Pjesme i djelovi pjesama koje me nadahnjuju
* * *
Ja znam što hoćeš, popodnevni vjetre!
Ti rado bi s lica mi skinuo sjenu!
No što ako je ona s licem već srasla?
Ne ide to, vjetre, u jednome trenu!

Ja sam već dugo vremena tužan.
Na križu mračnih misli sam propet!
Pusti me, vjetre! S lišćem se igraj!
Al' ipak, dragi, navrati se opet!

Dobriša Cesarić

* * *
MENI BEZ MENE

Ure od smole cure besmisleno,
Sumorni čovjek snatri bestjelesno
Sutonska strast se boji bezimeno,
A ljubav jeca, jeca bespredmetno;

I sve je danas prazno beskonačno,
A vjetar duva, duva bezutješno
Na gole duše koje koje neprestano
Ištu i grle beznadno, beskrajno.

Tin Ujević

* * *
Uhapšen u svojoj magli,
Zakopčan u svojem mraku,
Svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine
Djetinjastih blagostanja,
Sretne mrene i dubine
Nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti
I na munju koja prijeti,
Naša blaga Nada vrišti;
Biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg Duha
Među nama jednog sveca,
Treba i bez bijela ruha
Biti djeca, biti djeca.

Tin Ujević

* * *
Zelenu granu s tugom žuta voća
U kakvom starom spljeskom perivoju
Sanjarim s mirom dok se duša noća
I vlaga snova hvata dušu moju;

Al čežnja dršće kao ptiče golo,
Ko plava pjesma naglo prekinuta,
Ko neko blijedo i beznadno kolo,
Ko bosi prosjak na po pusta puta

Sva ljubav moja nasred ceste kisne,
Moje je srce od sedam komada;
Pod svakim mačem jedan plam da vrisne;
Nad mojim dahom mramorna gromada.

Tmurne se misli reska svjetla boje;
Krv u moždane, mozak van da skoči;
Nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje,
Tuđinska ženo, samilosne oči.

Tin Ujević


* * *
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
Živio sam usput, ko da sanjam,
Kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

Sergej Jesenjin

* * *
Mjesec je umro,
Kraj okna zora drijema.
Ah ti, noći!
Što si to noći spetljala?
Ja u cilindru stojim,
Nikoga sa mnom nema,
Ja sam...
Kraj razbitog zrcala...

Sergej Jesenjin

* * *
"Ti si moja - mogu reći samo ruke
što podigoše kraj feredže crne."

Sergej Jesenjin

Sentimentacije

27.03.2005., nedjelja

Nedjelja

Tiho je,
čujem samo ravnomjerne otkucaje sata
koji me jedini podsjeća
na vrijeme koje neumitno prolazi

Gledam stvari i osobe oko sebe
i imam osjećaj da ih prvi puta vidim
iako ih svaki dan gledam
iako im znam svaku crtu.

Imam osjećaj da lebdim
da nisam dio tog prostora
da nisam dio tog vremena
da me nitko ne vidi i ne čuje

Sve stvari oko mene imaju neku povijest
i ljudi koji prolaze pored mene, neku sudbinu
gdje sam ja u toj povijesti,
gdje sam ja u tim sudbinama?

No sutra je novi dan
i neka nova buka
narušit će tišinu dana
a pouzdana slučajnost sudbine
postati stvarnost u kojoj živimo

Ponovno će neke stvari
zauvijek postati prošlost.
I mi sa njima...
Ako ne baš sutra,
jednom zasigurno!

I za stotinu godina,
kada nas zasigurno
neće više biti među živima,
bez obzira što sada učinili,
naš će život značiti
budućnosti isto onoliko
koliko zamah leptira na Hvaru
ima utjecaja na oluju u Zagrebu.

- 19:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  ožujak, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Misli, osjećaji, ideje i ludovanja...

Copyright © 2005. Damir L.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora

POŠALJI MI e-mail
Romantika u kajkavskoj narodnoj poeziji...
Tiček leti,
tiček leti.
Tičica za njim leti

«Vzemi mene,
vzemi mene,
drobni mali tiček ti!»

«Kaj bum s tobom
kaj bum s tobom
drobna mala tičica?

Ma je hrana
Ma je hrana,
Drobni mali črveki.

Me je pitje,
me je pitje,
mutna kolomijica.

Ma je hiža,
Ma je hiža,
Drobno malo trnjiće.

Kaj bum s tobom
kaj bum s tobom
drobna mala tičica?»

«Vzemi mene,
vzemi mene,
drobni mali tiček ti!

Tva bu hrana
Ma bu hrana,
Drobni mali črveki.

Tve bu pitje,
me bu pitje,
mutna kolomijica.

Tva bu hiža,
Ma bu hiža,
Drobno malo trnjiće.

Tve bu srce,
Me bu srce,
Samo jedno srčece!»

«Hodi k meni,
hodi k meni,
drobna mala tičica»