"It does not matter how slowly you go as long as you do not stop."

26 prosinac 2012

Eto proslo je 22 dana od zadnjeg posta, i ovaj post pišem na Božić.


Ljudi dragi SRETAN VAM BOŽIĆ!



Ajmo sad malo natrag, tamo gdje je sve stalo u zadnjem postu....

dosta se toga promjenilo od zadnjeg posta, naravno na bolje, recimo na puno bolje. :-)
Zadnja 2 tjedna sam odradio par dana trening za Busser-a (pomoćni konobar) a par dana sam ostao
na pranju suđa dok kolega Tomislav nepocne za stalno raditi kao perač suđa. E onda ja prelazim u 100% busser-a :-D

da vam malo opišem posao busser-a ili food runnera ili ti ga support server-a kako se to ovdje zove. Znaci moj posao je
pomagati glavnom konobaru/serveru, a to je, pomoci odnesti hranu, tociti ljudima vodu, nositi im kruh, slagati stanice( stanice su 3 u restoranu i to je mjesto gdje stoji sav pribor za ručak i večere). Uvijek mora biti vode u bocama, malih, velikih tanjura za desert, čaše, pa onda nekad znam polirati ˇbeštekˇ, polirati čaše, čistiti stolove kad gosti odu, ugl. laganica od posla i super je to raditi. Uvijek među ljudima a to mi je najbitnije jer samo tako cu dovesti svoj eng.jezik do nekog normalnog nivoa ovdje. Ljudi su ovdje stvarno posebni, razumni i veseli. Pravilo u restoranu je da svu hranu koju odnesemo gostima moramo im objasniti šta točno jedu...znaci ako im odnesem kruh za početak kažem : this is home made bread, with soybean oil, backoar vinegar , salt and pepper :-D zakon zakon i vrlo ukusno...ili ako zele nestro prigristi prije glavnog jela tipa charcuterie board na koji stavljamo lude fine stvari tipa...Fried Palenta with spicy mayonnaise,cilantro and marinade, ili lobster coctail with celery, lemon aioli and hot souce, ili nešto malo kompliciranije, Smoked trout with sauteed kale,marinated soybeans and soybean hummus, Wild Boar Ragu – hand made orecchiette, tomato, Toscana cheese, celery ...to sve lijepo kazem gostu i oni se uvijek lijepo zahvale i ja sretan kao kuća. Ima puno puno jela koje moramo znati i srecom u 2 dana sam pohvatao 50 % svih jela i šef je vise nego zadovoljan mojim radom, šta da vam kažem...volim raditi :-D stavit cu vam slike ovih jela čisto da vidite kako to lijepo sve izgleda :-D

Home made bread



Fried Palenta




Smoked trout





Wild Boar Ragu



Ovo vam je inače CHARCUTERIE BOARD...



DESERTI :-D

DATE BAR - Toasted hay ice cream, bourbon glaze, sablé



PICED BUTTERNUT SQUASH CAKE





Eto to su vam samo neka jela iz restorana gdje ja radim...za vise slika i detalja potrazite na internetu restoran Richmond station, nebi htio da slinite dok ovo gledate :-D
A ti Foodie girl gledaj i uzivaj :-))) :-***

Ajmo dalje...a šta dalje pisati...

