Sam dolazak u hostel je protekao vrlo ugodno uz dobru ekipu u kombiju koji nas je vozio sa busne stanice do Hostela. Ulazak u HI Toronto hostel, brdo ekipe iz svih krajeva svijeta. Pomalo zbunjen cinjenicom gdje sam ja, bacam se na chekiranje i odlazak u sobu. Placam racun 280 dolara na 2 tjedna hostela i pravac na 4 kat.
da, na 4 katu mi je soba sa 10 lezaja i ekipom iz Goonies filma, Indijac koji prica sam sa sobom spavao ili ne, amerikanac (50 god) koji hrče kao Airbus a380, francuz arhitekt koji spava doslovce radi 12 sati a ostalih 10 tulumari i onda ujutro se urkokava Red Bullom, spava u Hostelu jer je potrosio sve pare pa nema dovoljno za stan, pa sad placa hostel dan po dan...lud čovjek ali budimo realni, i ja sam hrkao kao dva airbusa a380. :-D

Nastavimo sa brzinskim dojmovima...

Ostavljam stvari, pod tuš i idem nesto pojest van. Lutam downtown-om koji je prekrasan i ogroman. Brdo restorana, trgovina, fast food-ova i kojekakvih usluznih objekata.
Odlucujem se za Subway prvu vecer jer manje vise znam sta se nudi i to ce biti dosta za veceru, dovoljno da zadovolji moje energetske potrebe. Još malo lutanja i vrijeme je za spavanje. Treba spavati jer ce me jet leg pojest drugi dan.

Buđenje u 05.15 i gledanje u strop, koji i nije bas zanimljiv. Iskreno, mrzim gubiti vrijeme previse razmisljajuci i neradom, palim laptop i potraga za poslom krece.
Stranica Craiglist.ca, poslova koliko hoces.
Resum, Cover Letter su vec napravljeni doma i spremi da budu poslani, saljem mailove za svakakve poslove, od perača suđa pa do voditelja teretana. Nekih 30-35 mailova je otislo u roku sat vremena. Rekoh dosta za sad, idemo popit kavu negdje van i pojest nesto. Jedan blok sjeverno od Hostela ( jao sta ubijam ovu orijetaciju) :-D
nalazi se Starbucks i odlucujem tamo popit kavu i pojest. Navodno im je kava dobra rekoh ajd da to probam...yeah right...nemaju oni pojma sta je dobra kava, da im ja skuham jednu svoju kavu iz Toš-a zaradio bi milione ( eto meni ideje za zaradti pare u TO) uglavnom, narucujem prvo espresso i neki mambo jumbo sendvich...sendvich odlican, kava
Napustam Starbucks i idem malo istrazivat grad. Lijep je dan i treba to iskoristiti s obizirom da je tek 10.00...
Lutam ulicama između divova(nebodera) i stvarno je grad impresivan. Nalazim vrlo brzo trgovački centar u samom centru, Eaton centar...
Eaton centar je ogroman...3 razine + podzemni dio gdje je ulaz za subway, jedan veliki sportski ducan i Urban Eatery...Urban Eatery je lanac food shopova gdje ekipa iz downtowna ide jesti...nekih 20-tak usluznih objekata i brdo ljudi...naravno da sam jedan dan odlucio tamo doručkovati, ali o tome kasnije...

Svrljam Eaton centrom, gledam cijene i malo uspoređujem sa nasim i tu smo negdje...ali treba dobro potraziti jer se stvarno da naci jeftinih stvari...npr.kupio sam si
kariranu(naravno) jaknu koja ima neku vunenu postavu i jako je topla za 30 dolara, da sam odlucio kupiti jos jednu dobio bi ovu drugu za 15 dolara...znaci dvije jakne za nekih 45 dolara...neznam gdje to u Hr mozes kupiti...Akcija kupi jedno i drugo dobijes za pola cijene je ovdje jako prisutna i super je stvar...

