Dan za danom, godina za godinom, a ove godine slavimo 20 godina vatrogasnog bloga Vatrene Vijesti. Prije 20 godina, s pojavom blogova i besplatnih alata za izradu istih, te s prvim predlošcima dizajna na Blog.hr, krenuo sam u svoj izazov – skupiti vatrogasne vijesti, najprije iz svetonedeljskog vatrogastva, zatim hrvatskog, a na kraju i svjetskog. Blog je nosio naziv VZO Sveta Nedelja NEWS, a uređivao sam ga pod nadimkom Ranger. Zašto blog, a ne web stranica? Jednostavno, moje znanje o izradi web stranica tada nije bilo nikakvo. S vremenom su mnoge vatrogasne udruge počele izrađivati svoje blog stranice kako bi prezentirale rad svojih matičnih društava.

S pojavom tih blogova, pojavili su se i mnogi nadimci, poput: Acivi u Mladosti Kaštel Sućurcu, Tomek u Zaprešiću, Amalija i Mimi u Desnom Trebarjevu, mali Ranger u Svetoj Nedelji, drug iz Deanovca, Petra, Marina, Martina i Dro cure iz Starog Čiča, Firefighterica iz Otoka, Stjepan iz Lužana, Umorno oko, Lajona, Vatrene kacige, Iskreni iz Kaštel Sućurca, Ivanchica i Dijana iz Lakteca, Brq, Miljenko i Damir iz Jastrebarskog, Gormo iz Popovače, Duh vatreni i Ivan iz Tuhlja, Tomek iz Dubravice, Mladen i Anton iz Oštarija, Saša iz Virja, Sik iz Dugog Sela te Čižma iz Kerestinca.

Na inicijativu Acivija, dogovoren je prvi susret vatrogasnih blogera i web mastera, koji je održan u vatrogasnom domu Mladost u Kaštel Sućurcu. To je bio nezaboravan trenutak – prvi put smo se uživo upoznali, družili, radili, a ujedno smo imali i izlet. Tada sam prvi put u svom životu posjetio Poljud. Nakon tog susreta, uslijedili su susreti u Svetoj Nedelji, Dubravici i Tuhlju, a tema je bila uvijek ista – https://i.postimg.cc/dDMxB19V/DSC02923.jpg opismenjavanje. Priznajmo, tada mnoge vatrogasne udruge nisu imale financijskih sredstava za izradu web stranica, koje su bile prilično skupe.

Blog VZO Sveta Nedelja NEWS doživio je tri puta hakiranje. Dva puta sam uspio doći do hakerovog identiteta, QKruni1x, i kroz kratko dopisivanje saznao da je hakiranje bilo naručeno te da "nema ništa osobno" (Sorry, nothing personal...). Nakon trećeg hakiranja, više nisam mogao uspostaviti kontakt (možda je nastradao jer mi je dva puta vratio blog), pa smo krenuli s novim nazivom bloga – Vatrene Vijesti. Moram spomenuti svog prijatelja, tadašnjeg predsjednika VZO Sveta Nedelja, Gorana Škarića, koji je napisao komentar: „Nitko ne može toliko puta hakirati Rangera koliko Ranger može dignuti blog.“

Istina, mnogi bi možda odustali nakon prvog, možda drugog, a vjerojatno sigurno nakon trećeg hakiranja, ali ova inatljiva i uporna škorpija nije željela priznati poraz i nastavila je dalje. Također, imponiraju mi riječi velikog web znalca Brq-a, koji mi je jednom prilikom rekao: „Rangeru, nemam ti što više savjetovati, ti si prevazišao blog, probaj preći na web.“ Zahvalan sam Brq-u na velikoj pomoći, ali ja sam bio i ostao bloger. Iskreno, nisam mislio da će ovo trajati dvadeset godina, ali vrijeme jednostavno leti. Ono što mi daje za pravo da smatram kako je ovo bila dobra ideja, su usmene i pismene pohvale mnogih vatrogasnih društava, kako iz Hrvatske, tako i iz našeg okruženja. Nažalost, mnogi od navedenih blogera više ne uređuju svoje blogove, nema više susreta i druženja, ali to je vjerojatno stvarnost trajanja. Ja sam ipak izašao iz tih okvira realnosti i krenuo na daljnji put. I tako, dokle ide…(Ranger)