Kako sam nov u ovoj zemlji a tu je klima drugacija od silnih treninga i rada mi je metabolizam malo kiksao pa sam se bio razbolio...10 dana nisam trenirao, prehlada, grlobolja pa me onda 2 dana drzala i visoka temp. ugl gadno je bilo a jos sam uz to cijelo vrijeme radio. Malo sam se vise posvetio prehrani i brzo sam dosao na sebe i sad sam onaj stari, treninzi lagano idu, jos uvijek bez trenera jer mislim da mi trenutno netreba jos ovaj mjesec. Sutra idem na napraviti jedan trening na trail sa ekipom iz Salomon shopa. Među njima je par dobrih trkača, dvojica su bila na Ultra trail Mont Blanc utrci i jedna žena koja je zavrsila 4 canadian death race ( utrku koju ja imam u planu odraditi :-) ) Malo sam si slozio utrke za ovu godinu u Kanadi i bit ce to zanimljiva sezona...4 utrke od 21 km , 3utrke od 50 km 2-3 utrke od 80 km i onda napad na Canadian Death Race...poslije Death race su jos neke 3-4 utrke ali to cemo vidjeti kako i šta. Sve ovisi koliko ce mi trebati vremena za oporavak nakon 125 km u 24 sata. Bit ce teško, vrlo teško...50 km znam da sad mogu odraditi, 80 km ce biti prvi pravi test mentalne spreme jer je Ultra kategorija kategorija discipline i mentalne snage. Plan je utke od 21 km odraditi sa sto boljim rezultatom jel, ipak i ovdje ima dobrih sponzora za ugrabiti, 50 km utrke odraditi u nekom razumnom vremenu ali najvise paziti na pravi tempo kretanja i hidriranje tokom utrke. 80 km :-D hahahaha jedva čekam...a Canadian Death race...well o tome cu brinuti 04.8. ili necu ...:-)))

Sad malo opcenito o gradu...


Grad je predivan, stvarno predivan...svako toliko ode negdje zujati cisto da malo vidim i istrazim nesto novo i stvarno se ima šta vidjeti. Toronto postaje novi New York. Svi to ovdje kazu a i osobno to primjetim jer je utjecaj amerikanizacije ovdje jako prisutan, jbg ipak je NY 500 km udaljen sto i nije puno, za neki posjet u 6 mj :-D
Puno lijepih parkova u Torontu, muzeji, raznorazne trgovine gdje se moze kupiti stvarno sve sta covjek poželi, osim ljubavi naravno :-)
Jos nisam posjetio CN tower, to sam ostavio za svoj rođendanm pa cu nabaciti neki ručak u CN toweru...ima se moze se :-D

Posjetit cemo i Niagara falls kad malo zatopli, neku vožnju jezerom isto imam u planu, još samo kad bi Jelena Pupovac dosla pa da odveslamo 2-3 sata kao u dobra stara HR vremena hahahaahaha

Montreal je isto u planu, Nova Scotia definitivno kad dobijem opet slobodno. Uglavnom stvarno je super ovdje i vise nego sretan sam sto mogu zivjeti svoje snove ovdje.
Svaki dan upoznajem nove ljude i jedva cekam priliku izaci van s njima i druzit se, jer nemam bas previse slobodnog vremena za druzenje zbog posla i treninga tokom dana, Ekipa s posla je super, Sou Yong, Hayden, Alex, Ethan ekipa iz kuhinje, onda Sergej, Mitko, Justin, Lorri, Karla, Katty i ostali konobari i konobarice...obozavam te ljude :-D



bacit cu vam sad malo slika koje sam uspio uslikati, ima svega na slikama...od parkova gdje inace volim biti do centra grada, salomon proizvoda da vadim mast mojim trkacima u hr...nije mi se dalo traziti najbolje slike...ovako je bolje... :-D

pozz ljudi...
MY AP




"Something lost behind the Ranges. Lost and waiting for you. Go!"

03 prosinac 2012

Eto...ima skoro mjesec dana od zadnjeg posta i iskreno toliko se toga dogodilo u tih mjesec dana da neznam gdje da pocnem :-))
Moram prvo procitati ost prije ovoga da se sjetim gdje sam stao, da nebi napisao nesto duplo...mislim zamjerite mi,sta vam ja mogu.roflrofl


Aha...evo pricitao sam post prije :-))


Uglavnom, krenimo...da imao sam jedan job interview za posao prodavaca u trgovini sportskom opremom i nisu nikad vise nazvali. Bio na njihovom testiranju i ostalim jaci maci ludostima koji trebaju za prodavaca sportske opreme-moš mislit :-D

Nakon toga sam odustao od potrage za takvim poslovima u oivom periodu jer je to jedna veliak navlakusa za vrijeme blagdana. Navodno ekipa zaposljava brdo ljudi kad je najvise posla i onda kad posao padne dobijes jednu do dvije smijene u tjednu i mislim da to nema smisla. I NEED MONEY :-D

