Marketing
"Something lost behind the Ranges. Lost and waiting for you. Go!"
Eto...ima skoro mjesec dana od zadnjeg posta i iskreno toliko se toga dogodilo u tih mjesec dana da neznam gdje da pocnem :-))
Moram prvo procitati ost prije ovoga da se sjetim gdje sam stao, da nebi napisao nesto duplo...mislim zamjerite mi,sta vam ja mogu.
Aha...evo pricitao sam post prije :-))
Uglavnom, krenimo...da imao sam jedan job interview za posao prodavaca u trgovini sportskom opremom i nisu nikad vise nazvali. Bio na njihovom testiranju i ostalim jaci maci ludostima koji trebaju za prodavaca sportske opreme-moš mislit :-D
Nakon toga sam odustao od potrage za takvim poslovima u oivom periodu jer je to jedna veliak navlakusa za vrijeme blagdana. Navodno ekipa zaposljava brdo ljudi kad je najvise posla i onda kad posao padne dobijes jednu do dvije smijene u tjednu i mislim da to nema smisla. I NEED MONEY :-D
Ostao sam na poziciji perača suđa i odlučio popricati sa sefom o poslu busser-a u restoranu i malo regulirati smjenu jer mi je dao slobodan dan u četvrtak svaki tjedan kad radim i onda ispada da sam slobodan cetrvtak i nedjelju svaki tjedan pa sam odlucio promjeniti to da budem slobodan subotu i nedjelju tako da ta dva dana mogu naci neki part time job za dodatnu zaradu, jel treba iskoristiti priliku ove ˇobecane zemljeˇ. 
I tako ja popricao sa šefom i rekao mu koji je moj plan i pitao dali se mozemo tako dogovoriti, naravno nije mu bilo drago da jedan od najboljih njegovih radnika ide raditi jos jedan posao negdje drugdje kad u restoranu ima posla koliko hoces :-D
Nakon 2 dana zove mene šef pri kraju radnog vremena da popricamo. Sjeli Carl, Ryan i ja ajmo malo vidjeti kako malo stvari stoje. I kazem sta mislim i naglasim da zelim poceti cim prije konobariti jer mi se neda prati suđe. Znam da mogu puno puno vise od toga i nisam dosao prati suđe godinu dana u Kanadu. Naravno oni su se slozili s tim i odlucili da je vrijeme da pocne moj trening za konobara. Ponudio sam se da cu ostati jos tjedan dva prati suđe full time dok nenadjemo druge perače suđa i naravno moraju proci moju obuku pranja duđa. Zvuci vam smijesno ali dvojica su odustala nakon prvog dana posla. Ovdje se radi i nekad treba jebački potegnuti i sve sloziti i odraditi najbolje kako treba. Ja sam postao u tome vrlo dobar ustvari odličan i sad je to več pjesma od posla, ali brate mili dosadan je...sam u svom odjelu koji se sjaji kao nov :-D covjek poludi...:-)
Pustit cu sad malo posao i pisati o drugim stvarima tipa jebenog Hostela kojeg mrzim iz dna duše :-D i treninga i planova...
Ovaj post pišem napokon iz svoje sobe u koju sam se uselio jučer i osječaj je SUPER...
Mjesec i pol hostela je i previse za mene i sta sam sve tamo dozivio...hahahaha samo cu se nasmijati jer kukati nema smisla.
Od krađe hrane svaki tjedan, svaku vecer buditi drugog tipa jer hrče kao Airbus 380, do sjebanih kartica koje otkljucavaju sobu(neotključavaju), ma ludilo....
Ako ista upoznao sam neke ljude u hostelu...naravno ekipa iz Engleske koja doslovce zive u hostelu i traze posao i mole bogove da ga nenadju...uspio sam malo popricati sa njima i rekoh prazne glave...po cijele dana gledaju jebeni engleski nogomet na televiziji tako da nemogu nakon posla posteno se izvaliti u dnevni boravak hostela i pogledati film uz dobru pivu. Da dobru pivu , i ovdje ih ima mnogo mnogo...zadnja 2 tjedna sam kupio 14 različitih piva i svaki dan odlucio popiti jednu da nađem najbolju. Jesu skuplje u odnosu na druge ali s razlogom... :-D
Šta da vam jos napisem...ima brdo toga ali covjek se nemoze svega sjetiti :-)
Počeo sam sa treninzima i osječam se opet super super...treci tjedan bazičnih priprema je završio i sutra ulazim u četvrti i posljednji tjedan bazne pripreme i onda prelazimo u period specifične pripreme :-)
Prva dva tjedna su bila najteza jer sam presao na potpuni forefoot running i noge trebaju vremena da se priviknu na taj nacin trcanja jer do sad nisam tako trcao, naravno trcao sam krivo. Prednosti forefoot trcanja su ogromne...puno manje energije trosim na istim brzinama, nema boli u koljenimka koja mi se znala javiti nakon nekih 18-20 km trcanja, jednom riječi puno sam efikasniji...Jedva cekam testiranje VO2 max i mjerenje laktata sad i nakon 6 mjeseci priprema ovdje u Torontu i onda ukupno testiranje nakon visinskih priprema.
