati na utrci je mogao svatko, u 6 disciplina: 10k, 25k ,50k, 50 mile, 100 k i za kraj 100 mile.
Ja sam osobno htio odraditi 50 k ali nije vise bilo mjesta u 50 k pa sam odlucio juriti na 25 k utrci 
Sve je bilo super, osjecao sam se super, nogr spremne, oprema spremna, ali vrijeme...jao jao...25.5 a vani 3 stupnja.
Presvukao sam se u školskom centru gdje se utrka odrzavala jer je bilo toplo i tamo sam bio zadnjih 20 minuta prije utrke.
izašao van zagrijat se 15 minuta joggirajuci i kratkim sprintevima da dignem puls i budem spreman za start, inace uvijek imam previsok puls na startu utrke.
Dolazak na start, opusteno, zagrijano i s jednim ciljem za ovu utrku. otrcati utrku za 2 h ili manje, vise od 2h nema smisla jer znam da po cesti odradim polumaraton za 1h i 20 m. Znam dobro gdje mogu dobiti na vremene a gdje izgubiti, downhill mi je najaca strana a uzbrdo najslabija. Nisam smio trenirati uphills previse zbog tetive koja je bila gadno ozljeđena i nezelim ju opet ozljediti. plan je bio lagano trcati uzbrdice, ali downhill i ravnicu odraditi sto brze, naravno pametno brzo :-D
BUUUMMM!!!
Kkkkrecemo, 400 trkača na jednoj cesti se stislo i krenula u nepoznato, meni barem nepoznato jer nikad nisam ovdje trcao. Startao sam među prvih 50-70 trkača jer je guzva bila ogromna i probiti se u prve redove nisam imao prilike. Iskreno, nisam ni htio jer nema smisla gurati se među tu ekipu koja ganja srusiti rekord staze ( 1:32:57 sec) to je rekord staze i postavio ga je bivsi olimpijac na 10000 metara. koji je pobjedio i ove godine sa novim rekordom
Ugl. prvih 1km utrke je bio downhill i onda kroz lijepu šumu dalje. Morali smo odraditi krug od 5km pa natrag prema cilju, uzbrdo , kroz cilj i onda bovi krug od 25km, malo glupo ali sta je tu je. Prvi downhill odrađujem lagano i taj krug 5km odrađujem sa 5:00/km cisto da se zagrijem kako treba i dam petama vjetra, zavrsava krug kroz cilj i gas, downhill dionica i stizem jedno 15 njih koji se bori sa nizbrdicom, neadekvatne tenisice i slabost u nogama su razlog tome. Prvih 15-20 trkaca su vec daleko odjurili i nema smisla ih loviti. Dolazim na dionicu koja ide kroz šumu i pace mi je 4.20-4,30/km...odlicno. To mi je i bio cilj, dobro se osjecam, HR je normalan manje vise i mogu uzivati.
Staza je predivna za trcanje, hodanje i bicikliranje. Tokom utrke smo sreli dosta njih koji su trcali ostale discipline, ali 100 miles ekipa je zakon. Predivno je gledati kako trce, s kojom lakoćom se krecu po uzbrdicama i doslovce je ponizavajuce kad te trkač na 100 milja prestigne ali to je tako u sportu i iskreno divim se svima njima jer su pravi sportaši i vole to što rade. Na nekim dionicama uzbrdice bi popricao s njima minutu da vidim sta ima prolazi kroz glavu i kako se osjecaju. Nesto predivno je trcati uz njih i biti rame uz rame sa takvim atletama.
Vratimo se mojoj utrci i mojim mukama, da mukama
Sve do 20 k sam se osjecao odlicno, dobro se hidrirao, ponio sam sa sobom 2 gela i 600ml energetskom napitka. Aid stations su bile svakih 5 km i bile su opskrbljene.
od gelova do slatkiša, vode, coca-cole, i drugih enegertskih pića. Mislim da je moje enegetsko piće teško palo mom trbuhu i poceo sam dobivati grčeve( uzrok je previse ugljikohidrata, pricao sam o tome sa par trkača) i ritam mi je pao 5-5.20min /km i svaki put kad bi pokusao ubrzati trbuh bi mi se poceo grčiti. 20km sam odradio za 1h 25 min sto vise nego dobro za sad ali zadnjih 5 km sam izgubio toliko vremena zbog grčeva.
