živim današnji dan
subota, 08.08.2009.
X8
Čini mi se da imam motor. Ako me sjećanje dobro služi, imam ga. Točnije skuter. Zadnji puta sam ga vidio prije tri mjeseca, kada sam ga ostavljao u servisu da poprave neki kvar. Još je bio pod jamstvom, pa sam naivno mislio da će to brzo napraviti i da ću se voziti ovo ljeto. Umjesto toga ja ovo ljeto pješačim, a kad se zaželim vožnje popnem se na tramvaj.
Srce mi zaigra kada vidim motoristu u gradu, a fala Bogu, pun ih je grad. Mom skuteru je i rega već istekla. Trebao bih ga odjaviti, ali se sve nakako nadam da će ga popraviti. Da ću se još voziti. I nove gume sam mu stavio dva dana prije servisa.
Nemam sreće s njim. Kao što se kaže, "naletio sam". Sa skuterom kao takvim sam jako zadovoljan. Upravo je ono što sam želio. Ali ne ovaj primjerak koji sam dobio. Taj se stalno kvari. Kupio sam ga novog u trgovini i nisam uspio ni do doma doći, a da se ne povari. I tako stalno ove dvije godine koliko ga imam. Dvije "generalke" su već radili na njemu. Zadnje sam saznao da se vozim s napuklom prednjom vilicom. Nije mi ugodno zamisliti kako ostajem bez prednje kotača negdje u desnom zavoju, baš kada mi u susret dolazi kamion.
Trgovac i serviser su se jamstvom obavezali da će svaki kvar popraviti u roku od 45 dana. Zakon je također na srtani kupca, dalke mojoj. I tržna inspekcija je pokušala riješiti problem. Sve pet, ali ja sam i dalje pješak.
Žao mi je što umjesto guma nisam kupio cipele s debelim đonovima. Ove stare sam već poderao.
