živim današnji dan
subota, 29.05.2010.
veterinarska noć
Moja kćer ima palog psa, također mini pudla. Noćas je imao krvavu kakicu i povraćanje, pa smo oko ponoći potražili dežurnog vetrinara. No u Zagrebu to nije jednostavno.
Prvo smo se uputili u vetrinarsku ambulantu u Heinzelovoj ulici, tamo gdje ide i mali pas. Vrata zatvorena, a na zidu obavijest da za hitne slučajeve treba nazvati broj mobitela. Zovemo, ali mobitel je isključen.
Ništa zato, kažem kćerki, idemo u kliniku Zoe. Bio sam tamo jednom davno i radlili su cijelu noć. Međutim više ne rade.
Saznajemo da u Jurjevskoj ulici ima dežurna ambulanta. Ambulanta ima, ali ne radi. Ima i broj dežurnog telefona na koji se nitko ne javlja.
Slijedeća postaja je u Selskoj. Ambulanta ne radi, ali na telefonski poziv se odaziva automatska sekretarica koja nam diktira broj mobitela za hitne slučajeve. Pozivamo dobiveni broj i konačno se javlja žensku glas. Veterinarki opišemo stanje bolesnog psa, a ona nam kaže da neće po noći dolaziti u ambulantu. Neka izvolimo doći sutra u jutro u devet sati. Opet ništa, a gospođi vetrinarki smo zaželili ugodan nastavak sna i ispričali se što smo ju probudili pozivom na dežurni telefon.
Posjetili smo i ambulantu u Remetincu, ali i tamo je bilo sve u mraku.
Sjetili smo se i vetrinarskog fakulteta, ali mali pas je već bio prilično izmoren noćnom vožnjom po gradu. Svaku postaju je koristio da odjuri na travu, a između je i povračao. Stoga smo odlučili otići doma na spavanje.
Do jutra mu je bolje, pa izgleda da će maleni sam izliječiti svoju bol dok veterinari slatko spavaju. Tako se metropola deklaradivno diči dvadesetčetiri satnom brigom za malene bolesnike, a u stvarnosti se svjetla u ambulantama gase i telefoni isključuju prvim sumrakom.
petak, 21.05.2010.
15/30
Dogurao sam do pola druženja s Kemom. Tri tjedna pauze, pa guram dalje.
nedjelja, 16.05.2010.
vrijeme
nedjelja, 02.05.2010.
izlet u Opatiju
Već se duže vrijeme spremam otići na grob mojoj teti u Opatiju. Jučer sam konačno bio. Krenuo sam motorom i usput potražio neke geocache-ve. Pisao sam o toj igri u jednom od prijašnjih postova.
Potraga me vodila sporednim cestama i nailazio sam na razne prepreke. Najveća je svakako bio odron ceste kuda sam morao proći.
Posjetio sam mnoga lijepa mjesta, koja sigurno ne bi vidio da nije geocache-a. Jedno od njih je bazilika Nugent ispred koje je postavljen spomenik papi Ivanu Pavlu II jer je u njoj boravio za svog posjeta našoj domovini.
Potraga me dovela i pred kazalište Ivan pl. Zajc.
Nadomak Opatije sam prošao kroz ovaj "tunel" da bi otkrio još jedan geocache.
A u Opatiji iznenađenje. Sve krcato motorima. Najviše ih je bilo iz Italije, zatim iz Slovenije,... Bilo ih je posvokuda. Sve valike mrcine, uz koje je moj skuterčić izgledao tako mali, kao npr. ovaj Harley (onaj iza, što se i ne vidi je moj).
Uživao sam u sunčanom danu i ljepotama Opatije.
Bistro more me privlačilo da se sjurim niz ove stepenice. Ipak je još prehladno.
Predveče sam morao natrag za Zagreb.
Usput sam zastao da bi još malo uživao u planinskim vrhovima.
A doma najveće i najslađe iznenađenje. Čestitka za skori rođendan i u frižideru torta. Puna čokolade, baš onakva kakvu volim. Napravila ju i donijela draga blogerica Živjeti svoj život. Ovim putem joj se od srca zahvaljujem i poručujem da torte skoro pa više i nema.