Našao sam Salomon shop ovdje i ekipa navodno organizira svaku srijedu trail trcanje u popodnevnim satima i nadam se vec sljedeci tjedan dogovoriti nesto s njima i otrcati par njihovih trialova ovdje iako je sve to smijesno kad oni ovdje kazu trail...Pravi trailovi su u British Columbiji i jedva cekam odlazak u north Vancouver i onda se zaposliti na nekoj planini i trenirati i raditi. Odlična je ovdje stvar sto je sport jako jako razvikan i ima jako puno ustanova koje se bave treniranjem sportaša i dobro ce mi to doci ovdje i u Vancouveru.
Poprilično sam upoznao grad i sad je puno lakse disati i zivjeti u downtownu Toronta. Soba gdje sad jesam je smijestena u Chinatown-u i zakon je. Zivim u samom Kensington marketu i danas sam ga isao malo obici. Sta da kaze, Ludilo...sve je na dohvat ruke, a toliko toga nude da covjek nemoze vjerojvati... cim uzmem Gopro kameru snimim, slikam i podijelim sa vama. iako imam sad pjeske do posla 20 min super je.
Sad se potpuno mogu posvetiti svojim ciljevima i snovima koje sam zacrtao i jedva cekam sutra da se probudim i otrcim nove kvartove ovog grada. Svaki dan vidim nesto novo, naucim nesto novo i to je lijepota ove avanture.
Napisat cu jos par riječi o poslu jer je zadnji dana doslo do preokreta u nekim stvarima i to me bilo dosta pogodilo jer sam se nadao poceti konobariti prosli tjedan kako je i dogovoreno ali nista od toga. treba sam odraditi četrvtak prvi dan treninga za konobara i onda ovaj tjedan 3 puta konobariti plus pranje suđa i onda bi vjerojatno presao samo na konobarenje ali ništa od toga, jer su druga dva perača suđa otisla, jedan se pojavio jedan dan i samo rekao da nece vise raditi i odradio samo taj dan i ajd bok, a drugi se nikad ni nije pojavio...taj drugi je Mike crnac sa Jamajke, ima 50 godina i totalni je debil bio za mene, dobro je prao suđe ali sta je volio ukrasti vrijeme, svaki put kad bi bila guzva ode pišati i nema ga 10-15 minuta, stalno nešto žica, daj mu hrane, daj mu ovo daj mu ono...ali dobro je radio posao i covjek se ni ne pojavi vise na poslu. To je bilo taman ovaj tjedan u četvrtak kad sam trebao poceti konobariti...ajme jesam bio LUD...naravno zove sef ujutro i pita dali mogu doci raditi jer se Mike nije pojavio. U međuvremenu sam uspio naci zamjenu za prvog perača suđa dan-a koji je otisao. Na njegovo mjesto je dosao Tomislav iz Rijeke koji mi se javio preko face kad sam stavio na grupu da trazim 2 perača suđa...Tomislav je super dečko iz Rijeke koji je tu došao sa curom.
Ujutro radi posao postavljanja prozora i vrata a popodne ce prati suđe. Naravno da je to iscrpljujuce i dogovorili smo mu smjene da sve uspije odraditi jer decko zeli raditi. Sef j nasao jos jednog perača koji sutra pocinje i sutra cu mu ja pokazati sta jos treba i nadam se da cemo naci jos jednog i da pocnem cim prije konobariti.
Samo cu reci da sam u zadnja 3 dana odradio 40 sati pranja suđa...mozak mi je kao tempirana bomba i kroz glavu samo vidim tanjure, padele, tave, i sve ostalo sta operem...ali eto...nakon svake kise dođe sunce i tako se ja nadam poceti ovja tjedan sa treningom za konobara :-D
toliko od mene za sad...pokusat cu vise pisati sad kad sam u svojoj sobi.
Pozz ekipa
Kisskiss AP
Post je objavljen 03.12.2012. u 00:52 sati.