Oznake: plaža

VARAŽDIN
objavio: Mladen Grubić
foto: M. Grubić/ osobna arhiva


Prije tjedan u Noći muzeja Hrvatskog vatrogastva bila je postavljena izložba imena “20 godina od vatrogasne olimpijade u Varaždinu”. Tu su Izloženi i radovi međimurskog karikaturista Damira Novaka iz Malog Mihaljevca. Oni su nastali u vrijeme vatrogasne olimpijade 2005 god. Te je godine u suradnji s Hrvatskim društvom karikaturista održana 10.međunarodna izložba karikature na temu vatrogastva, na kojoj je sudjelovalo 396 autora iz 44 zemlje. Zlatnu medalju na izložbi je osvojio Ronaldo Cunha Dias iz Brazila. Najbolji radovi su tada predstavljeni u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu. Damir nam se je pohvalio kako je on ujedno i autor maskote muzeja Hrvatskog vatrogastva.Ništa čudno. Spoj sposobnosti i iskustva. Damir je vatrogasac od malih nogu i sin je, nažalost pokojnog, Ivana Novaka, doajena međimurskog vatrogastva. …. opčina Sveti Juraj na Bregu

Oznake: plaža

ZAGREB
Objavio Mirela Pejaković Levstek
Foto: Hrvatski državni arhiv



U noći s 25. na 26. listopada 1964. godine, Zagreb je doživio jednu od najtežih prirodnih katastrofa u svojoj povijesti. Rijeka Sava izlila se iz korita i poplavila dijelove grada, pri čemu su najviše stradali radnički kvartovi Trešnjevka i Trnje. Voda je prodrla i u novije nebodere, uključujući i zgradu Vjesnika, što je rezultiralo time da su prvi put u povijesti dnevni listovi Vjesnik i Večernji list izašli u jedinstvenom izdanju. Gospođa Ljerka je tada imala 17 godina i sjeća se kako je te nedjelje bila na plesnjaku s prijateljicom kod Jakšića. „Išle smo doma, došle smo s tramvajem do Remize i dalje nismo mogle. Bilo je pola 11 i nismo imale pojma što se događa jer smo bile na čagi. Vratili su nas u školu u Selsku, no tamo nije bilo mjesta i pa su nas poslali u današnju Mimaru, to je tada bila gimnazija i tamo su bile postavljenje strunjače i vreće za spavanje“, prisjeća se gospođa Ljerka.Tu noć su gospođa Ljerka i njezina prijateljica prespavale, a drugi dan su pokušale doći do svojih kuća do Staglišća, no voda je poplavila kuće prizemnice. „Moja kuća je bila katnica, bila je zid tadašnjeg NK Borca, današnjeg NK Jarun i nas su dečki prebacili doma s čamcima. Mama je bila zabrinuta gdje sam, no pretpostavila je da su nas negdje zaustavili. Struje nije bilo, a vode je bilo unedogled. Ljudi su čitavo popodne spremali stvari, nosili iz prizemlja na katove, krovove. Ujutro kada smo se probudili imali smo što vidjeti, na krovu kuće je stajao pijetao koji je kukurikao, a sve okolo je bilo u vodi“, kaže naša sugovornica.



I Klekova ulica još uvijek plače
U Klekovoj ulici najduže se zadržala voda, jer su se nalazili u tzv. bari ili jami gdje su podzemne vode izvirale van, kaže gospođa Ljerka. „U novinama postoji članak, na žalost nemam ga, sjećam se dobro tog naslova, “I Klekova ulica još uvijek plače”. Voda je srušila susjedinu kuću do temelja, imala je podstanare koji su je zadnji tren iznijeli van prije nego se kuća čitava srušila. A u toj kući su se nalazili vjenčani pokloni moje prijateljice koja se trebala udavati za dva tjedna“, prisjeća se gospođa Ljerka. Katastrofalna poplava odnijela je 17 života, ostavljajući za sobom uništenje golemih razmjera. Na području dugom oko 14 kilometara i širokom četiri kilometra, voda je potpuno uništila 15 tisuća stambenih zgrada i oštetila još 35 tisuća. Ukupno je 183 tisuće ljudi bilo izravno pogođeno ovom nesrećom.

Grijali smo se na korice enciklopedija
„Kod nas u kući po tri, četiri noći su spavalo šesnaestero ljudi. Moja mama, samohrana majka, tada je radila u Grafičkom zavodu i tamo su se radile enciklopedije, nosila je korice doma kako bi potkurivali vatru. Grijali smo i kuhali za te ljude. Da vam ne kažem što je sve plivalo oko nas… Vojska je bila angažirana, vatrogasci su nam čamcima dovozili kruh, mlijeko, vodu. Organizacija je bila jako dobra, za ono vrijeme“, kaže gospođa Ljerka. Najviši vodostaj zabilježen je 26. listopada ujutro, kada je Sava narasla na nevjerojatnih 514 centimetara. Kao odgovor na ovu tragediju, započeta je izgradnja sustava obrane od poplava koji je dovršen 1969. godine. Projekt je uključivao izgradnju obostranih nasipa dužine 63 kilometra te oteretnog kanala Sava–Odra, dugog 32 kilometra, koji danas pomaže u zaštiti Zagreba od poplava.…. zagreb.info

Oznake: plaža