Jos malo zujanja ulicama Toronta i povratak u hostel. Hostel ima super predvorje sa biljarskim stolom, zakon muzikom i ekipom koja stalno cirkulira.
Izvalio se u veliku fotelji i opet u potragu za poslom. Chekiram mail i eto vec 3 odg za job....woooow...
jedan je poslan sat vremena nakon sto sam ja njemu poslao...posao je perac suđa, u restoranu Richmond Station, kojeg vode Ryan Donovan and Carl Heinrich, dvije glave koje su doslovce najbolji kuhari u torontu i šire, puno šire...Carl Heinrich je pobjedio 2 puta na Top Chef Canada...a ima tek 26 god....ugl. Ryan je ostavio broj i rekao da ga nazovem cim stignem. Šta cekati, palim Skype i zovem...??? zovem , zvoni i javlja se Ryan...pocinje smijeh...:-D
Na pola se dog jer je signal WIFI bio los pa mu saljem mail da mi kaze kad mogu doci na job interview...odmah odg i kaze ako mogu danas u 13.30....pa to je za 2 sata...trazim sdresu na google kartama i skuzim da je to nekih 500 metara od hostela. Centar je Centar

Spremio se ja, uzeo sta treba i pravac tamo. Nervoza prisutna ali ne velika, jer je ipak ovo prvi job interview u kanadi a tu sam tek jedan dan :-D
Ulazim unutra, vrlo fency izgleda, ekipa u kuhinji radi punom parom...Izlazi Ryan i pocinje razgovor...malo pricamo o HR jer ju je navodno posjetio, vodi me do Carla i pocinje razgovor. sta sam, gdje sam s kim sam tu, bla bla bla...malo je ostao puff kad sam rekao da sam jucer dosao u Toronto i da vec trazim posao, ali jbg zato i jesam tu...nesto napraviti. jbg pranje suđe je pocetak, i to dobar jer mi nudi satnicu od 12 dolara sta je mislim jedna od najvecih u TO za perača suđa. :-D

Jos smo malo pricali o svemu i pita me Carl kad mogu doci na posao, kazem kad god treba jer sam slobodan do daljnjeg. Kaze on super i kaze ajd sutra u 05.00pm...SUPER...

Pozz se sa svima, zahvalim i sretan van...toliko sam bio uzbuđen da kad sam izašao van nisam znao gdje trebam ici NOOOOOOOOOOOT ipak sam ja treker u duši i orijentacija mi je jača strana.

Ugl. eto jedan dan i eto pao je vec posao, super, nastavljam zujati gradom, Eaton centrom u kojem uvijek nađem nesto novo i super.
Petak je ovdje, ludnica u gradu, ljudima zadnji radni dan u tjednu i svi idu van partijati, vecerati i sta ja znam šta ne

Ja pravac hostel obaviti poziv doma cisto da javim da sam ok, jer Nevenka umire od brige sta njezin sin radima u ulica surovog i velikog grada TO u dalekoj Kanadi.

Sub ujutro, doručak, odlazak do trgovine blizu hostela, kupovanje hrane za sljedecih par dana, da imamo kuhinju u hostelu i super je to šta je mozemo koristit kad hocemo, tako da moja rano jutrarnja jela u 2-3am su u pogonu opet

Obavljam to, opet Eaton centar i zujanje...Lagano pocinjem potragu za dobrom zimskom jaknom i tenisicama za trcanje...izbor je ogroman ali cijene. Opet kazem centar je jako skup i van grada se stvari mogu naci puno puno jeftinije...npr. tenisice za trcanje u Eaton centru 130 dolara a 2 km dalje 90 dolara, ista tenisica...
Cijene jakni su isto paprene ali da se naci dobrih i manje skupih jakni. Jos cu malo istrazivati vezano za dobru jaknu pa kupiti, ali ona od North face-a mi je upala u oko i cekat cu da spuste jos cijenu. :-D
No dobro vratimo se poslu...

