Priča kaže sljedeče...
Dosao je i taj dan...17.10. i eto mene u Veneciji, cekam avion za europsku prijestolnicu kiše i ludila!
16.45 i leti Easyjet pravac Londona, azimutirao sam ga da nebi izgubio pravac i eto nesto manje od 2 sata leta ja sletio na Gatwick.
Jako dugo nisam putovao i opet onaj feeling malog covjeka među zvijerima a ustvari ja zvijer a oni englezi, no dobro, pokupio prtljagu, zvao prijevoz do lože/hostela.
Dolazi kombi po mene a unutra ludi indijac i punjabi muzika...boze to je ono sta mi treba, nije dugo trebalo da puknem od smijeha i pocnem zavijati indijske zvukove.
Od gatwick-a do hostela je 5 min voznje i vrlo brzo sam na recepciji sa drugim indijcem, naravno ja debil uzeo sobu ali bez kupaone...a ne ne...molim lijepo kupaonu uz sobu, hvala lijepo 5 funti, nije strasno ali kako je on to rekao mislio sam da ce biti 50 funti!!!
Brzinski ostavljam stvari i uzimam najpotrebnije i vozi natrag na Gatwick, ali ovaj put taxi vozi...5 funti!
Na Gatwicku sjedam na Gat.express i nakon pola sata eto mene na Viktoriji, pojavljuje se bradato lice sa osmijehom. Leo se vraca korijenima i brada je u punom cvati, odlazimo van Viktorije u prvi pub na pivu, 2 Guinnesa i meni dosta, 2 sata ugodnog razgovora i vrijeme je za odlazak.
Da je pala treca runda nebi ja dosao do hostela tu vecer, vec sam vidio da ovaj Leo samo ceka moj znak za odlazak na šank i udaranje tekile.
Ova zastava hr. nam je bila iznad glave 2 sata...i tek smo ju onda skuzili :-D
Pozz se s Leom i partijanje ostavljam za povratak, natrag na Gat.express i u hostel, opet taxi ali ovaj put 9 funti...valjda jer me vozio u najnovijem Mercedesu!
Prije odlaska u hostel zujim Gatwickom da cu gdje kupiti adapter za sutruju, dodjem u jedinu otvorenu radnju i nemaju... lud sam bio, i kao iz vedra neba neka rendom cura dolazi do mene i kaze, vidim da trebas adapter?? rekoh da, vadi ona svoj adapter i daje mi ga jer ide doma iz Londona, ali pitala me dali joj mogu dati 20 penija u komadu jer joj treba za internet ili tako nesto, ma rekoh evo nosi i 5 funti, bitno da imam adapter!!
Soba, tuširanje i spavanac.
Buđenje u 6.30 nije nista cudno kod mene, lezim u krevetu i gledam malo u strop malo kroz prozor u ono tmurno nebo, i pocinju navirati misli, ideje, zelje....
To je ono sta sam pricao, do zadnjeg dana nisam bio nesto posebno uzbuđen i onda jutros u Londonu kao navala konjice sve se obrusilo na moju lijepu glavu.
Brzinski eliminiram nepotrebno i kuham si Nescaffe iz vrecice sta mi Indijci pripremili u sobi, jedem neke gluten free kekse, cak i nisu losi kako izgledaju.
Tuš, pakiranje i odlazak na gatwick jer je let u 11.45.
Dolazak na Terminal, check in i idem traziti gdje cu doruckovati. Usput pricao s jednom gospođom koju sam upoznao u kombiju do aerodroma, ona je iz Toronta i vraca se iz Stockholma, bila je u posjetu sinu i njegovoj curi koji gore rade i studiraju. bas lijepo, malo pricali o kanadi i ja otisao svojim putem. Sta cu kad sam vuk samotnjak u ovakvim pustolovinama i ludostima.
Nalazim vrlo lijep restoran u sjevernom terminalu sa ugodnom atmosferom. Narucujem veliku kavu( Lavazza naravno) i za dorucak sam odabrao pancakes and bacon...njami njami
Placam 8 funti racun i gibam na ukrcaj.
Nakon 45 min sam u Avionu sa hrpom ljudi, vecina kanađani i kinezi...o kinezima cu napisati jedan poseban post jer su rasa za sebe, nemrzim nikoga ali zasluzuju jedan poseban post. :-))
7 i pol sati leta je dosta brzo proletilo, naravno razmisljao sam o necem lijepom pa mi nije bilo dosadno, iskrcaj, imigracija, aktiviranje radne dozvole i show moze poceti.
Kupujem kartu za downtown express (29 dolara u jednom smjeru), taxi je nekih 60-70 dolara za tu rutu, ukrcavam stvari i ravno prema hostelu. Cekiram se u hostelu, pod tuš i nesto van pojesti.
Sve sam na brzinu obisao a i pao je mrak, sutra cu malo detaljnije istraziti i slikati tu malu avanturu.pored aviona, u avionu na sjedelu i neznam sta...pa evo vam jedna iz WC-a
Evo vam jedna slika izWC-a aviona...mislim svi se naslikavaju
kisskiss awesome possum