Zadnja uzbrdica i lagano pičim gore i kroz cilj ...vrijeme 2h...sto i nije lose, ali sam bio ljut zbog grčeva zadnjih 5 km...osječao sam se super poslije utrke, nisam bio umoran, ustvari bio sam zagrijan da odradim sljedecih 25 k..ali do toga tek za 6 tjedana.
Zadovoljan sam svojim volumenom, snagom i na kraju izdržljivošču za ovu utrku. Noge su odradile super posao, tetiva je super reagirala na sva opterecenja, i sad mogu nastaviti dalje sa treninzima. Sljedio je tjedan laksih treninga i onda povratak na staro, naravno kad zalijecim zglob koji sam uganuo jučer
Evo par slikica sa utrke :
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Nedjelju poslije utrke smo išli na izlet sa restoranom. Plan je bio obići dvije vinarije, probati vina i saznati sve o tome i onda ručak u jednom od vinarija.
Skupili se u 10.00 u restoranu i ukrcali školski bus. Pravac Niagara area. prva vinarija je bila Pearl Morissette, super vina rade, i rade vina poseban nacin. Kako oni kažu, vino se samo radi, jer nestavljaju nikakve kemikalije tokom fermentacije,vec daju vinu izbor da se samo napravi kako treba. Vrlo riskantan postupak i svaki put su im vina drugacija/bolja jer sve ovisi o vremenskim uvijetima vani gdje je grožđe
Druga vinarija je bila Tawse. Oni su malo veći proizvođaci i naravno imaju isto super vina, ali meni osobno ni priblizno dobra kao Pearl Morissette.
Imali super setnju po vinariji, vinskim podrumima koji nisu vinski podrumi i onda ručak.
Evo isto par sličica:
Tjedan prije utrke smo imali fundraiser event u malom gradu zvan Creemore. Taman je bio dugi vikend ovdje i proveo sam super 3 dana sa super ekipom van Toronta.
U petak sam odradio popodnevnu smjenu do 22.00 i onda se uputio u Creemore sa šefovima. Plan je bio ispeći teleći but od 50-60 kg za taj event. Reci cu samo jedno, taj teleći but je ogroman, vidjet cete na slikama
krenuli u 22.30 i stigli u Creemore oko 00.30...trebali smo prespavati u tom nekom centru koji smo spasavali sa tim fundraiser eventom ali na kraju su nam zaboravili otkljucati vrata. Ugl. stigli mi, ogroman BBQ na je dočekao sa drvima. Vadimo stvari i idemo smontirati sve to i upaliti vatru..oko 2.00 am smo stavili beef hip peći nastavili pricati i zajebanciju do 5 ujutro. Pocelo je svitati vec lagano pa smo odlucili ubiti oko u šatorima. buđenje u 9 ujutro, rastezanje, zajebancija, pregledati kako napreduje beef hip pecenje i pravac na rijeku. Super cool rijeka tece kroz blizu creemore-a i odlucili smo se malo osvjeziti sefovi i ja. Da nas je netko vidio iz HR bi rekao, evo bosanci dosli na more
Osvjezili se, pravac u auto i u grad na doručak. Cool grad sa cool ljudima, mali gradić, predivne trgovinice i Creemore Springs tvorinca pive
Ubili doručak, kupili neke sitnice, ja upalio alarm na autu i probudio pola grada
Vraćamo se natrag pregledati pečenku, rastežem slackline, i zajebancija pocinje,
Piva, slackline, frisby, baseball i cekamo ostatak ekipe da stigne. Dosao ostatak ekipe i pridruzio se narodnom veselju u Creemore-u.
Event je počeo oko 18.00. Puno ljudi, puno hrane i pive
Nakon eventa, slozili stvari , ja i Sergej nalozili vatru ( skoro zapalio Creemore) i sjedili do kasno u noc sa ekipom i ispijali pivo uz priču.
Buđenje drugi dan i pravac New Farm. Tamo gdje smo bili ovu zimu. Farma je predivna, sve zeleno, hrpa povrća, organic povrća koje smo kasnije jeli. Rastegnuo slackline i ekipa se nije kasnije skidala s njega. Predivna 3 dana van metropole u drustvu prijatelja i prirode,savrsen vikend prije utrke
Evo par slikica:
Evo vam jos neke radnom slikice iz Canade:
Kad kazem random onda to i mislim, obozavam rakune i umirem od smijeha kad nadjem cipele i tenisice na stanicama troleja, naravno i nađe se koji joint
Toliko od mene za sada...sljedeci post bi treba biti kroz sljedecih tjedan -dva