Natrag sam u hostelu i idem se spremiti za job. uzimam potrebne stvari i odoh...dolazim tamo, opet neka nervozica, brdo ljudi,brzinski gutam knedlu nervoze jer nevolim previse razmisljati u ovakvim situacijama vec djelovati, glavni u kuhinji Alex me vodi da mi da uniformu i objasnjava mi brzinski šta i gdje...oblacim se i ajmo u akciju. Vodi me do mjesta gdje cu raditi, tamo je Sou Jong...kinez koji pere suđe ali ustvari je on jos naucnik za kuhara. Upoznavanje, i mozemo poceti, objasnjavi mi gdje sta ide, kako sta radi, koje su rutine ovdje...ugl ima toga dosta, i treba to sve pohvatati. Ekipa u kuhinji je ZAKON, nisam mogao vjerovati u tu kolicinu dobrote i ljubaznosti. Ogroman support su mi dali u startu vezano za sve, sta god pitao, krivo napravio, lijepo su pomogli i objasnili. Šef Carl je vrlo direktan i jasan, ali odlicna osoba i stalno neku zajebaciju nabacuje, ispituje me sve i svašta, onda Ryan(butcher) vrhunski covjek, svaki put kad me vidi pita, je sve ok, trebam li pomoc, ocu sta pojesti, popiti...i da...ovdje je pravilo kad je closing time (22.30) šef donosi pive za kuhinju i svi pjemo pivu, u 16.00 je rucak za osoblje cijelog restorana i obavezno je biti na rucku bez obzira na posao. Ja osobno nejedem tamo ali šef Carl kaze I don´t care, just hangout with us...:-)

I tako dosao kraj prvog radnog dana...ja mislio da cu biti do 22.00 kako je radno vrijeme, a ono 1.30 am :-D
Zadnji zavrsavam ja i Sou Jong...i pita me Carl mogu poceti raditi i koliko bi radio. Rekoh mogu sutra odmah, i sto vise radio to bolje...dogovor je pao, Radim od pon do pet...ali ne od 17.00 vec od 16.00 odlicno...

Skratit cu par dana jer mi se neda pisati svaki dan sta je bilo i kako...u radim vec 5 dana i super je...radi se punom parom jer je ipak to restoran u downtownu, i posla ce svaki danom biti sve vise, najvjerojatnije ce nas biti dvojica koji peremo suđe jer jedna osoba sama nemoze to sve napraviti. Ekipa je zakon, i full mi je drago da radim sa takvom ekipom, ovdje je teamwork i support na prvom mjestu. Sljedeci tjedan cu pitati dali mogu pokusati ici raditi na mjesto Busser( support servera) jer mi se neda prati suđe stalno. Super je to posao za pcoetak ali ga nemislim raditi zauvijek
i da, šef Carl mi ponudio da radim i subotu ako hocu...svih 6 dana je full time i bit ce dosta sati na kraju ovog tjedna, nekih 50 sati min...:-D

U među vremenu sam napravio racun u TD canada trust banci, izvadio Sin Number i obavio jos neke sitne stvari, polako se privikavam na grad i sve vise mi se svidja. jedino nestignem toliko trenirati jer jos nemam stalan smjestaj i to moram rijesiti ovaj tjedan.

Slikao sam malo neke stvari pa eto da to podijelim sa vama, u TO se snima Robocop 3 pa sam i to malo slikao, iako nisam smio hahaahah

Ugl.u ned sam slobodan pa cu to iskorisiti za neki shoping, kino i jos malo istrazivanja....

Do slušanja ekipa

KISSSESSS AWESOME POSSUM

Priča kaže sljedeče...


Dosao je i taj dan...17.10. i eto mene u Veneciji, cekam avion za europsku prijestolnicu kiše i ludila!