Ostao sam na poziciji perača suđa i odlučio popricati sa sefom o poslu busser-a u restoranu i malo regulirati smjenu jer mi je dao slobodan dan u četvrtak svaki tjedan kad radim i onda ispada da sam slobodan cetrvtak i nedjelju svaki tjedan pa sam odlucio promjeniti to da budem slobodan subotu i nedjelju tako da ta dva dana mogu naci neki part time job za dodatnu zaradu, jel treba iskoristiti priliku ove ˇobecane zemljeˇ. beljbelj

I tako ja popricao sa šefom i rekao mu koji je moj plan i pitao dali se mozemo tako dogovoriti, naravno nije mu bilo drago da jedan od najboljih njegovih radnika ide raditi jos jedan posao negdje drugdje kad u restoranu ima posla koliko hoces :-D
Nakon 2 dana zove mene šef pri kraju radnog vremena da popricamo. Sjeli Carl, Ryan i ja ajmo malo vidjeti kako malo stvari stoje. I kazem sta mislim i naglasim da zelim poceti cim prije konobariti jer mi se neda prati suđe. Znam da mogu puno puno vise od toga i nisam dosao prati suđe godinu dana u Kanadu. Naravno oni su se slozili s tim i odlucili da je vrijeme da pocne moj trening za konobara. Ponudio sam se da cu ostati jos tjedan dva prati suđe full time dok nenadjemo druge perače suđa i naravno moraju proci moju obuku pranja duđa. Zvuci vam smijesno ali dvojica su odustala nakon prvog dana posla. Ovdje se radi i nekad treba jebački potegnuti i sve sloziti i odraditi najbolje kako treba. Ja sam postao u tome vrlo dobar ustvari odličan i sad je to več pjesma od posla, ali brate mili dosadan je...sam u svom odjelu koji se sjaji kao nov :-D covjek poludi...:-)

Pustit cu sad malo posao i pisati o drugim stvarima tipa jebenog Hostela kojeg mrzim iz dna duše :-D i treninga i planova...


Ovaj post pišem napokon iz svoje sobe u koju sam se uselio jučer i osječaj je SUPER...
Mjesec i pol hostela je i previse za mene i sta sam sve tamo dozivio...hahahaha samo cu se nasmijati jer kukati nema smisla.
Od krađe hrane svaki tjedan, svaku vecer buditi drugog tipa jer hrče kao Airbus 380, do sjebanih kartica koje otkljucavaju sobu(neotključavaju), ma ludilo....
Ako ista upoznao sam neke ljude u hostelu...naravno ekipa iz Engleske koja doslovce zive u hostelu i traze posao i mole bogove da ga nenadju...uspio sam malo popricati sa njima i rekoh prazne glave...po cijele dana gledaju jebeni engleski nogomet na televiziji tako da nemogu nakon posla posteno se izvaliti u dnevni boravak hostela i pogledati film uz dobru pivu. Da dobru pivu , i ovdje ih ima mnogo mnogo...zadnja 2 tjedna sam kupio 14 različitih piva i svaki dan odlucio popiti jednu da nađem najbolju. Jesu skuplje u odnosu na druge ali s razlogom... :-D

Šta da vam jos napisem...ima brdo toga ali covjek se nemoze svega sjetiti :-)

Počeo sam sa treninzima i osječam se opet super super...treci tjedan bazičnih priprema je završio i sutra ulazim u četvrti i posljednji tjedan bazne pripreme i onda prelazimo u period specifične pripreme :-)
Prva dva tjedna su bila najteza jer sam presao na potpuni forefoot running i noge trebaju vremena da se priviknu na taj nacin trcanja jer do sad nisam tako trcao, naravno trcao sam krivo. Prednosti forefoot trcanja su ogromne...puno manje energije trosim na istim brzinama, nema boli u koljenimka koja mi se znala javiti nakon nekih 18-20 km trcanja, jednom riječi puno sam efikasniji...Jedva cekam testiranje VO2 max i mjerenje laktata sad i nakon 6 mjeseci priprema ovdje u Torontu i onda ukupno testiranje nakon visinskih priprema.