16.45 i leti Easyjet pravac Londona, azimutirao sam ga da nebi izgubio pravac i eto nesto manje od 2 sata leta ja sletio na Gatwick.
Jako dugo nisam putovao i opet onaj feeling malog covjeka među zvijerima a ustvari ja zvijer a oni englezi, no dobro, pokupio prtljagu, zvao prijevoz do lože/hostela.
Dolazi kombi po mene a unutra ludi indijac i punjabi muzika...boze to je ono sta mi treba, nije dugo trebalo da puknem od smijeha i pocnem zavijati indijske zvukove.
Od gatwick-a do hostela je 5 min voznje i vrlo brzo sam na recepciji sa drugim indijcem, naravno ja debil uzeo sobu ali bez kupaone...a ne ne...molim lijepo kupaonu uz sobu, hvala lijepo 5 funti, nije strasno ali kako je on to rekao mislio sam da ce biti 50 funti!!!

Brzinski ostavljam stvari i uzimam najpotrebnije i vozi natrag na Gatwick, ali ovaj put taxi vozi...5 funti!

Na Gatwicku sjedam na Gat.express i nakon pola sata eto mene na Viktoriji, pojavljuje se bradato lice sa osmijehom. Leo se vraca korijenima i brada je u punom cvati, odlazimo van Viktorije u prvi pub na pivu, 2 Guinnesa i meni dosta, 2 sata ugodnog razgovora i vrijeme je za odlazak.
Da je pala treca runda nebi ja dosao do hostela tu vecer, vec sam vidio da ovaj Leo samo ceka moj znak za odlazak na šank i udaranje tekile.



Ova zastava hr. nam je bila iznad glave 2 sata...i tek smo ju onda skuzili :-D



Pozz se s Leom i partijanje ostavljam za povratak, natrag na Gat.express i u hostel, opet taxi ali ovaj put 9 funti...valjda jer me vozio u najnovijem Mercedesu!
Prije odlaska u hostel zujim Gatwickom da cu gdje kupiti adapter za sutruju, dodjem u jedinu otvorenu radnju i nemaju... lud sam bio, i kao iz vedra neba neka rendom cura dolazi do mene i kaze, vidim da trebas adapter?? rekoh da, vadi ona svoj adapter i daje mi ga jer ide doma iz Londona, ali pitala me dali joj mogu dati 20 penija u komadu jer joj treba za internet ili tako nesto, ma rekoh evo nosi i 5 funti, bitno da imam adapter!!
Soba, tuširanje i spavanac.

Buđenje u 6.30 nije nista cudno kod mene, lezim u krevetu i gledam malo u strop malo kroz prozor u ono tmurno nebo, i pocinju navirati misli, ideje, zelje....
To je ono sta sam pricao, do zadnjeg dana nisam bio nesto posebno uzbuđen i onda jutros u Londonu kao navala konjice sve se obrusilo na moju lijepu glavu.

Brzinski eliminiram nepotrebno i kuham si Nescaffe iz vrecice sta mi Indijci pripremili u sobi, jedem neke gluten free kekse, cak i nisu losi kako izgledaju.
Tuš, pakiranje i odlazak na gatwick jer je let u 11.45.

Dolazak na Terminal, check in i idem traziti gdje cu doruckovati. Usput pricao s jednom gospođom koju sam upoznao u kombiju do aerodroma, ona je iz Toronta i vraca se iz Stockholma, bila je u posjetu sinu i njegovoj curi koji gore rade i studiraju. bas lijepo, malo pricali o kanadi i ja otisao svojim putem. Sta cu kad sam vuk samotnjak u ovakvim pustolovinama i ludostima.

Nalazim vrlo lijep restoran u sjevernom terminalu sa ugodnom atmosferom. Narucujem veliku kavu( Lavazza naravno) i za dorucak sam odabrao pancakes and bacon...njami njami

Placam 8 funti racun i gibam na ukrcaj.

Nakon 45 min sam u Avionu sa hrpom ljudi, vecina kanađani i kinezi...o kinezima cu napisati jedan poseban post jer su rasa za sebe, nemrzim nikoga ali zasluzuju jedan poseban post. :-))

7 i pol sati leta je dosta brzo proletilo, naravno razmisljao sam o necem lijepom pa mi nije bilo dosadno, iskrcaj, imigracija, aktiviranje radne dozvole i show moze poceti.
Kupujem kartu za downtown express (29 dolara u jednom smjeru), taxi je nekih 60-70 dolara za tu rutu, ukrcavam stvari i ravno prema hostelu. Cekiram se u hostelu, pod tuš i nesto van pojesti.


Sve sam na brzinu obisao a i pao je mrak, sutra cu malo detaljnije istraziti i slikati tu malu avanturu.pored aviona, u avionu na sjedelu i neznam sta...pa evo vam jedna iz WC-a

Evo vam jedna slika izWC-a aviona...mislim svi se naslikavaju



kisskiss awesome possum

Pa da pocnemo, zavrsavati jedno dugacko poglavlje i poceti jedno novo, nadam se divno iskustvo u zivotu.

Blog je napravljen sa idejom da podijelim svoje iskustvo odlaska u Kanadu, da pisem sto vise o uvijetima i nacinu zivota u Kanadi.
Bit ce puno gramatickih gresaka u blogu i stvarno nezelim gubiti svoje dragocijeno vrijeme na ispravke rijeci, uostalom svi manje vise kuzite sta cu pisati

Ukratko da napisem par rijeci o svojim ciljevima u Kanadi:

-raditi
- trenirati
- uzivati

vidite, bilo je full kratko!!!



Do odlaska me dijeli 2 dana, sto znaci da u srijedu letim iz Venecije put Londona gdje cu prespavati u hostelu a ne kod Lea (Leo-best friend koji zivi i studira u Londonu).
Razlog zasto necu biti kod Lea je taj da ja tu noc nebi sigurno spavao i zakasnio bi na let drugi dan, da toliko bi partijali

Iz Londona je plan doci do Toronta, tako pise na karti koju sam kupio, u jednom smjeru naravno
Sve se to brzo nekako dogodilo i 2 dana do odlaska je tu, pakiranje, rijesavanje zadnjih sitinica i uzbuđenje, ali ne veliko, vjerojatno zato jer sam precool osoba da bi mi to bilo veliko uzbuđenje

Hostel u Torontu je rezerviran na 2 tjedna za pocetak dok se nestabiliziram u tom gradu. mailovi za posao su poslani, i vec je pao jedan odg za job interview u nekom sushi motherfucker restoranu za peraca suđa, ma kud ces bolje...perem suđe bolje nego bilo koja mašina u Torontu.
Poslao sam im mail da sam 19.10 vec slobodan i da mogu doci na taj njihov probni radni intervju, pa cemo vidjeti dalje.
Bilo bi super da odmah pocnem raditi da lova pocne kapati barem malo, da imam sigurnost i ako bude ok na poslu da mogu traziti sobu za pocetak.
Iako je ovo samo probni radni interview pokusat cu dati sve od sebe i impresionirati ih svojim pjegicama i carobnim osmjehom, yeah I´m that good!!!
Bit ce puno neodgovorenih mailova za posao i razocaranja, ali sve je to sastavni dio zivota i puta koji sam odabrao i mislim da ce ovo biti jedno zanimljivo i divno iskustvo i da cu uspijeti u svojim ciljevima, a o njima cemo pisati u daljnjim postovima.

Pokusat cu pisati sto vise na blogu i objaviti sto vise slika vezano za zivot u Torontu, vec postoje neki blogovi vezani za to, ali nikad dosta info i tuđih iskustava u dalekoj Kanadi!!!

Smjer sam odredio i mogu lagano krenuti!!! :-)

Cujemo se ubrzo