Našao sam Salomon shop ovdje i ekipa navodno organizira svaku srijedu trail trcanje u popodnevnim satima i nadam se vec sljedeci tjedan dogovoriti nesto s njima i otrcati par njihovih trialova ovdje iako je sve to smijesno kad oni ovdje kazu trail...Pravi trailovi su u British Columbiji i jedva cekam odlazak u north Vancouver i onda se zaposliti na nekoj planini i trenirati i raditi. Odlična je ovdje stvar sto je sport jako jako razvikan i ima jako puno ustanova koje se bave treniranjem sportaša i dobro ce mi to doci ovdje i u Vancouveru.

Poprilično sam upoznao grad i sad je puno lakse disati i zivjeti u downtownu Toronta. Soba gdje sad jesam je smijestena u Chinatown-u i zakon je. Zivim u samom Kensington marketu i danas sam ga isao malo obici. Sta da kaze, Ludilo...sve je na dohvat ruke, a toliko toga nude da covjek nemoze vjerojvati... cim uzmem Gopro kameru snimim, slikam i podijelim sa vama. iako imam sad pjeske do posla 20 min super je.
Sad se potpuno mogu posvetiti svojim ciljevima i snovima koje sam zacrtao i jedva cekam sutra da se probudim i otrcim nove kvartove ovog grada. Svaki dan vidim nesto novo, naucim nesto novo i to je lijepota ove avanture.

Napisat cu jos par riječi o poslu jer je zadnji dana doslo do preokreta u nekim stvarima i to me bilo dosta pogodilo jer sam se nadao poceti konobariti prosli tjedan kako je i dogovoreno ali nista od toga. treba sam odraditi četrvtak prvi dan treninga za konobara i onda ovaj tjedan 3 puta konobariti plus pranje suđa i onda bi vjerojatno presao samo na konobarenje ali ništa od toga, jer su druga dva perača suđa otisla, jedan se pojavio jedan dan i samo rekao da nece vise raditi i odradio samo taj dan i ajd bok, a drugi se nikad ni nije pojavio...taj drugi je Mike crnac sa Jamajke, ima 50 godina i totalni je debil bio za mene, dobro je prao suđe ali sta je volio ukrasti vrijeme, svaki put kad bi bila guzva ode pišati i nema ga 10-15 minuta, stalno nešto žica, daj mu hrane, daj mu ovo daj mu ono...ali dobro je radio posao i covjek se ni ne pojavi vise na poslu. To je bilo taman ovaj tjedan u četvrtak kad sam trebao poceti konobariti...ajme jesam bio LUD...naravno zove sef ujutro i pita dali mogu doci raditi jer se Mike nije pojavio. U međuvremenu sam uspio naci zamjenu za prvog perača suđa dan-a koji je otisao. Na njegovo mjesto je dosao Tomislav iz Rijeke koji mi se javio preko face kad sam stavio na grupu da trazim 2 perača suđa...Tomislav je super dečko iz Rijeke koji je tu došao sa curom.
Ujutro radi posao postavljanja prozora i vrata a popodne ce prati suđe. Naravno da je to iscrpljujuce i dogovorili smo mu smjene da sve uspije odraditi jer decko zeli raditi. Sef j nasao jos jednog perača koji sutra pocinje i sutra cu mu ja pokazati sta jos treba i nadam se da cemo naci jos jednog i da pocnem cim prije konobariti.

Samo cu reci da sam u zadnja 3 dana odradio 40 sati pranja suđa...mozak mi je kao tempirana bomba i kroz glavu samo vidim tanjure, padele, tave, i sve ostalo sta operem...ali eto...nakon svake kise dođe sunce i tako se ja nadam poceti ovja tjedan sa treningom za konobara :-D

toliko od mene za sad...pokusat cu vise pisati sad kad sam u svojoj sobi.

Pozz ekipa


Kisskiss AP

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.